U zatvorenom navozu splitskog Brodosplita održana je 17. rujna 2015. godine svečanost polaganja kobilice za “Novogradnju 540” (obalni ophodni brod – OOB), prvog od planiranih pet takvih plovila koje to brodogradilište gradi za Obalnu stražu RH iz sastava Hrvatske ratne mornarice (HRM). Spomenuta klasa OOB-ova trebala je biti izgrađena i opremljena u skladu s propisima Hrvatskog registra brodova, iako je ostalo nejasno da li će novogradnje na kraju biti javni ili vojni brodovi. Riječ je o plovilima zasnovanim na postupku nabave koji je Vlada RH inicirala u rujnu 2012. godine. Tim je temeljem Republika Hrvatska 24. travnja 2013. raspisala međunarodni natječaj, za koji su do 27. svibnja 2013. prikupljene ponude potencijalnih izvođača. U srpnju 2013. okončan je prvi krug natječaja, za koji su žalbe bile riješene do kraja rujna 2013. godine – da bi do 19. prosinca 2013. godine bile prikupljene i inicijalne ponude u drugom krugu natječaja. Iako se najavljivala njihova ocjena u dvadesetak dana, tek 24. ožujka 2014. u MORH-u su otvorili konačne ponude potencijalnih graditelja OOB-a, čime je ovaj veliki mornarički projekt krenuo i dodatno probijati sve prvotno predviđene satnice. Već 22. travnja bili su uloženi ozbiljni prigovori na postupak drugog kruga nabave – koji su do sredine srpnja vidljivo doveli do obustave postupka javne nabave, a onda i njegova ubrzanog ponavljanja. Do kraja studenog 2014. natječaj je ponovljen, očigledno uz isti rezultat, a Vlada RH je 26. studenog odobrila novac – tako da je 2. prosinca 2014. potpisan ugovor o izgradnji obalnih ophodnih brodova sa splitskim Brodosplitom. Iako je od početka bilo brojnih naznaka da se čitav posao usmjerava prema uskome krugu velikih domaćih brodogradilišta, sada je postalo jasno da tu Brodosplit nastoji steći nove reference i zapravo se vratiti vojnoj brodogradnji, kojom se nije praktično bavio od 1996. godine. Nažalost, to nije ispalo baš tako lako ili jednostavno…
Prototip planirane serije obalnih ophodnih brodova trebao je na kraju biti ukupne dužine 43,5 metara, širine 8 metara, te imati gaz od 1,8 metara i nosivost od 216 tona. Prototip se krenulo sastavljati od čelika povišene čvrstoće, debljine 4 do 6 milimetara, a njihov je trup rađen po segmentima u 30 tona teškoj ‘kolijevci’ koja je onemogućavala deformaciju trupa. Ukupno je na brod ugrađeno 67 tona čelika, te 7 tona aluminija od kojeg je napravljeno nadgrađe i kormilarnica, a brojni su promatrači hvalili preciznost radnih postupaka na novogradnji. Propulziju se planiralo s dva glavna brodska motora, te 2015. navedena kao Caterpillar 3516C, svaki snage od 2.525 kW (3.386 KS), s po 1.800 okretaju u minuti, tako da plovila postignu željenu brzinu od 28 čvorova i budu vrlo sposobna u presretanju i progonu. Gledalo se postići i doplov od 1.000 nautičkih milja pri brzini od 15 čvorova, te autonomiju na moru od 10 dana – sve to uz optimiziranu potrošnju goriva. Posadu bi trebalo činiti 17 ljudi, koji bi pitku vodu dobivali iz brodskog sustava za desalinizaciju morske vode, a mogli bi djelovati i diverzantskom brodicom krutog trupa (za 6 članova posade, s propulzijskim dizel motorom koji omogućuje brzine do 40 čvorova i autonomiju plovidbe od 60 NM), koju bi se koristilo s krmene rampe broda. Njegova je kobilica na kraju položena tek 17. rujna 2015. godine, da bi se izgradnja mimo svih planova odužila kroz čitavu 2016. godinu – sve do 3. lipnja 2017. godine, kada je obavljeno tzv. “radno porinuće” budućeg broda pod aktualnom oznakom “Novogradnja 540”. Od onda, spomenuto je plovilo krajem siječnja 2018. obavilo određene zahvate u Brodotrogiru, no do danas nije prošlo provjere potrebne za preuzimanje u obrambeni sustav RH. Kako stvari stoje, izgleda da u ovom novom kašnjenju zapravo na vidjelo polako izlaze svi oni problemi koje se već ranije naslućivalo u ovom za Hrvatsku iznimno važnom mornaričkom projektu.
Sloboda graditeljima…
Prototip planirane klase OOB se krenulo naoružavati automatskim topom kalibra 30 mm, uz dvije ručno upravljane strojnice 12,7 mm i još 4 ručna prijenosna protuzrakoplovna raketna sustava. Što se izbora konkretnog tipa pojedinog naoružanja tiče, o tome smo još u travnju 2015. godine pitali MORH i dobili detalje. Naime:
“Prije svega možemo vas izvijestiti da će obalni ophodni brodovi biti opremljeni automatskim topom 30mm i dvije ručno upravljive strojnice 12,7 mm, kako je bilo i najavljeno prilikom potpisivanja ugovora o gradnji brodova s Brodosplitom. Tom prilikom MORH je ugovorio ukupnu cijenu broda s kompletnom opremom, tako da cijenu topova i strojnica dogovara Graditelj broda izravno s proizvođačima. Konkretno, MORH je tražio automatski brodski top, 30 mm, sa žirostabiliziranom ciljničkom linijom i daljinskim upravljanjem iz kormilarinice, uvazan na EOS za upravljanje paljbom efektivni domet 2500m, maksimalni domet 3200 m. U provedenom postupku nabave za obalni ophodni brod, u inicijalnim ponudama ponuditelji su nudili topove 30 mm od sljedećih proizvođača: Bofors (Švedska), Rafael (Izrael), Aselsan (Turska) i Rheinmetall (Njemačka).
Aselsan 30 mm SMASH RWS
Svi ponuđeni topovi zadovoljili su tražene značajke koje je postavio MORH, a od navednih proizvođača, graditelj broda odabire jednog, uz suglasnost MORH-a. Odnosno, kriterij odabira je zadovoljavanje svih postavljenih tehničkih značajki za top. Za konačni odabir između prihvaćenih, odluku donosi graditelj uzimajući u obzir ekonomsku povoljnost ponude. U skladu s navedenim, graditelj broda odgovara za kvalitetu i funkcioniranje topa sukladno postavljenim zahtjevima MORH-a. Također, rok sporuke topa definira Graditelj broda i proizvođač topa, a top mora biti ugrađen na brod i testiran prije roka isporuke broda. Primopredaju obavlja graditelj broda i stručni tim MORH-a.
Što se tiče strojnice, MORH je tražio strojnicu 12,7 mm, na stalku, brodska izvedba s uključenom balističkom zaštitom. Predviđeno je da na svaki brod idu dvije strojnice. U provedenom postupku nabave za obalni ophodni brod u inicijalnim ponudama ponuditelji su nudili strojnice 12,7 mm: HGM*FN Herstal i M2 050 HB Ohio Ordnance Works. Ponuđene strojnice zadovoljile su tražene značajke koje je postavio MORH, a jednu od navedenih strojnica, uz suglasnost MORH-a, odabrat će graditelj broda“.
Iako je u prvo vrijeme bilo riječi o pobjedi izraelskog Rafaela, početkom travnja 2015. godine u međunarodnim se izvorima pojavila vijest o sklapanju ugovora o hrvatskoj kupovini oružnih stanica kalibra 30 mm od turskog Aselsana. Posao vrijedan 4,22 milijuna EUR bio je prvi takav za Aselsan u EU, ali i jedna od prvih svjetskih kupovina ovog ne baš popularnog oružnog sustava. Pri tome je zanimljivo da je turski Aselsan u svom priopćenju od 8. travnja 2015. ujedno i naveo da se prve isporuke tog sustava naručitelju u Hrvatsku biti izvedene tek 2018. – što je prema tadašnjim očekivanjima trebalo biti dobrano po dovršetku prototipa, i uvelike usred izrade ostatka planirane klase OOB plovila. Uz sve ove velike strukturne ovlasti dane graditeljima broda – kako pri izboru naoružanja, tako i kod velikog broja drugih aspekata plovila – prilikom polaganja kobilice broda u rujnu 2015. godine od tadašnjeg načelnika GS OS RH Lovrića čule su se optimistične najave za budućnost: “Štoviše, projekt može biti svojevrsno polazište za razvoj izvanobalnih ophodnih brodova duljine 80 metara koji bi započeo 2017. godine, a u operativnu uporabu bi ušli do 2020., patrolirali južno od Dubrovnika i omogućili izlazak na Otrantska vrata te djelovanje po Mediteranu. Njihova bi platforma mogla biti temelj za projekt buduće korvete HRM-a“.
“Novogradnja 540” prilikom tzv. “radnog porinuća” u Brodisplitu, 3. lipnja 2017. godine
Iako je prema ugovoru prototip OOB-a navodno trebao biti završen i predan naručitelju još u ožujku 2016. godine, porinuće “Novogradnje 540” je u Brodograđevnoj industriji Split obavljeno tek 3. lipnja 2017. godine. Dok je Tomislav Debeljak, vlasnik i predsjednik Uprave Brodosplita, tu bio ekstatičan – “Bilo je bojazni hoće li brod zadovoljiti sve tehničko taktičke zahtjeve, zbog čega smo upregnuli sve stručnjake kako bi zadovoljili te zahtjeve. Izgradili smo brod koji je po svojim karakteristikama trenutačno najoptimalniji i najefikasniji brod u svojoj klasi na svijetu“, izvori iz MORH-a bili su bitno suzdržaniji. Tako se od Zdravka Jakopa, državnog tajnika u Ministarstvu obrane čulo tek: “Porinuće prototipa ophodnog broda za nas u Ministarstvu obrane dio je procesa koji bi se opremanjem trebao privesti kraju. Očekujemo da se unutar tri mjeseca, kako je obećano, opremi brod i pripremi za ispitivanje. Očekujemo da Brodosplit sukladno iskustvu koje ima ovo brodogradilište dovrši posao kako bi MORH mogao preuzeti brod. Kada se u potpunosti dovrši prototip i izvrše testiranja, onda kreće serijska gradnja još četiri ophodna broda. Radi se o projektu vrijednom ukupno oko 400 milijuna kuna“. Osim najave potencijalnog započinjanja postupka testiranja prototipa početkom rujna 2017. godine, tu nije bilo ni naznake ikakvom datumu primopredaje broda.
Problemi, problemi…
Kako izgleda, tijekom priprema i same gradnje na plovilu i u njegovoj projektnoj dokumentaciji izvedene su brojne preinake – a to je mijenjalo i karakteristike broda, te ujedno podizalo i njegovu cijenu. Među prvim stvarima, u prvotnom projektu je osvanula spomenuta vrlo strma i uska krmena rampa, kasnije je čitav je brod bio produžen, dodani su mu sustavi za stabilizaciju, a mijenjalo se i planirane brodske vijke, tipove planiranih pogonskih motora (od MTU na Caterpillar), planirano osnovno naoružanje (od Rafael na Aselsan), te navigacijski radar (od Raytheon na Furuno). Da bi ove opsežne promjene bile moguće, Brodosplit je u jednom trenutku posegao za kadrovima Brodarskog instituta, inače izraditelja idejnog projekta obalnih ophodnih brodova – gdje je prema navodima medija čitav odjel inženjera (baš onih koji su radili na projektu OOB) prešao iz Brodarskog instituta pod okrilje nove tvrtke “Marine and Energy Solutions DIV” (MES DIV, članica DIV grupe), povezane s Tomislavom Debeljakom, a time onda i s brodogradilištem Brodosplit.
Njihovi su zahvati bili toliki da je čitav projekt na kraju tražio nova modelska ispitivanja, koja su opet u Brodarskom institutu odrađena 2016/2017 godine. Kako je baš u to vrijeme Brodarski institut zapao u teške egzistencijalne teškoće, bez riješenja na vidiku, kašnjenja ovih aktivnosti u Brodosplitu su naišla na osude. “Naime, kod gradnje ‘prototipnog’ prvog broda znatno je između ostalog (ponovno odobrenje ranije odobrene dokumentacije čime je potvrđena manjkavost pred projekta) utjecalo nepovoljno poslovno stanje Brodarskog instituta iz Zagreba koji je vršio modelska ispitivanja nakon reprojektiranja, ali je to proveo s kašnjenjem od cca. 6 mjeseci, a što je dodatno utjecalo na dinamiku izgradnje prvog broda. Modelska ispisivanja nisu bila obavljena kad je izrađen pred projekt” naglašavao je krajem ožujka 2017. godine, Josip Jurišić, glasnogovornik Brodosplita. Ovi su stavovi izazvali ogorčenje u Brodarskome institutu, iz kojeg su istakli: “Ako je Brodosplit uvidom u natječajnu dokumentaciju zaključio da ne može po predloženim idejnim rješenjima izgraditi brodove, trebao je od Naručitelja tražiti pojašnjenja ili predložiti izmjenu dokumentacije. Budući da to nije napravio, u brodograđevnoj praksi se smatra da je ponuditelj prihvatio uvijete natječaja. Međutim skoro dvije godine nakon zaključenja natječaja između MORH-a kao naručitelja i Brodosplita kao ponuditelja, ponuditelj obavještava javnost da je izmijenio projekt brodova“. Još se manje tu išta pitalo brodograditelje koji su između travnja 2013. i prosinca 2014. godine izgubili mogućnost gradnje ovih brodova temeljem natječaja i projekta koji danas ima tek rubnih dodira s “Novogradnjom 540” iz Brodosplita.
Dok se u ožujku 2017. čulo kako je u OOB, prema izjavama Tomislava Debeljaka, uloženo dodatnih oko 5,5 milijuna EUR (1,5 u reprojektiranje i još 4 u modifikacije), javnost su začudili i podaci da je na vojni brod u izgradnji bio podignut i niz hipoteka – u korist oca, majke, supruge i sestre Tomislava Debeljaka, vlasnika i predsjednik Uprave Brodosplita. To za Ministarstvo obrane RH nije bio problem, budući da “Ugovorom o gradnji obalnih ophodnih brodova definirano je kako svaki brod u trenutku primopredaje mora biti slobodan od bilo kakvih založnih prava, tražbina, hipoteka ili drugih tereta“. Iako se iz Brodosplita tada očekivalo konačnu isporuku broda “sredinom 2017-te”, do nje nije došlo ni mjesecima nakon porinuća s početka lipnja te godine, pa je obitelj Debeljak dobila i dodatno vrijeme da novogradnju očisti od ikakvih založnih prava i tereta. Pa ipak, ostala je činjenica da je Brodosplit tu u brod grubo procijenjen na oko 10,4 milijuna EUR (20 posto od ukupnih 385,5 milijuna kuna vrijednosti za 5 jedinica) posljednjih godina neplanski uložio dodatnih oko 5,5 milijuna EUR (oko 53 posto njegove vrijednosti) – što je već i samo za sebe problem o čijem rješavanju tek treba ozbiljno razgovarati.
“Novogradnja 540” prije odlaska u Brodotrogir, 15. siječnja 2018. godine
Kako je u siječnju 2018. godine navodio Jutarnji list, samo je ugradnja aktivnog sustava za stabilizaciju valjanja troškove prototipa digla za 2,4 milijuna HRK (i trošak svakog sljedećeg broda u klasi za oko 1,5 milijuna kuna) – ukupno oko 8,5 milijuna kuna za pet plovila. Mediji navode da je, uz sve ostalo, i opremanje brodova radiouređajima bilo težak višegodišnji proces – planirana cijena ove opreme prvo je dostigla oko 13 milijuna kuna za pet kompleta, da bi se onda stvar spustilo na opremanje prototipa sa skladišta, i ujedno odgodu ikakve nabavu novih uređaja do cjelovitog rješavanja sustava veza u čitavoj HRM. Još u siječnju ove godine, za Jutarnji list je Ministarstvo obrane odgovorilo da je “prototip obalnog ophodnog broda u petoj od ukupno šest faza gradnje: završno opremanje broda u moru. Nakon završetka pete faze, graditelj će početi sa zadnjom fazom gradnje i opremanja broda, koja će se sastojati od završne obuke posade broda te provedbe prijemnih ispitivanja u luci i na pokusnim plovidbama, čiji je uspješan završetak preduvjet da MORH primi brod. Prva prijemna ispitivanja predviđena su početkom 2018. godine” – baš u trenutku objave ovih navoda. No, bitno izravniji je bio Tomislav Debeljak, vlasnik i predsjednik uprave Brodosplita, kada je 23. lipnja ove 2018. godine – gotovo godinu dana nakon iz Brodosplita prvotno očekivane primopredaje broda – za Slobodnu Dalmaciju izjavio:
“Novogradnja 540” u Brodosplitu, 4. lipnja 2018. godine
“Brod je gotov i trenutno se radi na primopredaji koja kod nas ali i u drugim zemljama ide uvijek puno sporije od civilnih brodova. Ispitivanja su 10-ak puta detaljnija i opsežnija, vojska po propisima ne smije vjerovati niti klasifikacijskom društvu niti svojim inspektorima pa završna kontrola provjerava sve iz početka. To nije ništa neuobičajeno i u svijetu, pa i u najvećim ratnim mornaricama kao što je SAD, prototipovi znaju kasniti, u prosjeku dvije godine. Bilo je i dosta problema na koje ni mi, a ni naručitelj, pogotovo sadašnja postava u MORH-u, nismo mogli utjecati. Od krivog pretprojekta koji je bio dio natječajne specifikacije. Zatim smo zbog besparice u Brodarskom institutu i bijelog štrajka njegova osoblja gotovo godinu dana čekali Brodarski institut da napravi modelska bazenska ispitivanja. To je iza nas i nadamo se da ćemo odmah iza ljeta, na Dan Hrvatske ratne mornarice, izvršiti primopredaju“.
Dok nije sporno kako već i sva ta otezanja sama za sebe nose dodatne troškove, Debeljak je pitanje profita ili gubitka iz ovoga posla pokušao prebaciti na naručitelja: “Sve te troškove na koje mi nismo mogli utjecati bi trebao pokriti naručitelj kao svugdje u svijetu, no zbog svega ćemo na prototipu imati prilične gubitke, ali smo sigurni da ćemo gradnjom ostala četiri ugovorena broda to uspjeti pokriti. Osim toga dobiti ćemo veliku referencu, jer će brod po svim svojim karakteristikama biti bolji od bilo kojeg broda slične ili iste klase s cijenom povoljnijom od konkurencije”.
Novosti iz MORH-a
Samo tri mjeseca kasnije, obilježavamo od Debeljaka spomenuti ovogodišnji Dan Hrvatske ratne mornarice – a od obalnog ophodnog broda u rukama HRM nema ni traga. Kada smo prije nekoliko dana opetovano pitali o stanju Projekta OOB, portal Obris.org je tu dobio službeni odgovor koji se u nekim svojim aspektima vidno razlikuje od svega što se posljednjih mjeseci optimistično čulo iz Brodosplita. Naime, 14. rujna 2018. nam je MORH odgovorio:
Prema Marine Traffic, “Novogradnja 540” je zadnje plovila krajem srpnja 2018. godine
“Ministarstvo obrane, odnosno Hrvatska ratna mornarica, primit će brod kada se zadovolje taktičko-tehnički zahtjevi. Cilj nam je da brod bude kvalitetan te da doprinosi izvršenju zadaća Obalne straže. Trenutno smo u fazi prijemnih ispitivanja, čiji završetak se očekuje do kraja ove godine. Nakon završetka prijemnih ispitivanja, slijedi prijem prototipa, uvođenje broda u operativnu uporabu te provedba prototipnih ispitivanja. Na temelju rezultata prijemnih i prototipnih ispitivanja broda donijet će se odluka o daljnjim koracima. Ukoliko se donese takva odluka, za uspješan nastavak gradnje brodova iz serije od Graditelja se očekuje poboljšanje organizacijskih i tehnoloških procesa. Cilj nam je modernizacija i razvoj novih sposobnosti Hrvatske ratne mornarice.
Kao što vam je poznato, postoje poteškoće i kašnjenja u isporuci prototipa koje sežu u 2015. godinu, kada je gradnja dogovarana prema pretprojektu. Također, iste, 2015. godine rađene su izmjene u projektu, a kasni se i uslijed internih poteškoća projektanta te provedbe korekcija dijela brodskih sustava u cilju zadovoljavanja postavljenih zahtjeva. MORH surađuje s graditeljem u cilju uspješnog završetka projekta izgradnje prototipa OOB za zadovoljstvo obje strane i važno nam je da proizvod bude kvalitetan i da se gradi u hrvatskom brodogradilištu“.
“Novogradnja 540” tijekom pomorskih ispitivanja u listopadu 2017. godine
Dakle, tek krajem godine treba očekivati okončanje tzv. “prijemnih ispitivanja” i onda “prijem prototipa, uvođenje broda u operativnu uporabu” – što očigledno baš i nema mnogo veze s pravim i ozbiljnim operativnim korištenjem ovoga broda, budući da njemu onda zapravo slijedi tek još ispitivanja – ovoga puta nazvanih “prototipnima“. Ovo ne čudi, i moglo bi potrajati još dugo – budući je tu kombinirano pitanje dostizanja traženih performansi prototipa, s istodobnom nužnom obnovom same sposobnosti hrvatskih brodograditelja za uspješnu gradnju vojnih plovila, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org. No, čitava je gradnja preostala četiri broda iz serije tu pod velikim pitanjem. Ona očigledno ovisi (1) o rezultatima “prijemnih i prototipnih ispitivanja” nesretne “Novogradnje 540”, a onda i (2) o donošenju “odluke o daljnjim koracima“. Ako i bude nastavka gradnje preostalih OOB-a, ona će očigledno biti moguća samo u radikalno drugačijem režimu, uz “poboljšanje organizacijskih i tehnoloških procesa” kod Graditelja, brodogradilišta Brodosplit – dijela baš onog sustava što trenutno izgleda da zapošljava i velik broj konkretnih inženjera koje možemo smatrati projektantima “Projekta OOB”, poduhvata svojedobno izvedenog u okviru Brodarskog instituta iz Zagreba.
Sve to i ne čudi kada se ima u vidu da već mjesecima u hrvatskim stručnim mornaričkim krugovima kruže priče o nizu problema koji muče prototip OOB-a. Tu se spominju tri smrtna grijeha – (1) nedostatnu brzinu broda (ni blizu 28 čvorova pri 90% snage strojeva, ili 32 čvora pri vršnom opterećenju), koju se ne može riješiti ni ugradnjom jačih pogonskih strojeva, (2) produženjem plovila narušenu stabilnost broda, koja je posebno vidljiva pri niskim brzinama uz viša stanja mora, te (3) navodnu pojavu jakih krmenih vibracija pri vožnji unatrag. Uz to se spominje i niz manjih problema, kao što su (1) problemi pri ispuštanju i posebno pri uvlačenju interventne brodice, (2) izostanak integriranja oružnih sustava s radarom, kao i (3) navodno upitna preciznost odabrane jeftinije oružne stanice. O svemu tome smo izričito pitali u Ministarstvu obrane RH i nikakvog odgovora na ta pitanja nismo dobili – tako da sve to ostaje u domeni glasina. Pa ipak, problemi čitavog projekta OOB su nedvojbeni, i očigledno dovoljno teški da je itekako upitna gradnja ona četiri plovila koja bi trebala slijediti nakon prototipa, “Novogradnje 540”.
Photo: MORH/Škveranka/Brodosplit/društvene mreže
