Kako je protupožarna sezona u punome jeku, čini se da je došao red i na Vladu RH da se opet uključi u pitanja iz domene zaštite i spašavanja. Tako je na prošlotjednoj sjednici, održanoj 18. srpnja i 104. po redu, Vlada odlučila da se „pokrene postupak za sklapanje Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Srbije o suradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa“. Naizgled još jedan u nizu takvih bilateralnih sporazuma, kojem ni obrazlagatelj prijedloga, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, nije pridavao previše pažnje:
„Republika Hrvatska i Republika Srbija imaju obostrane interese za međusobnu suradnju na području sprečavanja i ublažavanja posljedica prirodnih i drugih katastrofa, posebno pri planiranju i provedbi mjera u zaštiti od poplava, požara i onečišćenja, radiološke opasnosti i industrijskih katastrofa. S tim u vezi predlaže se donošenje odluke o pokretanju postupka za sklapanje navedenog Sporazuma, kojom će se ujedno ovlastiti ministar unutarnjih poslova da u ime Vlade RH potpiše sporazum i na taj način uredi pitanje uvjeta suradnje i međusobne pomoći u zaštiti od katastrofa.“
Ideja o jednom ovakvom sporazumu nije nova. Još daleke 2007. tadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić predlagao je svom hrvatskom i mađarskom kolegi, Stipi Mesiću i Laszlu Solyomu, sklapanje trilateralnog sporazuma o zaštiti od prirodnih katastrofa. I Mađarska i Srbija, bio je tadašnji Tadićev rezon, suočavale su se s nepogodama i prirodnim katastrofama, pri čijem su saniranju trebale pomoć trećih zemalja. Hrvatska je s Mađarskom već imala takav sporazum, sklopljen još 1997. godine, koji se odnosi prije svega na suradnju u zaštiti od poplava. No do sklapanja ovakvog, zajedničkog trilateralnog dokumenta, ipak nije došlo.
Zoran Begović i Damir Trut u svibnju 2008. godine
Potom su, u svibnju 2008. godine, ravnatelj hrvatske Državne uprave za zaštitu i spašavanje Damir Trut i pomoćnik ministra unutarnjih poslova Crne Gore Zoran Begović potpisali Sporazum o suradnji u zaštiti od prirodnih i civilizacijskih katastrofa. Tim se Sporazumom prvenstveno regulirala suradnja u planiranju i provedbi preventivnih mjera za zaštitu od poplava, potresa, požara, radioloških opasnosti, te industrijskih i drugih civilizacijskih katastrofa, kao i međusobna pomoć pri zaštiti, spašavanju i uklanjanju posljedica prirodnih i civilizacijskih katastrofa. Sličan sporazum s Bosnom i Hercegovinom još je stariji – datira iz 2001. godine (zakonom potvrđen u siječnju 2002. godine).
Srbija je s Crnom Gorom potpisala isti takav Sporazum krajem 2010. godine, baš kao i sa Bosnom i Hercegovinom. Prilikom potpisivanja, ministri te dvije zemlje, Sadik Ahmetović kao ministar sigurnosti BiH i Ivica Dačić kao ministar unutarnjih poslova, napomenuli su kako upravo prirodne i druge katastrofe doprinose suradnji zemalja regije, posebno onih koje nemaju dovoljno kapaciteta za suprotstavljanje ovakvim izvanrednim situacijama.
„Sve što se događa u regiji događa se po sistemu spojenih posuda. Nemoguće je da se bilo koja od zemalja regije sama bori protiv posljedica prirodnih nesreća“.
Pritom je Dačić posebno istaknuo svoj veliki projekt – zajednički regionalni odgovor na prirodne katastrofe:
„Jedna od ideja je da Niš bude regionalni centar za odgovore na izvanredne situacije zbog svog geografskog i infrastrukturnog položaja“.
Od toga su prošle sada već dvije i pol godine, a zajednički je regionalni odgovor na čekanju. Pod ruskom je kapom iste te 2010. godine pokušano okupljanje jedne druge regije – Grčke, Bugarske, Makedonije, Crne Gore i Srbije – redom zemalja kojima upravo Rusija pomaže u izvanrednim i hitnim situacijama. I njima je predočena ideja o Nišu kao logističkoj bazi za brze reakcije, s mogućnošću prerastanja u regionalni centar, no ni to, čini se, nije naišlo na preveliko oduševljenje.
Iljušin na privremenom radu u Srbiji
Regionalni centar u Nišu otvoren je tek 25. travnja 2012. godine, i to kao rusko-srpski humanitarni centar za reakcije u izvanrednim situacijama. Na novom rusko-srpskom prijateljstvu baziran je i istovrsni sporazum o suradnji te dvije zemlje, na temelju kojeg Ruska Federacija sada već treću godinu za redom Srbiji tijekom protupožarne sezone ustupa poneku letjelicu za gašenje požara. Prošle godine na posudbi su bila 2 Berijeva Be-200, te po jedan Iljušin 76 i Kamov K-32, dok je ove godine (za sada) riječ samo o jednom helikopteru i jednom zrakoplovu tipa Be-200. Načelnik Sektora za vanredne situacije MUP-a Srbije Predrag Marić 20. srpnja potvrdio je da je Srbija od Rusije zatražila ustupanje jednog helikoptera za gašenje požara, koji bi od kraja srpnja do sredine rujna bio stacioniran u Centru u Nišu. O njihovome dolasku u Srbiju on je 20. srpnja ove godine za novinsku agenciju Tanjug izjavio “Očekujemo da te dve letilice stignu 29. ili 30. jula“.
Upravo na području zaštite od požara Srbija bi mogla imati najveću korist od budućeg Sporazuma između Vlade RH i Vlade Republike Srbije o suradnji u zaštiti od prirodnih i drugih katastrofa (kada se on jednom sklopi). Na hrvatskim protupožarnim avionima (Canadair CL-415 i Air Tractor AT-802A) i helikopterima, kao sredstvu pomoći u gašenju požara, bazirala se i dosadašnja suradnja Hrvatske s BiH ili Crnom Gorom, također sukladno potpisanim bilateralnim sporazumima. Od spomenutih zemalja, upravo je Hrvatska najopremljenija za protupožarne zadaće. Baš kao ni BiH i Crna Gora, ni Srbija po tom pitanju ne stoji sjajno – manje od 10 helikoptera Mi-8 i Mi-17 koristi za borbu protiv požara, transport opreme i u sanitetske svrhe, dok se u beogradskim medijima moglo čitati da Srbija ovogodišnju protupožarnu sezonu dočekuje kao i onu 2012. godine, sa zračnom flotom od ukupno tri helikoptera i tri poljoprivredna aviona. Zato su krajem prošle godine pokrenuti razgovori o tome da Srbija, uz već spomenute MiG-ove 29, od Rusije kupi i barem 4 nova ili polovna helikoptera Mi-171. To bi bio barem nekakav početak obnove tamošnje helikopterske flote, što je predviđeno i u dugoročnim planovima razvoja Oružanih snaga Srbije.
Dok nema ni riječi o sukcesiji bivše vojne imovine, priprema se novi sporazum o suradnji
S obzirom na sve spomenute okolnosti, nema sumnje da bi najveća suradnja između Hrvatske i Srbije mogla biti ona protupožarna, u čemu bi Hrvatska lako mogla biti nositelj aktivnosti. Uz takvo dodatno polje rada za teško kupljene hrvatske Canadair zrakoplove, otvara se pitanje što tu Srbija može konkretnoga staviti na stol, budući da čitava stvar teško može ostati tek na formalnome pružanju nekakve pomoći u borbi protiv poplava, recimo na zajedničkome dijelu Dunava. Pri tome je na ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću da, uz DUZS i vatrogastvo – koji su zapravo sastavni dio njegovoga resora – zaštiti i interese Oružanih snaga RH, te tu posebice Ratnoga zrakoplovstva i protuzračne obrane, koji se u nas bave vatrogastvom iz zraka.
