Da smo normalni (a jesmo li?), HRM bi bila uvažavana braniteljica i zaštitnica onog što je najvrijedniji resurs hrvatskog čovjeka, ponos i dika kroz povijest napaćenog hrvatskog primorskog čovjeka, promicateljica interesa i zastave naše domovine Hrvatske. Svjedočila bi njenu suverenost po našem moru, te zaštitu prava te interesa na bližim i daljim svjetskim morima. Nažalost, to nam nije suđeno jer oni misle – iako ne razmišljaju, a kamoli promišljaju našu budućnost – da ama baš sve znaju. Dovoljno je pogledati što je to učinjeno za HRM od završetka Domovinskog rata do danas, pa će i onima kojima to nije poseban interes biti jasno kako smo kao narod uspjeli devastirati i ono što smo imali za vrijeme rata. Da, namjerno kažem „mi kao narod“ jer tko je kriv osim nas!? Mi biramo one koji odlučuju u naše ime, a oni nikad nisu krivi jer im mandat ili dva prođu u okrivljavanju onih prije njih. Za nečinjenje ili loše činjenje nikom ne odgovaraju jer su zaštićeni kao da su božanstva. Najgore što im se može desiti je podnijeti ostavku ili, ako su baš toliko neinteligentni, doživjeti smjenu. To ih ne brine puno jer nasuprot kletvi – „Imao pa nemao“, oni imaju krilaticu – „Što prođe u dobru nije u lošu“.
Samo u jednom DPR Mornarica je bar na papiru prošla solidno. Po njemu je trebalo izgraditi četiri OPV-a (od-obalna ophodna broda), modernizirati tri RTOP, remontirati ili modernizirati protubrodske rakete RBS-15 i još ponešto. Na papiru solidno, ali u stvarnosti ništa. Plan nabave za 2020. godinu, 26 godina nakon vježbe „POSEJDON-94“ kada je HRM bila u zenitu borbenih sposobnosti, nudi ništa ili tek malo više od ništa i prašinu u oči. Kažu, eto, kupiti će im (HRM) jedan obalni ophodni brod i nabaviti jedne od gorih motora (4xM-504) za RTOP-11 i RTOP-12, za nešto što bi moglo biti najbolje i najtrajnije od postojećih brodova borbene namjene. A jedini brodovi u HRM koji imaju pažnje vrijedan borbeni potencijal su tih pet topovnjača. Da bi se s njima mogle održati protubrodske sposobnosti, za ove dvije potrebno je nabaviti prave motore, a za svih pet nabaviti novi sustav protubrodskih krilatih raketa. Svakako treba imati na umu MOL-e (mobilne obalne lansere). Koliko koštaju spomenuti motori – malo, ali zato i nisu dobri.
Obalni ophodni brod (nazovimo ga „CPV-42“) je obmana naroda glede opremanja HRM za njene zadaće. Njegove borbene sposobnosti u miru su taman tolike kolike trebaju za zadaće obalne straže, a to su policijske zadaće. Obzirom na mjesto bez mjesta Obalne straže ni to nije potrebno. Izmjenama Zakona ista je „izbačena“ iz prostora suvereniteta u prostor suverenih prava, a tamo je mjesto ratnom brodovlju. U ratu, to su zanemarive sposobnosti. Ako bi, pak, uspoređivali njegove borbene sposobnosti u odnosu na ratne brodove koji su potrebni svakoj mornarici one su na razini PC-9 u zrakoplovstvu ili kamiona TAM (ili sličnog) u kopnenoj vojsci. Cijena takvog broda je oko 10.000.000$ i to je sve. Koliko je to u odnosu na predviđene troškove nabave u Zrakoplovstvu i Vojsci? To je mizerija, koja upravo podupire teške riječi u naslovu – bahatost, neznanje i mržnja. Nažalost, dok nam na najodgovornijim dužnostima budu podobni koji misle da je more tu da u njemu u vrelim ljetnim danima rashlade stražnjicu – nema sreće za HRM.
Valjda joj se ne smije zaboraviti „nedjelo“ što oslobodi hrvatski Jadran prije polovice 1992. godine, što po odobrenju prvog Vrhovnog zapovjednika obuče bijelu odoru. Mržnju treba pokazivati u svakom činu i gdje god je moguće, poniziti je. Uzeli joj pomorske baze i smjestili je u vojarne, brodovi se parkiraju, rakete ispucavaju, brodovi su postali vojni a ne ratni. Brojno stanje joj je manje od broja korisnike neke veće javne kuhinje. Ipak ima bar malo sreće, naime, za sad još klapa HRM „Sveti Juraj“ nije postala klapa Hrvatske vojske. Možda upravo ova rečenica potakne svemoćnog da uz ushićenje suradnika i to učini jer bi to valjda bilo u duhu našoj slavnoj tradiciji.
Predsjedniče Vlade, ministre i načelniče stožera, gdje su mornarički izvan obalni ophodni brodovi (NOPV) ili korvete K/PK), gdje su planirani lovci mina (LM), gdje je protubrodski raketni sustav, gdje su PR/PZ raketni topnički sustavi, gdje su borbeni obalni motriteljski sustavi? Čime mislite nadzirati naše podmorje ili ćemo „pustiti lisicu među kokoši“ pa neka ona to nadzire? Nekad, davno Marko Marulić je napisao pjesmu „Molitva suprotiva Turkom“ u kojoj opisuje turska pustošenja i zločine, riječima: „Luge, sela, grade popliniv s’žegoše,/ muže, žene, mlade svezav povedoše“. Nama danas ostaje: „Molitva (kako bi nam opstala, HRM) suprotiva bahatosti, neznanju i mržnji“!
*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini
