Dva dana središnjeg obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te 25. obljetnice VRO „Oluja“ su iza nas. Svu pozornost zauzele su političke poruke koje su tijekom ta dva dana obilno slali najviši predstavnici vlasti, dok je vojna komponenta poslužila tek kao ukras. Iako je pod opravdanjem epidemije koronavirusa cijelo obilježavanje bilo bitno ograničenije i manje nego inače, teško se oteti dojmu da je nedostajalo i kreativnosti u osmišljavanju programa kojeg OS RH mogu ponuditi u takvoj važnoj obljetnici. Podsjetimo da se 20. obljetnica VRO „Oluja“ obilježavala velikim svečanim mimohodom održanim u Zagrebu, i to unatoč pokušajima da se on zabrani ili barem odgodi na godinu dana. Isto tako, ova 25. obljetnica trebala je biti obilježena preletima prva dva „nova“ borbena aviona, „Olujom“ i „Bljeskom“, kojima bi upravljali hrvatski piloti – no umjesto njih, „Naš san 2020“ nije se ostvario, nabava borbenih aviona opet je na početku (po tko zna koji put), strateških saveznika i prijatelja nije bilo nigdje na vidiku, a nad Kninom su preletjela tek dva u Ukrajini remontirana MiG-a 21 iz sastava HRZ-a – na čast hrabrih pilota, na slavu tehničara koji ih uspijevaju održavati, na sramotu domaćih političara koji su obećavali preporod, i na ruganje tabloda iz jedne susjedne države. Ipak, sumirajmo vojni dio proslave.
“Naš san 2020.” – odgođeno do daljenjega
Događanja u Kninu
U utorak, 4. kolovoza, zvona na crkvi u Kninu označila su dolazak 43 polaznika obuke za razvoj vođa Središta za razvoj vođa „Marko Babić“ na završnu svečanost koja se održala na Kninskoj tvrđavi. Radi se o drugoj generaciji polaznika, koji su iz Udbine na 88 kilometara dugu hodnju krenuli dan ranije, u ponedjeljak, 3. kolovoza, a po dolasku na njen cilj – na Kninsku tvrđavu – ministar obrane Mario Banožić, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, zapovjednik HKoV general pukovnik Boris Šerić i zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” brigadni general Željko Ljubas uručili su im značke te diplome za uspješan završetak obuke.
Samo dva sata kasnije, na Kninskoj je tvrđavi održan i svečani prijem zapovjednika iz Domovinskog rata. Domaćin prijema je Predsjednik RH, a ovom je prilikom Zoran Milanović promaknuo i pohvalio 161 pripadnicu i pripadnika OS RH. Promaknuto je i 6 generala, i to: u čin general-pukovnika promaknuti su general-bojnik Siniša Jurković, general-bojnik Mate Pađen i general-bojnik Boris Šerić. U čin general-bojnika promaknuti su brigadni general Ivica Kinder i brigadni general Boris Zdilar. U čin brigadnog generala promaknut je brigadir Ivan Raos.
Predsjednik Milanović odlikovao je i ratne zapovjednike – Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom za izniman doprinos stvaranju ratne strategije i vojne doktrine, za zasluge u izgradnji Oružanih snaga RH, te za osobite uspjehe u vođenju i zapovijedanju postrojbama Oružanih snaga RH odlikovani su umirovljeni general-pukovnici Miljenko Crnjac, Đuro Dečak i Marijan Mareković, umirovljeni general-bojnici Rahim Ademi, Luka Džanko, Nojko Marinović, Damir Krstičević i Vinko Vrbanac, te umirovljeni brigadni general Ante Kotromanović. Puno kontroverzi i prijepora izazvala je odluka Predsjednika da odlikuje i postrojbe HVO-a koje su sudjelovale u „Oluji“, no Redom Nikole Šubića Zrinskog za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu predsjednik Milanović odlikovao je 1. gardijsku brigadu HVO-a „Ante Bruno Bušić“ – Livno, 2. gardijsku brigadu HVO-a – Mostar, 3. gardijsku brigadu HVO-a „Jastrebovi“ – Vitez, 4. gardijsku brigadu HVO-a „Sinovi Posavine“ i Specijalnu policiju MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne. Odlikovanja su primili njihovi svojedobni zapovjednici – general Antun Luburić (za 1. gardijsku brigadu HVO), general Stanko Baja Sopta (za 2. gardijsku brigadu HVO), general Ilija Nakić (za 3. gardijsku brigadu HVO), general Mato Bilonjić (za 4. gardijsku brigadu HVO), te general Zlatan Mijo Jelić (za Specijalnu policiju MUP-a HR HB). Od svega toga posebnu je medijsku prašinu podiglo odlikovanje baš ovog posljednjeg, koji je u Hrvatskoj na istome tipu „privremenog boravka“ kao što su i Zdravko Mamić te Miroslav Kutle u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Proslava na kopnu, u zraku i na vodi
Budnicom ulicama grada Knina u ranim jutarnjim satima u srijedu, 5. kolovoza 2020. započelo je središnje obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, te 25. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Oluja“. U sjećanje na sve poginule hrvatske branitelje po jednu ružu na spomenik hrvatske pobjede „Oluja 95“ položilo je 15 djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, te po pet pripadnika OS RH i MUP-a RH. Uslijedio je glavni dio službenog programa u centru Knina, na Trgu dr. Ante Starčevića. Nakon govora koje su održali predsjednik RH Milanović i premijer Plenković, predsjednik Sabora Jandroković, te umirovljeni general Ante Gotovina, Kninsku tvrđavu nadletjela su dva aviona MiG-21 iz sastava HRZ-a, te „Krila Oluje“ u vrlo skraćenom programu od samo 6 minuta. Program sa samo 4 aviona Pilatus PC-9M (kojima su upravljali piloti Darko Belančić, Ivan Anđić, Denis Živaljić i Goran Grgić) uključivao je i puštanje dima (samo bijeloga), što je ipak bilo prvo službeno predstavljanje ove nove atrakcije tradicionalno dobrih „Krila Oluje“.
Naša jedina akro-skupina tom je prilikom ujedno obilježila i 15. obljetnicu svoga osnutka, pa im je po povratku u bazu na Zemuniku ondje priređen i kratak svečani doček. Grupi je čestitku uputio zapovjednik 93. krila brigadir Željko Ninić: „U 15 godina djelovanja zahvaljujući sjajnim izvedbama uvršteni ste u vrh svjetskog akrobatskog letenja. Oduševljavate brojnu publiku na nastupima, a i sam često poželim biti s vama u pilotskoj kabini. Znam kako to radite od srca, s ljubavlju, pilotskom strasti i energijom. Uistinu ste u ovom relativno kratkom vremenu ostavili snažan trag vrijedan poštovanja i divljenja“. Uz sve dosadašnje poteškoće, „Krila Oluje“ su do danas izvela ukupno 205 nastupa – 148 domaćih i 57 međunarodnih, te su uz povremeno zanemarivanje kod kuće ipak u inozemstvu osvojili čitav niz prestižnih priznanja.
Za to vrijeme, u Vukovar je stigao i jedini hrvatski riječni ophodni brod „Šokadija“ (OB-93), da bi njegova posada na prigodno ukrašenom brodu uz počasni pozdrav i zvuk brodske sirene jučer svečano prošla pokraj Spomen-križa na ušću Vuke u Dunav. Naime, 11 pripadnika Satnije riječnih brodova Inženjerijske pukovnije HKoV pod zapovjedništvom poručnika fregate Hrvoja Milkovića isplovili su na OB-93 iz osječke vojarne „Vrbik“ još ranim jutrom 4. kolovoza, te nakon više od 12 sati plovidbe Dravom i državnom granicom dužinom Dunava uplovili u Vukovar. Prolazeći pored Batine, Aljmaša, Erduta i Dalja oni su brodom prešli više od 150 riječnih kilometara, što namjeravaju i ponoviti od 17. do 19. studenoga ove godine, povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. I tijekom čitave jučerašnje aktivnosti provodilo se mjere epidemiološke zaštite, čemu se (uz gotovo cjelodnevnu kišu u Vukovaru) iz MORH-a pripisuje znatno manji odaziv javnosti od uobičajenoga ovome dijelu obilježavanja Dana pobjede.
——————–
——————–
Ministar o organizaciji proslave i drugim temama
Kako je Ministarstvo obrane bilo glavni nositelj čitavog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te 25. obljetnice VRO „Oluja“, RTL televizija je jučer u Kninu o detaljima organizacijskih priprema i zadovoljstvu postignutim upitala novog ministra obrane Maria Banožića, koji je istaknuo:
„Evo, mi smo uistinu posljednjih tjedan dana imali složene sastanke, prvenstveno zbog epidemioloških mjera koje smo morali zadovoljiti, radi održavanja ‘Oluje’, kako 4. kolovoza, tako i petoga. Osim Ministarstva obrane, tu je sudjelovalo i Ministarstvo unutarnjih poslova i, svakako, Ministarstvo branitelja, te razne udruge branitelja – koji su, evo, pokušavali cijeli dan s nama organizirati… na toj jednoj sigurnosti događaja… što vidimo danas da je rezultiralo s tim da su uistinu svi zadovoljni. Da je bilo uistinu dostojanstveno. Da nema nezadovoljnih ljudi, sa samom organizacijom. Opet, pri tome smo uspjeli zadržati maksimalno mjere zaštite od COVID-a“.
Za ministra obrane neizbježno je pitanje o potencijalnoj nabavi opreme za OS RH – prije svega o kupovini borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. O ovom poduhvatu, čiji je prvi pokušaj službeno propao u siječnju 2019. godine, Banožić je krenuo objašnjavati:
„Znači… Mi ono što nas očekuje nakon povratka s godišnjih odmora, odnosno kraja kolovoza… Dobit ćemo ponude, koje smo zatražili, prema tri modela. To je, prije svega, nabavka… pokušaj nabavke novih aviona. Govorimo o avionima koje se zatražilo od Amerike, F-16, odnosno Švedske – ‘Grajpena’. A, isto tako, razmišljali smo o europskoj proizvodnji. Prije svega, to su polovni avioni, rabljeni avioni, koji su francuski, Rafale, odnosno talijanski Eurofighter…“
No, novinara RTL-a je zanimalo da li to ujedno i znači kako nije isključeno da se pribave i novi borbeni avioni, na što je Banožić nastavio:
„Nije isključeno. Znači, ovo je sada traženje modela. Imamo treći model, to je… znači, polovni F-16, odnosno, rabljeni F-16 avioni, koje su koristile Norveška, Grčka, odnosno Izrael. Ono što nas očekuje u Međuresornom povjerenstvu, koje je za nabavku višenamjenskih borbenih aviona – da vidimo što je to financijski realno, što je to politički najrealnije, i ono što, svakako će doprinijeti… to je – budućnost vojne zračne sile u idućih 30 do 40 godina“.
Dakle, od dosadašnje dvije kategorije traženih aviona – novih i rabljenih – došlo se do „tri modela“: (1) novi, (2) vjerojatno rabljeni europski dvomotorci, te (3) rabljeni F-16 s nekoliko strana. Pri svemu tome, ostala je otvorena i buduća uloga Damira Krstičevića, 4. kolovoza odlikovanog bivšeg ministra obrane obilježenog neuspjehom brzopletog posla s Izraelom, za čijeg je mandata početkom ove godine Vlada RH krenula i u novi pokušaj nabave borbenih aviona – ali samo po dva modela, ili samo dvije vrste zahtjeva. Upravo je taj novopečeni premijerov savjetnik za obranu, tik pred parlamentarne izbore dao ostavku na ministarsku dužnost i iz dnevne politike svojevoljno iskočio u političku zavjerinu – da bi sad o točnijim obrisima njegova diskutabilnog sadašnjeg „posrednog“ statusa Banožić zaključio:
„S Damirom Krstičevićem ja sam imao suradnju i kao ministar državne imovine, po pitanju brojnih situacija. Pa, imali smo ovdje, i u Kninu, rješavanje određenih imovinsko-pravnih odnosa, suradnje sa Središnjim uredom za stambeno zbrinjavanje i obnovu, gdje smo rješavali stambena pitanja za hrvatske vojnike. Tako da, vjerujem da će i ta suradnja, i mene – kao resornog ministra, ministra obrane… u kojem je Damir Krstičević uistinu ostavio trag… imati, osim savjetodavne uloge, i jednu ulogu koja će, prije svega, se odraziti i kroz buduće planove razvoja Oružanih snaga. Ali, ne samo Damira Krstičevića, kao savjetnika, nego i svih onih do sada, generala, Generalskoga zbora, i svih koji su imalo ostavili traga u Ministarstvu obrane i hrvatskim Oružanim snagama… Dobrodošli su sa svojim savjetima i razmišljanjima, po kojima će se prije svega odraziti na budućnost Hrvatske vojske“.
Photo: MORH/Kopi, Brandt, Karačić, Čobanović
