Desantni brodovi klase DBM osmišljeni su u bivšoj državi za potrebe JRM i trebali su zamijeniti više vrsta brodova. To se odnosilo na desantne tenkonosce-minopolagače (11 brodova), desante splavi–minopolagače (1), desantne brodove-minopolagače (1) i pomoćne jurišne tenkonsce (1). Ove brojke su iz Pregleda ratnih brodova i trajekata (SSNO, GŠ OS SFRJ, ZNGŠ za RM, Str. pov. br. 219-76/76, od 22.03.1988. godine). Promišljanje o ovakvim brodovima dugo je trajalo, što se dobro vidi i iz činjenice da su čak tri vrste brodova spale na po jedan primjerak. Za velika miniranja koristili bi se ovi brodovi, ali su najveći kapaciteti bili na popisnim trajektima. Manje minske zapreke mogli su polagati ostali brodovi borbene namjene i podmornice. Pored DBM-ova, za desant također bi se koristili popisni trajekti, ali i DJČ (30 brodova). Također su i većina ostalih brodova borbene i pomoćne namjene, te plovnih sredstava, mogli prevesti određeni broj vojnika/mornara u područje desanta ili na mjesta za zavaravanje i odvlačenje pažnje protivnika. Za prijevoz i ubacivanje specijalnih snaga vrlo efikasne su trebale biti podmornice, posebice diverzantske. VPO (Vojno-pomorska oblast) imala je na raspolaganju i avio-brigadu s helikopterima za desant i potporu, te zrakoplove za potporu. Imala je divizijun pomorskih diverzanata raspoređen u Divuljama, ali i dvije mornaričko-desantne brigade s mirnodopskim rasporedom u Šibeniku i Trebinju.
DBM-241 Krk na mrtvom vezu u Boki Kotorskoj (Photo: Siniša Luković/Vijesti.me)
Koliko je brodova tipa DBM trebalo biti izgrađeno – nije mi poznato. Vjerujem više od dva. Naime, prvi je bio završen i predan naručitelju 1990., a drugog je pred porinućem zatekla agresija na Republiku Hrvatsku i početak Domovinskog rata. Brodove je gradio BSO (Brodogradilište specijalnih objekata) u Splitu. Prvi brod dobio je oznaku DBM-241 i ime Krk, klasa Silba. Brod zatečen u BSO Split porinut je u more 1992. i predan HRM 1993, godine. Brod je kvalitetno građen i ispunio je sve iz zadanih TTZ – znam to iz prve ruke od predsjednika povjerenstva koje je primalo brod. Drugi brod DBM-82 Krka je nešto modificiran u odnosu na prvi. Glavna razlika bila je u povećanju kapaciteta spremnika za pitku vodu, a ima razlika i u naoružanju. Zahtijevala se sposobnost vodonosca. Nakon rata, povlačenjem HRM s otoka i neformiranjem postrojbe mornaričko-desantnog pješaštva (a potrebna je bar jedna brigada), ovi brodovi su u velikoj mjeri izgubili jednu od glavnih namjena. To se odnosi i na popisne trajekte te na DJB (desantno-jurišni brod), nekad DJČ (desantno-jurišne čamce).
Prema TTZ i realizaciji istih, izgrađen je brod sa sposobnostima za široku uporabu za zadaće HRM, OS RH, ali i kao pomoć civilnim institucijama na obali i otocima. Brod spada u kategoriju ratnih brodova borbene namjene (desant, polaganje mina, prijevoz borbene tehnike) i ima sposobnosti broda pomoćne namjene (evakuacija, prijevoz civilnih službi, ograničena popuna vodom). Zbog solidnih uvjeta smještaja i velike palube, kao što smo saznali – brod se koristi i za obuku kadeta za potrebe HRM. Teško mi je izgovoriti nesuvisli izrijek kako su to polaznici studija „Vojnog pomorstva“. Ne znam postoji li itko razuman pa da stvarno misli da postoji vojno pomorstvo ili bilo koje drugo, osim naravno POMORSTVO. Ako su već inzistirali da se u studij ubaci riječ „vojno“ onda se mogao zvati „Vojno-pomorski studij“ ili „Studij pomorstva, smjer vojno-pomorski“ – što bi bilo i prihvatljivo za hrvatski jezik.
Taktičko-tehničke značajke broda su: deplasman, 540/945 t; protežnosti, 49,75*10,20*5,40 m; gaz na pramcu 1,52 m, gaz na krmi 2,60 m; pogon, dizel 2*1140 kW, brzina, ekonomska/maksimalna 12/12,5 uz; ekonomska daljina plovljenja, 1400 M; autonomija 12 dana; posada 27 članova, vrsta gradnje: čelik s povećanom tvrdoćom. To je osiguralo manju masu, a time manju istisninu i manji gaz, što ima dodatnu vrijednost pri desantu. Godina i mjesto gradnje 1992/93., Split; Naoružanje, topovi 2*30/II i 1*20/IV i oprema, tračnice za mine; ratni bojevi komplet, 30 mm, metak 4.000 komada, 20 mm, metak 4.800 komada, raketa „Strijela-2M“, 12 komada, PDRB (protudiverzantska ručna bomba) 96 komada; brodske zalihe, vode 160 t i goriva 52,4 t; brodska sredstva i uređaji, brod ima sva potrebna sredstva i uređaje za sigurnu navigacije, vezu, te radiološki detektor.
Ovo plovilo može prevoziti različite kombinacije borbene tehnike: od tenkova, topova, haubica i minobacača, do raznih vučnih ili opskrbnih vozila. Jedna od kombinacija je: 6 tenkova, 6 vučnih vozila, 6 MB 120 mm ili 6 topova B-1. Ukupan kapacitet tereta je 300 t. U ulozi minopolagača može krcati i naravno položiti 100 mina SAG-1 ili 170 mina SAG-2. Iako to u borbenim sposobnostima nije navedeno, uvijek se razmatrala mogućnost prijevoza 300, pa i više vojnika s kompletnim osobnim naoružanjem i opremom.
Radi se o ratnom brodu koji bi mogao imati značajnu ulogu u borbenim djelovanjima RH kao izrazito otočke države s mnogim prolazima u unutarnje morske vode. Ti prolazi su pogodni za miniranje, a postavljena minska polja mogu se efikasno braniti sustavima obalne obrane, udarnim pomorskim snagama (u prvom redu naoružanim protubrodskim raketama), ali i sa zračnim snagama. Tijekom rata težište prelazi na snabdijevanje otočkih snaga i stanovništva, a u završnici težište bi bilo na desantnim operacijama i oslobađanju okupiranih otoka i dijelova obale. U vrijeme mira na prvom mjestu su opskrba snaga HRM na otocima, pomoć civilnim strukturama, prevoženje snaga HKoV i, kako vidimo, pružanje potpore Hrvatskom vojnom učilištu u obuci kadeta HRM.
Jasno je kako se radi o vrlo važnom brodu iako je on izgubio svoju prvotnu namjenu, jer HRM nema razvijeno mornaričko-desantno pješaštvo, a snage na otocima su svedene na radarske postaje.
Nažalost, ovom pisanju nije povod njegova važnost i kvaliteta, nego pomorska nesreća – nasukavanje broda 29. srpnja 2022. oko 06:40 kod Tovarnika kod otoka Kornat, jugoistočno od otoka Velo šilo. Svakom pomorskom časniku, a posebno zapovjedniku broda i cijeloj zapovjednoj vertikali – iako na nekoj razini prestaje objektivna i stvarna odgovornost za nesreću – to je sigurno najveća mora. Ipak treba znati otkad se čovjek uspravio na dvije noge prema Charlesu Darwinu (iako je meni draže vjerovati kako Bog stvori čovjeka na sliku svoju, a što i ne mora jedno drugo isključivati) a možda i prije, čovjek je pokušavao ovladati velikim vodenim površinama. U početku je sredstvo bio obični balvan, kasnije izdubljeni balvan, pa brod na vesla, pa na jedra, i danas smo tu gdje jesmo. Uvijek je bilo nesreća i pomorskih katastrofa s većom ili manjom štetom, većim ili manjim gubitkom ljudskih života. Za očekivati je da će MORH (Glavni inspektorat obrane), GS OS RH ili HRM izići u javnost s pravim podacima o uzroku nezgode, naravno – vodeći računa o potrebi klasificiranja nekih podataka. Zbog svega ne treba bacati drvlje i kamenje na zapovjednika broda, posadu, pa i na organizaciju. Uz poštivanje običajnih regula nema zapreke boriti se za istinu u dobroj vjeri kako bi se stanje poboljšalo, a pomorski incidenti sveli na najmanju mjeru.
Nekadašnje Remontno brodogradilište Šibenik sada je ISKRA Brodogradilište
Ipak, zabrinjava ono što je poznatoi – a poznato je da su brodovi HRM u glavnini jako stari, gdje je ovaj jedan od mlađih. Obzirom na proračunski dio koji ide Mornarici, nema govora o kvalitetnom održavanju. Uz malo novaca uništena je tehničko-tehnološka baza HRM. Nestao je ili nestaje Brodarski institut, PCE je devastiran i ostao je bez kvalitetnog kadra, a ruku na srce – kakva je tehnološka opremljenost, HRM nema ni potrebe za izvrsnošću. Riješili smo se brodograđevnih kapaciteta i Remontnog brodogradilišta Šibenik i sad brod teglimo na isto mjesto u instituciju čiji je vlasnik sada stranac. Neki kapaciteti ipak bi trebali biti zaštićeni zbog nacionalne važnosti, a obrana mora je sigurno od nacionalne važnosti prvog reda. Zbog štednje tamo gdje ne treba, a i trošenja također tamo gdje ne treba, nema dovoljno dana i sati plovidbe, iako smo preuzeli NATO standard glede dana plovidbe za brodove prema klasama. Zbog neriješenog statusa ukrcanih osoba i njihovog „kalupljenja“ prema mjerilima Kopnene vojske i slobodnih dana nakon plovidbe nema ni prave obuke u luci baziranja jer su posade rijetko kompletne, a štedi se i na materijalu i gorivu. Nema govora o modernim taktičkim vježbaonicama, poligonima BOB, kabinetima s oružjem i opremom. Na žalost lažemo sami sebe pa se boravak na moru smatra i kad je brod privezan na lukobran u Komiži ili na nekom drugom mjestu. Čitao sam brodske dnevnike austrougarske mornarice. Na znak za isplovljenje strojari su na slijepo, bez svjetla, bili dužni uputiti strojeve, a oni koji se razumiju znaju kakvi su u to vrijeme bili glavni i pomoćni strojevi. Kada bi brod isplovio iz Pulske pomorske baze i prošao lukobran, iz svake topovske cijevi se ispaljivao minimalno jedan metak. Čemu je to služilo? Prvo provjeri ispravnosti topa, a nakon toga i obuci jer se nakon ispaljenog metka cijev morala očistiti, a nerijetko i top rastaviti.
Što se same pomorske nezgode tiče, neka o tome odluče nadležni, možda kao nekad Inspektorat obrane kad se desilo nešto slično kod Pirovca pa su prvi pristigli „znalci“ od kojih je jedan imao završenu Obranu i zaštitu, a drugi Akademiju Kopnene vojske. Ovaj drugi je bar volio jedrenje. Kada su vidjeli do koje razine i do koga seže odgovornost, slučaj su riješili na svoj način. Neke su zaštitili, a karijerom je platio jedan od najboljih mladih časnika koji je u tom trenutku bio na ispitnoj vježbi, ali… Uostalom, upravo što je bio najbolji ili među najboljima dobio je taj brod. Preuzimanjem istrage spriječen je zapovjednik HRM da s kompetentnim ljudima istraži slučaj i donese pravičan, na činjenicama i zakonu zasnovan pravorijek. Bez velikog mudrovanja uzrok pomorske nezgode može biti – pogreška u navigaciji, kvar na brodu ili nepredviđena viša sila. Čak i kad se to utvrdi, treba dobro odvagnuti što je prouzročilo jedno od ova tri moguća razloga. Naravno, treba čuvati zapovjednika i posadu, te biti krajnje pošten. Nije lako, i ne treba biti lako, osuditi zapovjednika broda. Hrvatski mornari, želim vam svaku sreću i bar metar mora ispod kobilice ili bolje rečeno ispod propelera!
* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže; viceadmiral u mirovini
