Vlada je na svojoj prošlotjednoj 28. sjednici usvojila iznimku utemeljenu na zakonu, ili službeno nazvano „Prijedlog odluke o davanju prethodnog odobrenja za razminiranje perspektivne vojne lokacije ‘Korešnica’, Žrnovnica“. Iznimka se sastoji u tome da će se dio tog objekta razminirati u organizaciji Hrvatskog centra za razminiranje (HCR). Zašto je tome tako Vladi nije objašnjeno, a državni tajnik u MORH-u Tomislav Ivić u obrazloženju je naveo da se to radi jer je – dozvoljeno:
„Zakonom o protuminskom djelovanju propisano je da je za razminiranje perspektivnih vojnih lokacija nadležno Ministarstvo obrane, a da razminiranje neperspektivnih vojnih lokacija organizira Hrvatski centar za razminiranje. Uz navedeno, propisana je iznimka, te je utvrđeno da Ministarstvo obrane može, uz prethodno odobrenje Vlade RH, zatražiti da se razminiranje pojedinih perspektivnih vojnih lokacija obavi sukladno Zakonu o protuminskom djelovanju. Stoga se predlaže donošenje odluke Vlade RH kojom se daje odobrenje da se za razminiranje dijela vojne lokacije Korešnica (Žrnovnica) zaduži Hrvatski centar za razminiranje, dok će razminiranje ostalog dijela vojne lokacije obaviti Oružane snage. Financijska sredstva za provedbu ove odluke osigurana su u državnom proračunu za 2017. godinu, na pozicijama Hrvatskog centra za razminiranje“.
Prije negoli krene u razminiranje dijela Korešnice, Hrvatski centar za razminiranje dobit će od Ministarstva obrane dokumentaciju o miniranosti te vojne lokacije, a nakon obavljenog posla HCR je dužan izdati Potvrdu o isključenju vojne lokacije iz minsko-sumnjivog područja. Uz to, HCR je dužan Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj dostaviti obavijest o pronađenoj količini i vrstama minsko-eksplozivnih sredstava na tom području. Iz popratnog Vladinog dokumenta vidljivo je i da bi HCR mogao biti nadležan za razminiranje Korešnice još naredne dvije godine, budući da izričito piše:
„Financijska sredstva za pokriće troškova razminiranja vojne lokacije iz točke II. ove Odluke osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2017. godinu i projekcijama za 2018. i 2019. godinu na pozicijama Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog centra za razminiranje“.
Ova je odluka donesena prije nego je Vlada donijela Plan razminiranja za ovu godinu, dokument koji su dosadašnje vlade donosile uglavnom na kraju prvog ili na samom početku drugog tromjesečja u godini. No ni u dosadašnjim planovima takvih aktivnosti nije bilo ni spomena razminiranju vojnog objekta Korešnica, osim što je 2015. naložena izrada projektne dokumentacije za razminiranje vojne lokacije Korešnica (Žrnovnica). U Izvješću o provedbi plana humanitarnog razminiranja i utrošenim financijskim sredstvima za 2015. godinu (iz svibnja 2016.) potvrđeno je da je te godine na lokaciji Korešnica proveden tehnički izvid na površini veličine 1.051 m², pri čemu je pronađen jedan komad neeksplodiranog ubojnog sredstva. Na temelju tog izvida utvrđena je minska zagađenost područja.
O čemu se tu zapravo radi?
Iako su prostorno nedaleki, vojni kompleksi „Žrnovnica“ i „Korešnica (Žrnovnica)“ vrlo su različiti. Negdašnji „Objekt 181“, „Žrnovnica“, danas je aktivni vojni kompleks, a ta negdašnja mornaričko-tehnička raketna baza je i dalje matični objekt za mornaričko raketno naoružanje u okviru Hrvatske ratne mornarice. S druge strane, kompleks „Korešnica“ nije aktivan, a riječ je o utvrđenom operativnom centru negdašnjeg JNA zapovjedništva VPO (vojno-pomorske oblasti). Nekad znana kao „Objekt 182″, „Korešnica“ je imala barem malo sreće – zbog blizine drugih aktivnih vojnih objekata ona nije opljačkana i devastirana u stilu donekle usporedivog mornaričkog operativnog centra VPO, objekta „Vela Glava“ na Visu, o čijem smo tužnom stanju već pisali na portalu Obris.org. Time bi ovaj utvrđeni objekt iz kategorije ARK (nekad „atomska ratna komanda“), za razliku od onoga na Visu, možda i mogao biti ponovo doveden u funkciju. Naime, kada se na stranu stave emotivne zamjerke koje neki imaju prema bivšoj SFRJ i njenim tadašnjim oružanim snagama, ostaje činjenica da bi Republika Hrvatska zaista trebala imati operativne i NBK zaštićene zapovjedne komplekse za potrebe svojih sustava nadzora zračnog i pomorskog prostora. Budući da se takvi objekti grade prema posebnim standardima, oni ispadaju izuzetno skupi za uspostavu, a onda i ne baš jeftini za operativno održavanje. Za uzvrat, takvi objekti daju mogućnost nastavka normalnoga rada i onda kad standardna civilna infrastruktura prestani biti upotrebljiva.
Istini za volju, u vrijeme kad RH jedva uspijeva održati i redovito funkcioniranje obrambenoga sustava, a svaka ozbiljnija obnova vojne opreme prerasta u nacionalno pitanje bez kratkoga odgovora – nije realno očekivati da Hrvatska takav specijalizirani objekt krene graditi iznova. S druge strane, ako objekt već postoji – a kompleks „Korešnica“ je tu i nije pretjerano devastiran – možda bi njegovo postupno revitaliziranje bilo taman u dosegu hrvatskih nacionalnih mogućnosti. Njegova dva strukturna segmenta – tzv. „stari dio“ s komunikacijskom opremom, sustavima klimatizacije, te opskrbe strujom i vodom, te tzv. „novi dio“ s centralnim podsustavom STINA C iz mreže Stina Jadran, te prostor za praćenje zračne situacije na okomitim staklenim planšetama – bila su sporazumno predana u hrvatske ruke 1991. godine, a od onda su pretrpjela nekoliko rundi pljačkanja, rastavljanja i devastacija (donekle umjerenog opsega). Tu bi se, recimo, nakon osnovne obnove moglo smjestiti središte za koordinaciju i ujedinjavanje podataka iz niza već postojećih raznolikih središta koja se bave kontrolom pomorskog prostora RH – (1) operativnog središta Obalne straže i HRM iz obrambenog sustava, (2) Nacionalnog pomorskog centra za prikupljanje podataka (NPCPP) iz okvira MUP, te (3) Sustava nadzora i upravljanja pomorskim prometom iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Naravno, preduvjet za ikakvu revitalizaciju ovog utvrđenog i NBK otpornog vojno-zapovjednog središta predstavlja njegovo razminiranje i postupno aktiviranje u državnoj službi, što se možda sada i nazire na horizontu.
No, ne ide tu sve baš glatko. Naime, lokalna zajednica u Žrnovnici i Korešnici već godinama radi pritisak na Ministarstvo obrane, tražeći da se MORH izjasni da li još uvijek računa na taj prostor i ima li za njega neku vojnu namjenu. Nekada je kroz taj prostor prolazila cesta za naselje Privor, koja je već desetljećima zatvorena, a mjesni odbori tvrde da bi se njenim otvaranjem (u slučaju da MORH više ne želi bazu u Žrnovnici) znatno olakšao život tamošnjim stanovnicima. U Prostornom planu grada Splita iz 2005. godine izričito stoji da su vojni kompleksi „Žrnovnica“ i „Korešnica“ u Žrnovnici zone posebne namjene u funkciji obrane, oko kojih se onda prostiru i zone kontrolirane izgradnje, no to ne sprečava lokalne vlasti da svako malo iznova ne potežu pitanje svrsishodnosti tih vojnih objekata, tražeći njihovu prenamjenu. Imajući u vidu prirodu tih objekata i koristi koje bi sigurnosni i obrambeni sustavi RH imali njihovim održavanjem te stavljanjem u punu funkciju, treba se nadati da će spomenuta lokalna cesta još dugo ostati zatvorena.
