Drugi po redu zrakoplovni show na sportskom aerodromu „Piket“ pored Sinja (nedaleko od Splita) održan je ove godine 20. kolovoza uz bogat program hrvatske generalne avijacije, nekoliko gostiju iz inozemstva, no bez nastupa dva najavljena, a možda i nazanimljivija, oldtimer gosta iz Srbije.
Na poziv kolega iz Sinja, iz Novog Sada i Beograda planiran je bio dolazak nekad najpopularnijeg školskog aviona JNA Soko „Galeba“ G-2A te danas još egzotičnijeg lakog jurišnika i izviđača Soko „Kraguja“ J-20. Oba u privatnom vlasništvu zrakoplovnih entuzijasta i pilota, Novosađana Dragana Amidžića i Beograđana Maria Hrelje. Obojeni u originalne sheme „Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane“ Jugoslovenske Narodne Armije (Kraguj) i shemu akro-grupe „Stars“ iz razdoblja nakon 2000-tih. Oba su imala petokraku.
Provokacija
Kraguj je ove godine pred put iz Beograda ponovo razočarao i, kao pred odlazak za Varaždin mjesec dana ranije, ponovo ostao bez funkcionalne radio-stanice, i nije poletio s „Nikole Tesle“. Amidžićev Galeb zaputio se na svoj šesti nastup u Hrvatsku u posljednjih osam godina.
Dragan Amidžić s “Galebom” slijeće na Piket (Foto: Goran Leš/TangoSix)
Kako je za Tango Six portal ispričao Amidžić, po slijetanju na Piket sve je djelovalo kao još jedno rutinsko gostovanje u ovoj zemlji: „Ne mogu se ni sam sjetiti koliko sam puta letio u Hrvatskoj sa svojim Galebovima. Rado sam se odazvao na poziv sinjskog aero-kluba, dobio odobrenje njihove Agencije za civilno zrakoplovstvo i u petak, dan pred miting, sletio sam na njihov aerodrom. Organizirana mi je carina, obavili smo te formalnosti po slijetanju, i u znak dobrodošlice organizatori i gradonačelnik Sinja odveli su me na ručak“, opisuje „Amidža“ svoj dolazak. Po povratku na Piket počinje događanje koje je nakon ranokolovoškog zaoštravanja službene političke retorike Hrvatske i Srbije čitavoj situaciji prijetilo dodati još jednu iskru. Iskru koja nije izrasla u požar zahvaljujući zrakoplovnoj solidarnosti, specifičnoj vrsti prijateljstva i izuzetnoj gostoljubivosti.
„Dogovor s organizatorom je bio da mi se osigura agregat za startanje aviona i zahvaljujući Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ) on je bio tu kad sam sletio. Međutim, kada smo se vratili iz grada nakon ručka agregata nije bilo“, nastavlja s pričom Amidžić. Početak iritacije branitelja dolaskom Galeba iz Srbije prepričava za Tango Six i direktor aeromitinga Sinj Tonči Panza: „Točna je informacija da su predstavnici braniteljskih udruga grada Sinja izrazili otvoreno nezadovoljstvo što smo u program uvrstili Galeba. Uoči njegovog dolaska u petak oko 09:30 sati imali smo sastanak s njima, na njihov poziv, na kojem sam bio kao direktor priredbe zajedno s predsjednikom organizacijskog odbora Natkom Kulićem“. Nije sporan bio pilot, niti što je iz Srbije, već je problem, kako su nam rekli, bio u simbolici stradanja koju taj zrakoplov predstavlja braniteljima. Naime, kao što je poznato, posebno u prvim danima Domovinskog rata Galeb je korišten u vojnim operacijama posebno na širem prostoru Dalmacije.
„Naš stav kao organizatora je bio da mi nismo željeli isprovocirati nikoga, a posebno branitelje čiji smo i nas dvojica ali i većina starijih članova kluba pripadnici. Naša želja je bila prikazati Galeb kao jednu vrlo uspješnu letjelicu, posebno u doba kada je konstruiran, te da se odradi program s jedinim mlaznim zrakoplovom koji može poletjeti i sletjeti na naš aerodrom“, priča nam Panza i potvrđuje da otkazivanje dolaska Galeba i skidanje s programa nije dolazilo u obzir: „To smo jasno i rekli predstavnicima udruga branitelja. Oni su potom rekli da će oni prosvjedovati na svoj način, ali da nikakvih ekscesa, kao i prosvjeda, na samoj priredbi neće biti“.
HRZ je uvjetovao svoj nastup na sinjskom zrakoplovnom showu?! (Foto: HRZ i PZO)
Galeb je sletio na naš aerodrom u predviđeno vrijeme u 12:15 u petak i obavio je carinske i policijske formalnosti. Mi smo u tom trenutku već prevezlli agregat za start motora Galeba u vlasništvu HRZ-a. Nedugo nakon slijetanja Galeba primili smo telefonski poziv da se agregat hitno vrati HRZ-u, što smo i napravili. Također je primljena informacija da će HRZ otkazati vojni dio programa ako Galeb ostane u programu.
„Organizirali smo sastanak organizacijskog odbora i svih civilnih učesnika programa te ih informirali o čemu se radi. Željeli smo da se svi odrede da li žele dalje sudjelovati u letačkom djelu programa“, priča Panza, što za naš portal takođe potvrđuje i sam Amidžić:
„Organizatori mi se tada ispričavaju zbog nastale situacije i ponašaju se i više nego korektno. Shvaćam što se dešava, razumijem priču i kažem im da mi ne pada na pamet da zbog mene otkazuju svoj događaj na kojem su toliko radili i da nema problema da ostanem u hangaru. Sve kolege piloti iz Hrvatske su me podržali i bili su solidarni. Njihova policija je bila maksimalno korektna i osigurala mi je 24-satnu zaštitu aviona u hangaru. Rekli su mi da im prijavim ukoliko bude bilo i najmanjeg incidenta“.
„Odlučili smo da se show održi“ nastavlja Panza:
„Bez agregata za pokretanje motora dovedeni smo pred svršen čin, ali uspjeli smo se organizirati i pokrenuti akciju za pronalaženje prikladnog tehničkog rješenja za pokretanje motora Galeba za siguran i u planirano vrijeme povratak za Beograd, u čemu smo i uspjeli, te je Galeb poletio u nedjelju u planirano vrijeme nadletjevši pistu u brisancu uz obavezno mahanje krilima“.
“Iritacija” petokrakom ili zrakoplovom iz Srbije? (Foto: Goran Leš/TangoSix)
U međuvremenu, vijesti o specifičnom protestu (zahtjevu za zabranu letenja) branitelja počinju se prenositi po lokalnim medijima i iritacija ovim potezom od strane zrakoplovnih entuzijasta iz Hrvatske puni društvene mreže.
„Nakon odluke da mi avion ostane u hangaru i da ne letim dobijam poziv branitelja da se sastanem s njima, što i prihvaćam. Kada smo sjeli, oni mi objašnjavaju da protiv mene osobno nemaju ništa i da je problem petokraka na krilu, sve što ima veze s tim kao simbolom i da se oni bune protiv toga. Saslušao sam ih, ponašali su se civilizirano i to je bilo to. Na dan odlaska, u nedelju, okupilo se baš dosta ljudi. Velikom požrtvovanošću organizatora koji su pronašli tehničko rešenje za startanje aviona vratili smo se sigurno za Beograd i zatim za Novi Sad.
Ponavljam još jednom, svi su bili i više nego korektni, bilo im je neugodno, kolege su me sve do jednog podržale, a o besmislu uzimanja mog aviona kao simbola je već dosta i rečeno. Ja sam sudjelovao na nekoliko zrakoplovnih showova u Hrvatskoj, nikada nismo imali ovaj problem, letio sam u nastupima iznad Hrvatske i s njihovom akro-grupom ‘Krila Oluje’. Želim još jednom pohvaliti organizatore na njihovom ponašanju i gostoprimstvu“,
rekao nam je na kraju Amidžić.
Vojska u lokalnom sukobu
Kad su lokalne udruge jače od Ministarstva obrane i OS RH…
U želji da čujemo komentare svih strana poslali smo jučer službeni upit MORH-u (Ministarstvu odbrane Republike Hrvatske), ali do objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor. Odgovori njihovog Sektora za odnose s javnošću obično uvek stižu pravovremeno. Službeno izvješće MORH-a na njihovoj web-stranici ni rječju ne spominje incident.
Kako saznajemo iz više izvora, incident u Sinju posljedica je šireg lokalnog sukoba dvije zrakoplovne frakcije. Iako su, kao što se vidi iz komentara gospodina Panze, svi oni zapravo branitelji, grupacija iz Splita uspela je da „iritaciju petokrakom“ digne na zabrinjavajuće visok nivo. Da li su telefonski razgovori tog dana išli preko službenog Zagreba i MORH-a, ili su lokalna poznanstva u bazi HRZ-a u Divuljama bila dovoljna da se agregat, koji je bio planiran danima unaprijed, iznenada povuče, nije moguće nedvosmisleno rekonstruirati u ovom trenutku.
Činjenica da je jedna grupacija došla toliko visoko i na ovaj način zloupotrijebila HRZ iznenadila je mnoge u Hrvatskoj. Ultimatum da ni jedna od HRZ letelica neće poletjeti ukoliko G-2 bude letio takođe je bio na prvu loptu komičan, a onda i duboko razočaravajući. Ispostavilo se naime da su se u 2016. godini ponovo „sukobila“ dva ratna zrakoplovstva, s tim da ovo drugo više ne postoji. Komedija je veća s činjenicom da je na jednoj strani „sukoba“ stajao (za sukobe nezainteresiran) poduzetnik koji nije sudjelovao u ratu ’90-tih, koji nema veze s vojnom avijacijom i koji svoj restaurirani oldtajmer leti iz osobnog zadovoljstva bez ikakve podrške države Srbije. Ispostavilo se da je on bio na korak od nečega što nekada mnogo moćnije JNA zrakoplovstvo nije uspelo postići – da prizemlji HRZ.
Dvojna nebeska državljanstva
Zahvaljujući dobroj volji i entuzijazmu, “Galeb” se ipak uspio vratiti kući (Foto: Goran Leš/TangoSix)
Da zrakoplovci nemaju naciju potvrdilo se još jednom. „Sinjski incident“ izrodio je nešto što stoji kao kontra izuzetno histeričnom ljetu u službenim odnosima Srbije i Hrvatske. Izrodio je, a nekima potvrdio, da zrakoplovni entuzijasti i profesionalci nemaju preko 20 godina star scenario emocija koji se od njih očekuje, već se druže, međusobno posjećuju i kada je najbitnije – podržavaju. Siguran sam da je osobama sa zadrtim i njima univerzalno pravičnim stavovima (koji su toliko iskonski ispravni iz njihovih nacionalnih uglova da kao takvi gotovo garantiraju nove ratove i sukobe) subotnja priča jasna: u pitanju je simbol uništavanja (iz ugla Hrvata) i u pitanju je ponovo pretjerana reakcija Hrvata (iz ugla Srba). Međutim, riječ je o nečem sasvim drugom.
Radi se o izuzetno primitivnom i neodgojenom potezu koji je samo naizgled baziran na suštinskoj povijesnoj boli. Kao i kada je grupa protestanata razvila zastavu „Fuck NATO“ na najvećem zrakoplovnom showu u novijoj povijesti Srbije, u pitanju nije bio protest niti građanska izjava nezadovoljstva. U pitanju nije bilo demokratsko pravo izražavanja mišljenja, već suštinska nepristojnost, kao i nepoštivanje organizatora te njihova truda. Vojska Srbije je tada brzo reagirala (što se ne vidi na snimci), dok je u Sinju Hrvatska vojska bila sudionik.
Organizirati bilo kakvo manje lokalno zrakoplovno događanje na prostorima ex-Jugoslavije je neprofitabilan, veoma stresan i hrabar potez. Ugostiti kolege zrakoplovce iz države s kojom vlada hladni rat riječima usred kolovoza 2016. godine u Dalmaciji je dodatni izazov. Zbog svega ovoga hrvatskoj javnosti je više potrebna rasprava o poštivanju rada vrijednih entuzijasta i profesionalaca, nego o simbolici agresorskih aviona koja je po svemu kao takva besmislena (neću ovde pisati zbog čega, očigledno je) i koja je neosnovana, budući da je samo nekoliko tjedana ranije iznad Varaždina letio također Galeb G-2 s povijesno preciznijom shemom JNA aviona s petokrakom. I nije bilo nikakvog problema niti incidenta. I to u Varaždinu čiji su civilni objekti stradali od strane JNA na početku rata.
Sigurno je da će ljeto za nama ostati u sjećanju neugodnih manifestacija osobnih stavova ljudi koji bi radije željeli da ostanu u prošlosti i ponovo dokazuju da su u pravu pod svaku cijenu (osjetio sam to i na svojoj koži zbog ovog teksta). Bitnije od ovih agresivnih karaktera je činjenica da će prijateljstva, podrške i želje profesionalaca i entuzijasta da uživaju u zrakoplovstvu bez politike i političkih sjećanja kad-tad nadvladati.
Aeroklub Sinj i zrakoplovci Sinja zaslužili su sve pohvale u obrani upravo ovih principa koje bi neki tumačili i kao nad-zrakoplovne. Meni kao Srbinu ostaje da čestitam svim hrvatskim zrakoplovnim entuzijastima koji su preko društvenih mreža izrazili masovno nezadovoljstvo ovim nepoštivanjem sinjskog zrakoplovnog showa i da istaknem ljude kao što je Branimir Ambreković i druge koji su svojim gostoprimstvom i stavovima najbolje definirali što znači biti zrakoplovac.
* tekst autora Petra Vojinovića pod nazivom “Kako se Galeb iz Srbije proveo u Hrvatskoj: Iritacija Branitelja, blam HRZ-a i izuzetna solidarnost kolega vazduhoplovaca” objavljen je 23. kolovoza 2016. godine na portalu TangoSix (http://tangosix.rs/), a u izvornom obliku može se naći na adresi: http://tangosix.rs/2016/23/08/kako-se-galeb-iz-srbije-proveo-u-hrvatskoj-iritacija-branitelja-blam-hrz-izuzetna-solidarnost-kolega-vazduhoplovaca/
———————————————————————–
