Tijekom nepunih 6 mjeseci, otkako je Ante Kotromanović postao ministar obrane, gotovo da nema niti jedne dobre vijesti iz tog resora. Da su nam Oružane snage na izdahu potvrdilo je i nedavno Godišnje izvješće o obrambenoj spremnosti (koje u ovom trenutku čeka raspravu u Saboru), a najnoviji skandal o višegodišnjim primateljima i plaće i tzv. mirovine potvrdio je staru narodnu poslovicu da „riba smrdi od glave“. U sjeni tog skandala obilježava se i Dan OSRH i Dan HKoV-a, a mediji su, čak nehotice ironično, primijetili da su se svake godine istim vojnim eksponatima na Jarunu najviše veselila – djeca.

Detalj s tradicionalnog taktičko-tehničkog zbora OS RH na Jarunu, 27. svibnja 2012.

Prije točno mjesec dana. Kotromanović je članovima saborskog Odbora za obranu najavio pokazati svoj plan i program rada u Ministarstvu obrane. Tada je istakao da će se ove godine kupiti 2 tisuće novih jurišnih pušaka, s namjerom da se do kraja 2012. puškama opremi jedna brigada, a sljedeće godine druga. Sljedeće godine Ministarstvo će odvojiti 6 milijuna kuna (dvostruko više nego ove godine) za nabavu potpuno novih uniformi. Ove godine MORH treba izdvojiti 100 milijuna eura za BOV, no u dogovoru s Glavnim stožerom jedan dio oklopnjaka prodat će se na treće tržište, pa Kotromanović planira da bi se na taj način „oslobodilo“ 300 milijuna kuna za opremanje i modernizaciju. Tokom njegova 4-godišnjeg mandata, planira se još i remont helikoptera, te nabava nebojnih vozila, s obzirom na katastrofalno stanje postojećih, za što će Ministarstvo, prema sadašnjim procjenama, odvojiti oko 45 milijuna kuna. Ministar Kotromanović tvrdi da će biti sretan ukoliko mu buduća proračunska sredstva ostanu na ovogodišnjoj razini, jer bi sa za sada planiranim uštedama, ali i najavama mogućih poslova na kojima bi MORH zaradio, godišnje mogao izdvojiti najmanje 600 milijuna kuna za opremanje i modernizaciju.

Budući da 6 mjeseci mandata nije ni približno dovoljno za provođenje bitnih promjena, porazgovarali smo s ministrom Kotromanovićem o do sada pokrenutim reformama i o planovima u njegovom četverogodišnjem mandatu.

Što je s Vijećem obrane? Bilo je naznaka da će se sazvati, kao i da će se konačno razgovarati o budućnosti zrakoplovstva, međutim, unatoč najavama, Vijeće obrane se ne saziva.

Evo, mi čekamo odluku da Predsjednik pozove Vijeće obrane. Kada će to biti – ne znamo, nadam se uskoro. Što se nas tiče, mi smo potpuno sigurni da ćemo zadržati borbeno zrakoplovstvo. Sada razmatramo i gledamo što je tu za nas najbolje – (a) financijski, (b) offset eventualno i (c) to su ta neka politička promišljanja. Tako da gledamo što je najbolje za nas, što je najisplativije za Ministarstvo obrane i Republiku Hrvatsku. Ono što je po meni bitno – bitno je da smo se suglasili da zrakoplovstvo mora ostati. A sad, što i kako – to ćemo donijeti odluku kad bude Vijeće obrane. Ove ćemo godine definitivno donijeti odluku o borbenom zrakoplovu, i već smo odvojili 20 milijuna eura za borbeni zrakoplov. Imamo nekoliko varijanti ponuda – ili ćemo ići u produženje, ili ćemo nabavit novi. Rusi su nam poslali jednu “nemoralnu ponudu” – do 800 milijuna eura – to piše na papiru o offsetu. Vidjet ćemo što kaže naše gospodarstvo…

Još 2006. pričalo se o taktičko-tehničkoj studiji za novi borbeni zrakoplov. Da li je ona završena, i ako je – hoće li biti javno objavljena?

Pa ja ne znam da li je to… nisam to zatekao tu, ni prijašnju studiju, ništa uopće… Mi imamo sada recimo 5-6 ponuda, od novog zrakoplova do polovnog zrakoplova, i znamo da bi novi zrakoplov tipa F-16 RH na 30 godina koštao oko milijardu i pol eura. To je malo skupa igračka, skupo sredstvo za održavanje, za sve… Mi znamo koliko bi nas koštao, recimo, polovni F-16, polovni Eurofighter, polovni… doduše, polovnog Gripena više ne nude, nude samo novi – Gripen je, recimo, jeftiniji. Mi točno znamo koliko bi nas koštao. Napravit ćemo studiju na temelju svih ponuda koje imamo, i mi ćemo reći: “Ministarstvo može ovo, odnosno – mi mislimo da je u ovom trenutku to najbolje za nas s obzirom na financijska ograničenja i na ono što je naš interes”.

Druga je stvar o kojoj se puno pričalo – novi ophodni brodovi. Hoće li se išta graditi?

Hoće! Ove godine trebao bi biti postupak za natječaj, cilj nam je završiti natječaj do 31. prosinca ove godine – raspisati i završiti ga, izabrati najprihvatljivijeg, najjeftinijeg i najboljeg, i tvrtku koja će proizvoditi, da bi s 01. siječnja iduće godine krenuli u izgradnju, i da bi prototip tog broda u 2013. bio gotov, da bi bio na testiranju, da bi prošao sve faze testiranja, i da bi onda na temelju toga krenuli na serijsku proizvodnju. Mi smo osigurali sredstva za njega, i idemo na to da 2014. možemo izbaciti dva broda, ako smo ga istestirali i ako znamo što hoćemo, ako smo vidjeli nedostatke. Možemo onda 2014. i 2015. izbaciti 2 broda. Nama je ta flotila mala, ali u ovom trenutku bi nam bila dovoljna, a poslije ćemo vidjeti kako ćemo, kad uđemo u EU s obzirom na Schengen i granice koje će nam biti dosta dulje.

Može li se računati i na nabavu plovila pogodnih i za rad s mornaričkim helikopterima?

Bilo bi sjajno kada bi imali barem 1 ili 2 takva plovila. Na ovom nije predviđena platforma za helikopter, zato što su ovi naši helikopteri, koje mi imamo, malo preveliki, preglomazni. Ali ja mislim da moramo razmišljati u tom smjeru, zato što će to biti jedna od velikih naših zadaća – zaštita i spašavanje na moru, i kontrola granice. Kada postoji jedan manji brod, s 2 brza glisera čamca koja se skinu, ili ako ima platformu za helikopter, to je kao mali nosač aviona u tom trenutku, minijaturan naravno. Autonoman je, ima helikopter koji može vrlo brzo lijevo-desno, i to mi moramo… Tko bude ministar 2015-2020. godine, on će morati o tome razmišljati.

Ante Kotromanović u svom uredu, 9. svibnja 2012. godine

Kada su novi ugovori u pitanju… Nedavno ste spominjali telefone, ugovore o korištenju repetitora i lokacija… Ima li tu nekih pomaka?

Što se tiče ovog prvog dijela, fiksnih telefona, imat ćemo brzo tender za fiksne telefone, prvi nakon 1998. godine, pravi i ozbiljan, i nadam se da ćemo u tome smanjit cijenu jako puno – barem 30% u odnosu na postojeću. Što se tiče ovog drugog dijela, tu isto sada razgovaramo s tim korisnicima na jedan vrlo korektan i pristojan način i oni će ispunit sve svoje obveze. I ispunili su već neke koje su imali prema nama, za to što su koristili naš prostor, a nisu plaćali. Sad razgovaramo o budućoj suradnji, da budemo i mi zadovoljni. I to ćemo ispraviti.

Hoće li se početi plaćati i vojne resurse u gašenju požara i za medicinski prijevoz?

Mi smo potpisali taj godišnji sporazum, sada prvi put na godinu dana, s Ministarstvom zdravlja o prijevozu ljudi. Mi na to trošimo dosta sredstava, to nisu opća proračunska sredstva i HRZ jako puno troši na sve to. Razgovarali smo s Ministarstvom zdravlja da nam se jedan dio subvencionira, odnosno da nam se pomogne zato što mi potrošimo, recimo, 10-ak milijuna kuna godišnje na prijevoz civilnih bolesnika. S obzirom na cijenu sata i gorivo – to je dosta skupo. To nam je bilo jedno opterećenje, a s druge strane – to rado radimo jer na taj način „suportiramo“ civilne institucije. Mi smo sretni koliko god možemo pomoći civilnim institucijama,  to će  biti uloga Ministarstva obrane u budućnosti – da još jače „suportiramo“  – kroz Obalnu stražu, najviše kroz HRZ, kroz raznu pomoć koju možemo pružiti u slučaju bilo kakvih prirodnih nesreća, katastrofa, itd. Kao što je sada protupožarna zadaća… mi trošimo oko 80-ak milijuna kuna godišnje na gašenje požara, a nažalost – bit će ih uvijek.

Sutra – u drugom dijelu intervjua s ministrom obrane Antom Kotromanovićem: o vojnim nekretninama i gašenju vojarni, preseljenju na Krešimirov trg i kadrovskim pitanjima.