Kako vrijeme brzo leti! Kao da je bilo jučer – na početku Domovinskog rata, kao što i priliči pomorskoj državi i narodu od mora, na današnji dan, 12. rujna 1991. osnovana je i ustrojena Hrvatska ratna mornarica. Kako reče prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u poznatoj rečenici: „Zrakoplovstvo je vojska, a mornarica je posebna“. Da, svakako mornarica je posebna i da parafraziram don Baru Poparića: „Sretne su države i narodi koji imaju more i na njemu svoju mornaricu“.
Dvadesetpeta obljetnica dobar je povod za prisjetiti se onih, koji su je, na čelu s prvim zapovjednikom HRM, ustrojili i pripremili da brzo i efikasno hrvatsko more vrati tamo gdje i pripada, da ga vrati Hrvatima i svim građanima Hrvatske koji su ga s ljubavlju i velikim žrtvama kroz burnu povijest u većem dijelu sačuvali.
Bitka u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog 1991.
Mornarica je ustrojena kao cjelina za obranu mora, otoka i obalnog ruba, sastavljena od pomorskih snaga i obalne obrane. To je u stvari reducirana nekadašnja Vojno-pomorska oblast. Takva organizacija pokazala se izuzetno efikasnom – čemu svjedoče i činjenice o preuzimanju nadzora, u kratkom vremenu, nad skoro cijelim prostorom.
Istina, sve drugo bilo bi veliki neuspjeh povezan ili s neznanjem ili izdajom nacionalnih interesa. Iako je JRM otela najveći broj brodova i suvremene tehnike, ostalo je znanje stjecano generacijama kod sposobnih i učenih hrvatskih pomorskih časnika te drugog kadra, i izuzetne sposobnosti naših brodograditelja te elektroničara, koncentriranih u brodogradilištima Kraljevici i Split, remontnom brodogradilištu u Šibeniku, Pomorskom centru za elektroniku u Splitu, te na mnogim drugim mjestima u znanstvenoj i stručnoj zajednici te gospodarstvu.
Pored kadrova, znanstvenostručnih i gospodarskih kapaciteta, te fantastične geografske konfiguracije našeg litoralnog prostora, od velike važnosti bilo je preuzimanje, u to vrijeme suvremenog i izuzetno moćnog raketnog protubrodskog sustava RBS-15B. Uz sačuvani brod u Kraljevici i sposobnost naših stručnjaka, ubrzo smo postali nadmoćni brodovima JRM opremljenim sovjetskim raketama P-15, P-20, P-21 i P-22 (NATO Styx ili SS-N-2).
Rakete iz obitelji P „Termit“
Pomorskim snagama HRM najveću prijetnju predstavljali su zrakoplovi, posebice naoružani raketama zrak-brod, AGM-65 Maverick.
AGM-65 Maverick
Zbog neznanja ili aljkavosti to smo iskustvo skupo platili gubitkom upravo moderniziranog lovca mina u Šibeniku na samom početku rata, kada su se vodile velike borbe za grad i okolicu. Za moral i samopouzdanje, na početku Domovinskog rata, izuzetno važan događaj je uspješna obrana Splita i efikasno djelovanje topničkih bitnica koje su nastavile protjerivanje brodova JRM iz unutarnjih voda. Istina, još su se neko vrijeme zadržali na Visu i Lastovu. Ovakav razvoj situacije omogućio je slobodnu pomorsku komunikaciju uzduž obale i prema unutarnjim otocima, a nakon odlaska brodova JRM s Visa i Lastova, osim manjeg dijela juga, hrvatsko more bilo je pod nadzorom njegove Hrvatske ratne mornarice.
Ključni događaji u razvoju HRM-a
Pokušamo li izdvojiti ključne događaje za HRM u Domovinskom ratu, uz Odluku o osnivanju HRM, preuzimanje raketne baze u Žrnovnici, obrane Splita i boj u srednje-dalmatinskom području, to su zasigurno sljedeći:
Operacija Maslenica, planirana i izvedena od 06. do 27. siječnja 1993. godine, imala je veliki značaj za cijelu Republiku Hrvatsku, ali posebno za njen južni dio. Ta nam je operacija omogućila ponovno povezivanje RH u cjelinu, ali je istovremeno i odmakla neprijatelja od Zadra koji je do tada bio na meti srpskih terorista. HRM je sudjelovala sa svojim mornaričkim pješačkim postrojbama i pomorskim snagama za potporu u prevoženju te manevru ljudi i tehnike, kao i udarnim pomorskim snagama (RTOP, RČ i TČ) koji su danima patrolirali ispred Zadra sa spremnošću pružanja protuzrakoplovne obrane. Možda to i nije bilo toliko važno s motrišta sposobnosti i stvarnih mogućnosti, ali je izuzetno pozitivno djelovalo na stanovništvo. Bilo je i priča kako smo raketama, letom kanjonom iznad vodotoka Zrmanje, tamo negdje uništili četnička uporišta.
Uspješan pogodak raketom RBS-15B na vježbi “Posejdon 94”
„Posejdon 94“, vojna vježba HRM-a i HRZ-a održana 1994. godine, bila je pokazatelj spremnosti HRM i HRZ za operacije koje nam predstoje. Za Mornaricu je to bio veliki izazov jer smo po prvi put lansirali (i to uspješno) nove rakete RBS-15B na poligonu ispod Dugog otoka. Pogoci lansiranim raketama bili su kruna na mukotrpnom i samoprijegornom radu hrvatskih mornara te njihove tehničke potpore s kopna, prije svega djelatnika raketne baze iz Žrnovnice i Pomorskog centra za elektroniku.
Bila je to i jasna poruka svim našim „nevjernim Tomama“ kako je HRM ozbiljna i nadasve stručna sastavnica hrvatskog obrambenog sustava i neupitni garant očuvanja naših interesa na moru. Moramo žaliti što nam na licu mjesta nije bio i vrhovni zapovjednik OS RH. Nažalost, neki „zločesti“ dečki su ga uvjerili kako bi to moglo biti kompromitirajuće za njega i cijelu državu, izražavajući ne samo sumnju u uspjeh, nego tvrdeći da će to biti debakl. Volio bih da nisam, ali sam čuo i osjetio „radovanje“ nekih mogućem neuspjehu, jer govorili su kako će to za neke biti kraj.
Sveto Letica, prvi zapovjednik HRM-a
Bio sam i svjedok kada je visokopozicionirani dužnosnik MORH-a sugerirao i tražio od zapovjednika HRM admirala Svete Letice da odustane od raketnog gađanja i da se „ne kompromitiramo“. Admiral je pozvao časnika u kojeg je imao, glede stručnosti i znanja o raketnoj tehnici, neograničeno povjerenje i pitao ga, pred istim tim dužnosnikom, što on misli o mogućnosti neuspjeha. Isti je bez imalo dvoumljenja s potpunom sigurnošću ustvrdio kako šanse za neuspjeh teže nuli i da je znanje s kojim raspolažemo garancija da nema šanse za neuspjeh i da ćemo mete sigurno potopiti. Zapovjednik je kao pravi lider prihvatio mišljenje svog časnika i donio pravu odluku. Rezultati su poznati. Na zadovoljstvo skoro svi nazočnih, veliko poštovanje stranih predstavnike i radost do ushićenja neposrednih izvršitelja, grljenje ministra obrane, generala Janka Bobetka i admirala Letice, odaslali smo jasnu poruku našim neprijateljima i ostacima JRM što će ih snaći ako krenu tamo gdje im nije mjesto. Upravo ta poruka imala je veliko značenje u vrijeme Oluje, jer se brodovi JRM nisu usudili zaploviti zapadno od rta Oštro.
Iz gađanja smo i mi izvukli potrebne pouke i novim tehničkim, izuzetno jednostavnim ali jako domišljatim rješenjima, bili smo u stanju zaobići neke uočene nedostatke na kontejneru i eksplozivnim vijcima za otvaranje istih.
———————————————–
———————————————–
Mimoplov na svečanom obilježavanju VRO Oluja 1995-2015.
VRO „Oluja“ (04. – 07. kolovoza 1995.) svakako je sjajna operacija koja je donijela zasluženi trijumf nakon mukotrpnog i iscrpljujućeg nametnutog nam rata. To je melem na ranu svih napaćenih, kraj Memoranduma SANU i velikosrpske fašističke ideologije, te kruna na uspjehe OS RH za sav trud i odricanje. HRM je sa svojim pješačkim postrojbama sudjelovala na kopnu, s pomorskim snagama u potpori prevoženju u sektoru Zadar, te udarnim pomorskim snagama na jugu. O sudjelovanju na jugu i značaju tih sposobnosti malo se zna.
Naime, u noći prije početka Oluje RTOP-11 i RTOP-21 sa spremnim raketama isplovile su na jug u prostor Mljeta, sa zadaćom spriječavanja i ako zatreba potapljanja brodova JRM u pokušaju prodora prema zapadu od rta Oštro, u vjerojatnoj namjeri ugroze juga RH kao protumjere na planiranu operaciju naših snaga. Bili smo spremni potopiti svaki brod koji bi pokušao ugroziti naš suverenitet, a bili smo toliko moćni i nevjerojatno superiorni da Flota JRM nije imala nikakve šanse. Iz njihove neaktivnosti bilo je jasno kako su toga bili svjesni, i da su dobro razumjeli poruku s „Posejdona 94“.
Okretanje prema budućnosti
Dvadeset i pet godina od uspostave HRM (12. rujna 1991. godine) krajnje je vrijeme da se ozbiljno krene u njenu obnovu i razvoj s vizijom. Hrvatski narod očekuje mornaricu koja će biti u stanju nadzirati, zaštititi i u konačnici obraniti njegove interese na moru – ili konkretno, u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i na prostoru gospodarskog pojasa. Treba nam obalna mornarica dovoljno moćna da zaštiti interese Republike Hrvatske, te da doprinese zajedničkim naporima unutar EU i NATO.
Nakon vizije kakvu mornaricu želimo, potrebno je definirati kapitalni (glavni) brod oko kojeg će se dizajnirati cijela flota. Za razinu (inačicu) 1 i 2 to mora biti višenamjenski brod s protubrodskim, protupodmorničkim i protuzrakoplovnim/proturaketnim sposobnostima za zaštitu sebe i pomorskog sastava ili važnog objekta na kopnu. Takav brod je načelno minimalnog deplasmana od 1.500 do 3.000 tona. To je brod klase korvete (K), patrolna korveta (PK) ili mornarički izvan obalni ophodni brod (NOPV).
Za razinu (inačicu) 3 i 4 to je brod naoružan protubrodskim i PZ/PR raketama za vlastitu obranu. Načelni deplasman ovakvih brodova je do 1.000 tona i pripada klasama raketni patrolni brod (MPB), mali raketni brod (MRB) ili jednostavno kod nas ustaljenog naziva raketna topovnjača (RTOP).
Inačica „ZLO“ bila bi svođenje mornarice na obalnu stražu relativno malih brodova do nekih 45 metara (150 stopa) dužine, bez raketnog protubrodskog oružja primjerenog dometa i raketnog protuzrakoplovnog/proturaketnog oružja.
Što god odlučili – nema vremena za čekanje jer ćemo u suprotnom, pored materijalne, izgubiti i personalnu supstancu. Posadama treba izazov kakav su imali njihovi prethodnici u ovladavanju raketnim sustavom RBS-15 za vrijeme Domovinskog rata.
Protubrodska raketa RBS-15B
Iako je posljednjih godina ipak došlo do nekih pomaka, pa je tako HRM prvi puta izašla na Mediteran (jednom pod okriljem FRONTEX-a, a drugi put pod okriljem NATO-a), a u izgradnji je, nakon dugog niza godina, i novi brod za HRM, ostaje nepobitna činjenica da su mnoga suštinska pitanja tu još itekako otvorena. Nažalost, baš kao i za HRZ i PZO, i Hrvatskoj ratnoj mornarici ubrzano curi vrijeme.
* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini
