Dobrodošlica u kineskom Ministarstvu nacionalne obrane
Vlada RH je od četvrtka, 04. listopada, upoznata s Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane RH i Ministarstva nacionalne obrane NR Kine o suradnji u području obrane. Memorandum na engleskom, hrvatskom i kineskom jeziku potpisan je 27. kolovoza 2012. godine, prilikom posjete hrvatskog obrambenog ministra Kini. Njime se uspostavlja okvir za suradnju na područjima od uzajamnog interesa i, kako je posebno naglasio ministar Kotromanović, „nema namjeru doći u sukob s NATO-zakonodavstvom“. Suradnja s Kinom trebala bi se odvijati na području obrambene politike, logističke potpore, vojne izobrazbe i obuke, operacija upravljanja krizom i slično. Oblici suradnje mogu biti službene posjete, obuke i vježbe, razmjene podataka, i druge aktivnosti. Kinesko i hrvatsko Ministarstvo obrane svake će godine dogovoriti konkretne aktivnosti te načine suradnje, u vidu plana koji će onda valjda i provoditi.
Zaključujući ovu, posljednju točku četvrtkovog Vladinog sijela, Kotromanović je opet izveo malu diverziju: „I samo za kraj – i kinesko Ministarstvo obrane nalazi se u gradu, nisu ni oni u vojarni!“
Zov Filipina
Visoki gost iz Hrvatske i njegovi filipinski domaćini
U kakvom zdanju stoluje filipinsko Ministarstvo nacionalne obrane, nije poznato, ali je poznato što je ministra Kotromanovića tamo najviše impresioniralo. Radi se o broju zaposlenih, koji se u Ministarstvu obrane na Filipinima vrti na nešto više od 300 ljudi, dok je u MORH-u (za višestruko manje oružane snage) riječ o više od tisuću zaposlenih. Četverodnevna Kotromanovićeva posjeta toj dalekoistočnoj azijskoj zemlji (od 30. rujna do 03. listopada), u društvu s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova koji su na Filipine otputovali zbog Drugih filipinsko-hrvatskih političkih konzultacija, predstavnicima Ureda Predsjednika i Brodarskog instituta, nije (barem za sada) urodila nekim konkretnim dogovorom. A hrvatsko je izaslanstvo nudilo svašta – zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović spominjao je brodogradnju, rudarstvo, prehrambeno-prerađivačku industriju, turizam, razvoj i istraživanje, zapošljavanje filipinskih medicinskih radnika u Lijepoj našoj, tehnologiju i opremu za sustav lake željeznice, obrambenu suradnju…. No Filipinci nisu krili da ih prvenstveno zanima jedna jedina stvar – luka Rijeka kao vrata za izvoz tropskog voća u Hrvatsku, ali i u širu regiju. To, navodno, ne bi trebao biti problem, budući da filipinska tvrtka International Container Terminal Services Inc. već od ožujka prošle godine upravlja kontejnerskim terminalom Brajdica u Rijeci.
Prezentacija hrvatske ponude filipinskoj vojsci i mornarici
Po pitanju obrambene suradnje, Ante Kotromanović je svom filipinskom kolegi Voltaireu Gazminu puno više navodio hrvatske fakte od nuđenja nekakvih konkretnih mogućnosti. Spomenuo je tako „zajednički interes dviju zemalja za očuvanjem globalne i regionalne stabilnosti kroz sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama“, mogućnost suradnje dviju mornarica “ističući dugu tradiciju Hrvatske kao pomorske zemlje u brodogradnji“ što valjda potvrđuje i nedavna „odluka Vlade RH o gradnji obalnih ophodnih brodova za potrebe HRM“.
Naravno, dotaknuto je i hrvatsko sudjelovanje u EU-operaciji ATALANTA, kao i protupiratske aktivnosti Filipina. Od „konkretnoga“, Hrvatska je zainteresirana za plasiranje proizvoda svoje vojne industrije na filipinsko tržište, a nada se da će štogod „upecati“ i u trenutno otvorenom procesu modernizacije i dodatnog opremanja pripadnika filipinske vojske, kao i u mogućoj izgradnji brodova za potrebe tamošnje mornarice. Tome bi u prilog trebalo ići i povećanje proračunskih sredstava filipinskom Ministarstvu obrane. Naime, točno 10 dana prije Kotromanovićevog dolaska u tu daleku zemlju, filipinski Predstavnički dom odobrio je 2.006 bilijuna filipinskih pesoa vrijedan državni proračun za 2013. godinu. Njegov treći po veličini dio je proračun Ministarstva nacionalne obrane, koje je sa svojih 121.6 milijardi pesoa za sljedeću godinu odmah iza Ministarstva obrazovanja (292.7 milijardi pesoa) te Ministarstva javnih radova i autocesta (152.9 milijardi). Jedan filipinski peso vrijedi 0.0241 američkih dolara, što bi (prema postojećem tečaju) značilo da će Ministarstvo nacionalne obrane sljedeće godine raspolagati s 2 milijarde 930 milijuna i 560 tisuća USD. U tim silnim milijunima, nadaju se u Lijepoj našoj, naći će se valjda pokoji cent i za nas.
Usprkos razgovorima o svemu i svačemu, jedna je stvar ostala tek neispunjena želja. Riječ je o Memorandumu o suradnji na području logistike i obrambene industrije. Da bi zaista želio potpisati takav Memorandum, Kotromanović je istaknuo još u srpnju ove godine, kada je ugostio ne-rezidentnu veleposlanicu Filipina u Hrvatskoj, Lourdes O. Yparraguirre. U tom trenutku, Memorandum je već bio predmetom konzultacija između Ministarstva nacionalne obrane Filipina i MORH-a. O potpisivanju rečenog Memoranduma Kotromanović je porazgovarao i sa svojim filipinskim parnjakom Voltaireom Gazminom, ali ga potpisao nije. Treća sreća mogla bi se ukazati s već najavljenom mogućnošću posjete predsjednika Ive Josipovića Filipinima, možda čak do kraja ove godine – no, hoće li tada do Manile potegnuti i netko ovlašten u ime Vlade potpisati toliko željeni Memorandum o suradnji (ako je dokument uopće usuglašen), tek ostaje za vidjeti.
