Iako se radi o dokumentu koji još nije dospio na raspravu ni pred nadležno radno tijelo Hrvatskoga sabora (Odbor za obranu), a kamoli pred opće zasjedanje parlamenta, na “Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama Republike Hrvatske za 2011. godinu, s Izvješćem o stanju obrambenih priprema u Republici Hrvatskoj za 2011. godinu” (u daljem tekstu – samo “Godišnje izvješće 2011.”) definitivno se treba detaljnije osvrnuti.

Osim što se radi o još jednom od brojnih državnih sumiranja stanja pojedinih (obično manjih) dijelova državne uprave, koji se u manje ili više godišnjem ritmu podnosi Saboru – ovo je izvješće ujedno i  gotovo jedini djelatni instrument javnog građanskog nadzora nad obranom i oružanim snagama u Hrvatskoj. Naime, radi se o izvoru službenih podataka, bitno različitom od drugih – budući bi informacije koje sadrži i koje Ministarstvo obrane RH njime daje u javnu sferu trebale biti ujednačene (da dopuštaju usporedbu kroz godine) i cjelovite. Time on otvara jedinstven prostor za sustavno praćenje sektora obrane, te ujedno daje i naznake stanja i problema  u resoru- za čije bi podrobnije praćenje onda zainteresirani trebali posebno komunicirati s Ministarstvom. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Dojmovi na prvi pogled

Kod dokumenta Godišnje izvješće 2011. odmah upadaju u oči tri stvari. Kao prvo, i najmanje važno, za razliku od svih dosadašnjih dokumenata ovoga profila – Godišnje izvješće za 2011. je bogato ilustrirano. No, ne radi se tu o korisnim ilustracijama – koje bi stvarno dodale na vrijednosti teksta (tablice, grafovi, sheme ili ikakve vizualizacije podataka), već je riječ o slikama. Te su slike u dobranoj mjeri generičke, već mnogo puta viđene, i zapravo lišene ikakve posebne poruke. Uz to, dokument “Godišnje izvješće 2011.”, kojeg ipak Vlada tek šalje na raspravu pred Sabor, priređen je u zaokruženoj digitalnoj formi ilustrirane knjižice – što, i uz postojeću praksu slabe rasprave i malog broja primjedbi na sadržaj – i praktično demonstrira dojam o dovršenju posla, u kojeg se nema što dirati.

Druga “ekspres” vidljiva osobina “Godišnjeg izvješća 2011.” je njegova kratkoća. Naime, u svojoj ovogodišnjoj inkarnaciji, ovaj dokument ima tek 84 stranice ukupno. Kada se od tog broja oduzmu prazne stranice, korice i stranice u cijelosti popunjene slikama – a onda i prostor koji na pojedinim tekstualnim stranicama uzimaju manje slike (polovica, trećina ili četvrtina, ovisno o dizajnu pojedine stranice) – dolazimo do dokumenta od samo 54 stranice teksta i korisnih ilustracija. Čisto za orjentaciju – to je više nego duplo kraće od Godišnjeg izvješća za 2010. godinu (116 stranica, bez beskorisne grafike i atraktivnog prijeloma) i čak više, ako se pogleda Godišnje izvješće za 2009. godinu (125 stranica).

Preko trećine dokumenta potraćeno je na ukrase i demonstracije grafičkih umjeća

Treća, odmah vidljiva karakteristika dokumenta Godišnje izvješće 2011. je i činjenica da je njegov tekst pisan iznova. Naime, tijekom proteklih godina je ovaj redoviti dokument poprimio određene rutinske elemente – u sadržaju, ali, nažalost, i u samome tekstu – koji su ga činili informativnim, ali ponešto zamornim formularom velikog opsega. Osvježenje u stilu, jedna jezgrovitost izričaja tu ne bi bila loša novina – da nije ujedno kombinirana s radikalnim kraćenjem forme, te ukupne količine javnosti prezentiranih informacija. To sveukupno kraćenje donekle je prikriveno dramatičnim opisom krize i njenih učinaka na obrambeni sustav, ali ipak ostaje osnovnim elementom i tog novog, svježijeg izričaja.

Sadržaj Godišnjeg izvješća

Nažalost, u svome sadržaju “Godišnje izvješće 2011.” jasno kazuje o stanju u obrambenome sektoru RH – o kroničnom nedostatku novca, koji je tijekom protekle godine praktično pa zaustavio većinu aktivnosti, ali i o sustavnoj nebrizi s kojom se Hrvatska već godinama odnosi prema svojim Oružanim snagama – svejedno očekujući brojne aktivnosti, uspješna međunarodna djelovanja, spašavanje u krizama i svekoliku sigurnost. U zrakoplovstvu, HRZ i PZO, govori se o izostanku nabave borbenih zrakoplova, o otežanom remontu postojećih letjelica (pa i onih protupožarnih, od kojih smo jednu prošlog ljeta i izgubili), i teškoćama u funkcioniranju. Gotovo je ista priča u ratnoj mornarici – gdje za HRM nije bilo najavljivanih ophodnih plovila, radarski sustavi ili ne rade ili su dotrajali, a ukupno održavanje tehnike je otežano. Ista je priča i u Kopnenoj vojsci – što se ilustrira sramotnom ispravnošću borbene tehnike, ali i neborbenih vozila – čiji manjak praktično pa ukida i samu ideje mobilnosti. To su činjenice čije je naznake tijekom 2011. mogao vidjeti svaki zainteresirani promatrač, a koje – zahvaljujući medijima – nisu ostale potpuno nepoznate i široj javnosti.

Ono što je zanimljivo – i u takvoj kriznoj godini nastavljen je odljev kadrova (izrijekom se spominju samo kvalificirani liječnici), dok je u isto vrijeme usporeno privlačenje novih ljudi, te napredovanje postojećeg kadra u strukturi djelatne službe (gotovo duplo manje promicanja). Da se tu dogodilo nešto iznimno loše vjerojatno svjedoči i činjenica kako su, po prvi put do sada, u Godišnjem izvješću 2011. izostale detaljne kvartalne tablice pribavljanja i izdvajanja osoblja u obrani. Ovo je ujedno i najteže kraćenje ovog dokumenta, budući da kadrovski dio bez njih (samo s pojednostavljenim prikazima) ne samo da gubi kontinuitet, već i odmah u začetku gotovo da onemogućava ozbiljniji uvid u problematiku. Ilustrirajmo to dodatno samo apsurdnom činjenicom da se o programu dobrovoljnog služenja vojnoga roka praktično više numeričkih podataka dade saznati praćenjem redovitih priopćenja, nego iz ovog – navodno detaljnog i sustavnog godišnjega prikaza. No, spomenuti nedostatak tabličnih podataka nije samo pitanje odjeljka o kadrovskim pitanjima, budući da više nema ni tabličnog dijela o raspolaganju pojedinim vojnim nekretninama u protekloj, nota bene, predizbornoj godini – kao ni popisa za obrambeni sektor bitnih, novosklopljenih međunarodnih ugovora i donesenih novih podzakonskih akata.

"Još jedan graf? Ma ne... stavi helikopter!"

Zato je ovogodišnji strukturni dio o financiranju obrane pisan nešto sličnije prošloj inkarnaciji Godišnjeg izvješća. U svom se sastavu poziva na podatke o izvršenju prošlogodišnjeg državnog proračuna, koji ni sami još nisu prošli Sabor – ali ujedno nastavlja i praksu započetu s istovrsnim dokumentom koji je Saboru bio predstavljen u travnju prošle godine (Godišnje izvješće za 2010. godinu) – naime, on rashode donosi u strukturi koja se razlikuje od one iz samog državnoga proračuna, onemogućavajući time i usuglašeno promatranje ova dva izvora podataka. Dok je to prošle godine zapravo bio priličan problem, barem se ovogodišnje Godišnje izvješće sada može sravniti s prošlim – ako već ne i s samim državnim proračunom ili pet ranijih Godišnjih izvješća.

Dok saznajemo da se 2011. za mirovne operacije ipak potrošilo nešto više od plana, a radilo se o najaktivnijem elementu čitavog obrambenog sustava, zanimljivo je po prvi put izrijekom čuti i jedan detalj financiranja famozne “suradnje s civilnim sektorom”. Naime, saznajemo da su helikopterski letovi s GSS-om, dostava vode tijekom suše te uklanjanje ruševina u Vukovaru – plaćene iz sredstava koja su prvotno bila namijenjena redovitom funkcioniranju Oružanih snaga, iako se radi o izvanrednim događajima čiji se opseg i ukupan trošak ne može unaprijed planirati – i koja sa samim osnovnim funkcioniranjem OS RH ipak nemaju nikakve veze. Jednako kao i čuvanje te komunalni doprinosi za neperspektivne nekretnine – koji se i dalje ponegdje spominju kao rashod, a bez naznake odvajanja konkretnoga rada i novca u nastojanju da taj problem ipak konačno izumre iz hrvatskoga sektora obrane.

Posebna je pažnja posvećena i pitanju UbS-a – njihovom skladištenju, viškovima i tijeku zbrinjavanja tih viškova. Dok se i tu izrijekom spominje kriza i besparica kao razlog zaustavljanja većine aktivnosti – nema bijega od spomena Pađana, vojno-skladišnog objekta koji je eksplodirao prošle jeseni. Naravno, “mir-mir-mir…nitko-nije-kriv”, i sve je to bila viša sila, nezaustaviva elementarna nepogoda! Dok, čisto iz iskustva, čudi da nije nađena krivica ondje službujućih ljudi, koji su se navodno bez opreme i mehanizacije pokušali sami suprotstaviti nadolazećem šumskom požaru – zanimljivo je da krivice nema ni u sustavu koji ih je onamo goloruke postavio. Doduše, saznajemo da se tijekom 2011. ipak pristupilo nekakvom protupožarnom djelovanju – sklopilo se ugovore o protupožarnoj zaštiti (naravno, bez spomena – kada, s kim i za koliko novca), a krenulo se i u čišćenje i izradu protupožarnih prosjeka – nedvojbeno nakon ljeta i eksplozije.

Za sada o Godišnjem izvješću za 2011. toliko. Detaljno ćemo izvjestiti i o detaljima predstojeće rasprave o ovom dokumentu pred nadležnim Odborom za obranu te općim sazivom Hrvatskoga sabora.