Jučer je u Zračnoj luci Split tradicionalna “Noć muzeja” započela pretvorena u dan, uz brojne letjelice, gužvu posjetitelja, te izuzetno lijepo zimsko sunčano popodne. Organizacija i osiguranje zrakoplovne priredbe pod službenim nazivom “Noć otvorenih vrata HRZ-a i PZO-a” bilo je vrhunsko, kao da se na istom aerodromu ovako nešto događa redovito, a ne nakon pauze od 30-tak godina. Povod je također bio jako lijep – proslava 25 godina HRZ-a, uz slavlje povodom 50 godina otvaranja aerodroma Resnik – struci poznatog i kao Zračna luka Split (LDSP prema ICAO).
Izvedba uglavnom HRZ, uz stidljivu prisutnost lokalnog aerokluba na statičkoj izložbi, te sada već čuvenog Po-2 9A-ISC koji je kao domaći na aerodromu postrojen na ponos svoga obnovitelja Matka Raosa (brigadira HRZ u miru). Šteta samo da se na tom mjestu nije nalazio i još jedan zrakoplov (Do-28D2), koji je izvorno nosio baš tu istu oznaku, budući da on sada propada neslavno zaboravljen u Velikoj Gorici.
Program, posebno s obzirom na ad hoc organizaciju, bio je vrhunski, čak i uz izostanak željno očekivane glavne zvijezde programa, naše drage “Let lampe” aka MiG-21 Bis i/ili UMT, te malih problema sa satnicom, koji su struci sasvim razumljivi, obzirom da se na istom aerodromu/pisti odvijao redoviti putnički promet. Posebno treba istaknuti odličan nastup HRZ-ovog helikoptera Bell 206 III, koji je izveo vrlo zahtjevan program za predmetni tip, bez najmanje greške ili ugrožavanja sigurnosti bilo publike ili samoga zrakoplova. Njime je započeo letački program kojeg su nastavili Mi-8 MTV-1 (251), zatim Zlin 242L (405), pa CL-415 (844, koji se baš vraćao s požarišta), onda “Krila Oluje” sa svojim Pilatusima PC-9M (056, 062, 055, 054, 069, 063), i kojega je zatvorio solo-nastup Pilatusa PC-9M (055).
Publika, koje je prema službenim podacima do 18 sati nabrojeno 10.250, uglavnom je bila vrlo mlada i došla je uz pratnju starijih, sve uz strpljivo čekanje u dugim redovima – posebice ispred CL-415 (popularnog protupožarnog “Kanadera”), te Mi-8 MTV1 (opet osnovnog transportnog helikoptera u Hrvatskoj) na statičkome prikazu. Zabilježeno je da je i nekoliko grupa vrtićke djece, zajedno s tetama i tatama, poteglo na ovaj događaj s obližnjih otoka te okolnih mjesta od Makarske do Sinja. Temeljem viđene gužve na stajanci, nedvojbeno je da interes za HRZ, njegov status i razvoj – itekako postoji.
Bez sumnje ovakav događaj pridonosi interesu javnosti za HRZ i zrakoplovstvo, međutim stvar se može krasno usporediti sa sportom, točnije tenisom – kada naš igrač igra odlično, ali nikako da realizira meč-lopte. Naime, HRZ i zrakoplovstvo u RH je preko svega ovoga došlo u fazu koja se u struci naziva “Point of no return” (točka na kursu, nakon koje se zrakoplov uslijed potrošnje goriva više ne može vratiti na polazni aerodrom). Dakle, očekuje se nužna modernizacija ne samo tehnike, nego i sustava zrakoplovnih standarda i školovanja, te načina razvoja karijere mladih ljudi koji se odluče za zrakoplovni poziv.
Kao prilog daljnjem razmatranju problema treba konstatirati kako je HRZ danas po broju aktivnih zrakoplova gotovo dvostruko veći nego civilni dio RH zrakoplovstva. To je posljedica guranja državnih servisa RH (medicina, spašavanje, protupožarno djelovanje) pod “vojsku” jer, eto, ona ionako ima ljude i zrakoplove, koji će te civilne poslove obavljati usput, u sklopu trenaže (kao “besplatno”), uz istovremenu dogmu – da ako vojni piloti i tehničari imaju civilne dozvole, isti neće ostati u samom HRZ-u, nego odmah napustiti sustav. Vaš autor se s takvim i sličnim stavom susreo više puta u svojoj (civilnoj) zrakoplovnoj karijeri od 1996. na ovamo (ali samo unutar RH), te se do ljeta 2013. taj stav moglo čak i smatrati razumnim za jednu malu, relativno siromašnu zemlju i zrakoplovstvo.
Gore spomenuti “Point of no return” je upravo ulazak RH u punopravno članstvo EU koji, međutim, tadašnji vrh HRZ-a, MORH-a, te Vlade RH nije prepoznao, barem ne u zrakoplovnome smislu – pa je donesen pravilnik o plovidbenosti vojnih zrakoplova, potpisan od strane čak dva ministra (prometnog, obrambenog), koji je u potpunoj koliziji s istom prijelomnom točkom. Naime, od 2009. godine traje program EU razine EMAR/MAWA od strane EDA.eu, koji prevodi (ujednačava) civilne zrakoplovne standarde s vojnim, tako da civilni standard – takozvani Part – postaje M-Part. Na to se, naravno, dodaju specifični vojni moduli, ali je civilna osnovica identična. Pravilo važi za standarde školovanja osoblja, održavanja i kontinuirane plovidbenosti vojnih zrakoplova.
Poklon Krilima Oluje povodom 45. obljetnice Frecce Tricolora 2010. godine
Kako se to reflektira u ekonomskome smislu razvidno je iz neuspješnog pokušaja prodaje 4 komada Pilatusa PC-9 za koje nije bilo ozbiljne ponude, jer isti nisu u primjerenom standardu održavanja, tako da je njihova vrijednost bliža vrijednosti otpadnog metala (scrap value) nego trenažnoga zrakoplova u resursu. Na stranu što je isti pokušaj bio još jedan razlog plus za (potpuno legitimno) napuštanje sustava od strane grupe pilota na tipu, koji su časno odradili svoj profesionalni ugovor. Bitno je naglasiti da nije problem u tome što su oni otišli, jer bi to trebalo biti normalno u jednom modernom EU ratnom zrakoplovstvu – nego što njih, te ostale koji odlaze u mirovinu, nema tko zamijeniti u primjerenome broju, a civilne pričuve nema. Civilnih zrakoplovaca nema, dobrim dijelom i zato što se HRZ bavi civilnim poslovima u sivoj zoni (kao jedino ratno zrakoplovstvo u EU), dok je odavno prošlo ono vrijeme iz ’91/’92. kada smo za popunjavanje kadrovskoga manjka zvali “naše” iz JRV-a. Problem ima i MUP koji svoje pilote nema od kuda popuniti jer civilnog helikopterskog školovanja u RH nema – bilo je tu i zanimljivih prijelaza, ali konačan rezultat je nedovoljna kadrovska popunjenost u oba ministarstva.
Krila Oluje izvela su skraćeni letni program opet u punom sastavu
No, vratimo se na dječju radoznalost i oduševljenje, iskazano danas u Splitu. Ta djeca su jednostavno premlada da bi bila spremna odmah “prihvatiti izazov“. HRZ u ovom procesu treba pomoć civilne i sportske komponente, s livade i lokalnog helidroma, koja je nažalost i sama devastirana “neselektivnom granatiranjem” – često nesuvislim ili restriktivnim propisima od strane RH civilne zrakoplovne birokracije, koja je pak opet na ključnim mjestima popunjena ex-HRZ kadrovima. Krug zatvoren. Dakle, vrijeme je da se taj krug – u RH zrakoplovstvu, popularno zvan “mrtvačka petlja” (to je ono kada pilot izgubi vanjsku referencu horizonta, pa lagano nagnut leti u krug, sve do trenutka kada uslijed gubitka visine ne udari u zemlju) – konačno prekine. Vrijeme je da zrakoplov zvan RH-zrakoplovstvo sleti na siguran aerodrom, u skladu s vremenom i civilizacijom.
Ovaj događaj jučer u Splitu možemo smatrati korakom k izboru pravog kursa do primjerenog razvoja RH zrakoplovstva (preko svega), jer je ono toliko malo da je praktično nedjeljivo. U ovako ozbiljnim trenucima za osiguranje budućnosti grane, bilo kakve daljnje umjetne podjele ne mogu donijeti ništa dobroga. Uglavnom, čestitke svima koji su pomogli u osmišljavanju, realizaciji te potpori ovog vrijednog događaja na Resniku, uz iskrenu nadu da će nešto slično uskoro osvanuti i u Osijeku ili Dubrovniku….
*tekst: Đani Bodlović
**fotografije: Josip Miljenko Džoja
