Četiri je dana prošlo od pada najprije neidentificiranog, a onda postupno identificiranog letećeg objekta na Zagreb. Do sada je već postalo jasno da se radi o bespilotnoj letjelici ili dronu iz sovjetskog vremena. To je velika letjelica pogonjena turbomlaznim motorom, Tumanski KR-17A. Prvenstvena joj je svrha izviđanje i pohrana podataka pribavljenih u raznim spektrima elektromagnetskog zračenja. Letjelica je namijenjena da se vrati u prostor pod vlastitom kontrolom kako bi vlasnik dobio prikupljene podatke operativnog i taktičkog izviđanja, a temeljem kojih se mogu donijeti kvalitetne odluke za uporabu snaga ili poduzimanje drugih mjera.

Letjelica je dovoljno velika da se u nju mogu ugraditi i moderni sustavi upravljanja letom, kao i mogućnost slanja podataka u realnom vremenu. Već pri uvođenju u uporabu na programiranu putanju leta moglo se utjecati pomoću radio veze. Bitno je znati poziciju letjelice. (1) Mogla se pratiti radarski  i – ako se utvrde odstupanja – s udaljenog mjesta za upravljanje letom mogao se poslati korigirajući signal na izvršne kormilarske mehanizme za upravljanje letom. (2) Drugi način – ujedno i mnogo suptilniji i tajniji je da u vremenskim diskontinuitetima letjelica šalje svoju poziciju koja se prima na udaljenom mjestu upravljanja te, ako ima potrebe, a na većim udaljenostima često ima, vrši korekcija. Češća su bočna odstupanja zbog pomicanja tijela letjelice bez promjene kuta. Promjenu kuta i brzinu promjene kuta mjere žiroskopi, a promjenu paralelnog pomicanja integrirajući mehanizmi. Za mjerenje brzine i posredno održavanje iste koristi se Pitot-cijev. Do promjene u brzini leta može doći zbog promjene u strujanju zraka. Naravno, meteorološka priprema se podrazumijeva. Isti sustavi su se koristili na raketama P-3 „Schedok“. Načelno su se isti  sustavi koristili na raketama porodice „P“ (P-15, P-20, P21,22) osim korigiranja putanje radio putem, a za što nije bilo ni potrebe zbog relativno male udaljenosti gađanja. Moguće odstupanje se kompenziralo širinom snopa radarske glave za samonavođenje. Kormilarski motori upravljaju s kormilima po pravcu visine, te po uzdužnoj osi pomoću elerona. Ako se ima veza s letjelicom, nema nikakvih problema istu srušiti u bilo kojem trenutku, zakrećući kormila visine prema dolje. Kao što znamo, to je velika letjelica i nije je problem opremiti različitim teretima, pa i ubojnim. Iako ne brojna, bila je to dosta rasprostranjena letjelica – osim u SSSR bila je u upotrebi i u drugim zemljama VU (Varšavskog ugovora), ali i mnogim SSSR-u prijateljskim državama, pa i na Bliskom istoku. Vjerojatno ih je najviše ostalo u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji jer su težišno bile usmjerene prema prostoru NATO.

Ono što je sigurno je činjenica da ni jedna država lako održivo „staro“ oružje ne uništava (osim, naravno, Hrvatske) – nego ga skladišti, minimalno održava i čuva za „zlu ne trebalo“. Vjerujem da tog oružja ima u mnogim skladištima, pa i u skladištima Rusije. Naravno, Rusija ima i mnogo savršenije dronove, ali eto vidimo da i ovaj „zastarjeli“ bez problema prolazi pored toliko hvaljene proturaketne i protuzrakoplovne obrane NATO kao saveza, ali i zemalja članica NATO te njihovih sustava „domovinske sigurnosti“.

Kamo je nestao hrvatski PZO?

Ono iz naslova „Car je gol“ odnosi se na našu, i ne samo na našu, PR/PZO. Ipak, ovdje nas prvenstveno zanima naša nacionalna obrana od ugroze iz zračnog prostora. Mi nemamo ništa za obranu visina preko nekih 3.000 m, a i ispod 3.000 m je zaštita gotovo nikakva. Neću spominjati što imamo iz, nadam se, razumljivih razloga. Nismo trebali biti nemoćni bar u miru jer imali smo ne baš mali broj PZO raketa 9M33M iz sustava „OSA-M“ (SA-N-4). Taj sustav bio je na brodovima klase VPBR-31 i 33. Rakete smo dobili zauzimanjem raketne baze u Žrnovnici. Iste rakete još i sada koristi više zemalja u sustavu SA-8 „Gecko“ koji su instalirani na 3-osovinskim vozilima i koriste se za PZO teritorija kao obrana PZO sustava većeg dosega, poput S-300, te za trupnu PZO. Ovaj raketni sustav još se koristi u ruskim i ukrajinskim oružanim snagama. Prikladnih vozila bilo je na stotine i za „bagatelu“ u zemljama Varšavskog ugovora i bivšeg SSSR, ali eto – mi smo još 1991/92. htjeli MIM-104 PATRIOT.

Sustav Patriot se u RH vidjelo tek u svibnju 2021. na kratko, tijekom NATO vježbe

Predlagao sam da nabavimo ta vozila, a imali smo i nekoliko obučenih posada, ali „odabrani“ mladi poručnik to ne prihvaća iako se suglasio da su nam PZO sustavi trebali jučer. Pošteni pokojni doktor Abduli (bio je na čelu projekta SUZA) nemoćno je slijegao ramenima. Ako ništa drugo, a ono smo mogli sačuvati raketne PZO sposobnosti i jednog dana lakše usvojiti neki sustav napredniji od SA-8 „Gecko“, koji bi ovu letjelicu  rušio bez probleme. Tko ne zna – brodski PZ sustav SA-N-4 bio je najnapredniji takav sustav u OS SFRJ. Stari sustavi se – dok god imaju borbenu sposobnost – ne uništavaju i ne otpisuju. Oni se ispisuju iz djelatnog sastava i čuvaju na primjerenom mjestu. Koliko SAD ima u konzerviranom stanju brodova i posebno u pustinji zrakoplova, tenkova oklopnih transportera i koječega još?!? U ratu nitko nema dovoljno najmodernijeg oružja. Nitko nema toliko novaca, a i ne može toliko ljudi osposobiti. Jednostavno, nove tehnologije prate novi ljudi, a tek rijetki iz stare garde se uzdignu i prate nove tehnologije. Nažalost, konačno, u Republici Hrvatskoj našli su se ljudi na odgovornim funkcijama, vojnim i civilnim, koji su s guštom uništavali ispravne rakete RZ-13 na Crvenoj zemlji.

Što je bilo s hvaljenim radarima Lockheed Martin AN/FPS-117? Je li problem u njima ili u nama  (organizacija, ljudi, obučenost…)? Zašto nisu dignuti MiG-ovi? Ako su avioni osposobljeni, a piloti obučeni, ne bi trebao biti problem. Ipak, je li problem u tome što je bila noć? Ne mogu se složiti s galamom stručnjaka opće prakse koji prozivaju sadašnjeg ministra obrane, načelnika GS OS RH i ravnatelja Civilne zaštite. Pa ljudi, zar nisu barem prvi i treći od njih kompetentni kao doktori znanosti?! Istina, neki su toliko zaslužni da će se na dužnosti fosilizirati.

Drago Lovrić i Robert Hranj – trebaju li načelnici GS biti ujedno i glavni vojni savjetnici?

Odgovornost je svakako dužeg vijeka i ima puno širi obuhvat. Tu su, naravno, sve Vlade od rata na ovamo, svi sazivi Sabora, ali i Vrhovni zapovjednici. Sigurno su najmanje odgovorni načelnici GS OS RH kao vojnici, ali imaju veliku odgovornost kao glavni savjetnici Vrhovnog zapovjednika/Predsjednika države i ministra obrane. Jasno je kako su zapravo apsolutno nespojive dužnosti načelnika GS – koji zapovijeda OS, ali je i savjetnik sebi nadređenima. Budući da to implicira kako on treba otići kod Predsjednika te ministra i reći im što će mu zapovjediti. Vidim, neki okrivljuju HDZ, a aboliraju druge. Sve Vlade su krive, a ako gradiramo onda su krive više one koje su bile duže na vlasti, žrtvujući se za sebe u ime naroda. E moj narode! Sabor ovakav kakav se bira niti je niti će ikad biti kompetentan za donošenje velikih odluka i vođenje države suglasno ustavnoj dužnosti. Pretvorio se u glasačku mašineriju i pokrivalo Vladinih stidnih dijelova. Neka se netko prisjeti kad je Predsjednik smišljeno i kvalitetno u Saboru i hrvatskoj javnosti inicirao pitanje obrane i izgradnje OS RH?! Stanje nije dobro u sustavu obrane, pa tako ni u OS. Važno je da su se neki naučili skrivati iza uzvišenog plagijata iz SAD – sustava domovinske sigurnost. Što je to, gospodo? Tko s tim upravlja i tko je zapravo odgovoran za njegovo funkcioniranje?

Tužna istina

Ovo što se dogodilo možda je slučajno, a možda i nije, ali je nedvojbeno pokazalo svu nesposobnost državnih struktura i zanemarivanje vitalnih dijelova OS RH. Vidimo kako nam je slaba obrana od napada iz zraka. Ako je to neka dvojka, onda nam je nadzor mora i posebno podmorja duboko ispod nule. Isti novinari koji sad prozivaju koliko jučer bili su protiv ulaganja u OS. Uvijek se na obranu gledalo kao na teret, a ne kao jedan od temeljnih uvjeta opstanka naroda, nacije i države. I od onog malog dijela proračuna na kontu MORH-a najlakše se uzimalo i popunjavalo rupe, a i od onog što je ostalo radije se koristilo za privilegije nego za, primjerice, sonar za podmornicu. Što bi bilo da smo imali Rafale? Isto! Avionima se ne može uspostaviti PR/PZO obrana države, a posebno ne ako ih bude 12. Avioni imaju svoju ulogu, ali su glavna snaga PR/PZ raketne, topničke i sve više druge snage. Dobra je nabava aviona (da li baš ovih?), ali ima boljih i u konačnici jeftinijih rješenje.

Je li slučajno? Moglo bi biti i zato apeliram na prijateljsku Ukrajinu da kaže istinu. Nadam se da znaju – ako je letjelica njihova – kuda im je odletjela. Može biti slučajno, jer slučajno se može ostvariti i ono čija vjerojatnost događanja teži nuli ali nije nula, znači nije nemoguće. Ako je tako – onda smo imali sreće jer se dron nije zabio u neku zgradu. Nije teško izračunati kinetičku energiju i procijeniti učinak. A neki bi trebali znati da mi ipak nismo Božji narod ni više ni manje od drugih naroda. Valjda neki ne misle da se možemo mjeriti s „izabranim“, Rusima i Srbima?

Je li namjerno? Moguće! Ako je namjerno, vjerojatno nije iz Ukrajine. Moglo bi biti upozorenje, i to ne samo nama. To bi bilo upozorenje i EU i NATO te jasno iskazana sposobnost djelovanja ne samo na Zapadnom Balkanu nego i puno dalje. Postoje krilate rakete dosega i više tisuća kilometara, a neke mogu biti naoružane i nuklearnim bojnim glavama. Naravno, strah je nagori saveznik u donošenju razboritih odluka. Isto tako političari bi trebali znati što se može, a što ne može reći. Nekad je pomoć puno korisnija ako se o njoj ne govori.

Je li netko zamijenio zagrebački Jarun za Jarun u Žitomirskoj oblasti u Ukrajini?

Zašto Jarun? Ne vjerujem da je Jarun zamijenjen s nekim drugim mjestom sličnog imena. Ako je ime sličnu nisu (φ i λ). Iako se čini slučajno, često to nije tako. Možda je Jarun jer su se željele izbjeći žrtve a poslati jasna poruka, možda jer su tamo u svoje vrijeme prodefilirali lanseri S-300, a evo ovih dana taj isti raketni sustav s nama povezuju umirovljeni generali strane države, strateškog partnera. Nije teško zaključiti gdje bi to Hrvatska trebala poslati, kako oni kažu, moćni PR/PZ sustav S-300. A gdje je taj sustav iz novostvorene priče? Treba biti ponosan, odgovoran i principijelan, ali ne i glup. Na žalost, za glupe i nerazumne poteze na visokoj razini najmanje odgovaraju glupi. Ministre i drugi, neke stvari su korisnije ako se o njima ne govori jer naša pomoć u oružju neće odnijeti prevagu!

Ako su naši sjeverni susjedi pratili inkriminiranu letjelicu zašto je nisu rušili? Ovo su sad sve spinovi jer NATO, EU i pojedinačne države ne žele prihvatiti očitu sramotu. Gospodo, vi koji ste plaćeni preko svake razumne mjere, koji živite udobno od praznih riječi, koji spavate na lovorikama od kraja Hladnog rata, probudite se, ili se možda probudite kao sirotinja ako se uopće probudite. Tko prvi trepne mogao bi loše završiti…

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini