Već je duže praksa u OS RH da se nakon dovršetka raznih oblika izobrazbe – polaznicima viših razina vojne izobrazbe, uz svečanu promociju i podjelu nekakvih diploma, uručuju i pokloni. Za većinu se situacija tu radilo o ceremonijama održavanim u Vukovaru, na kojima su dijeljeni satovi, časnički bodeži, te prstenje (zlatno s gravurom Ratne škole, te srebrno s gravurom VDI). Ova je praksa s časničkim bodežima započeta pri promocijama zrakoplovnih časnika, da bi onda bila postupno proširena i na polaznike škola iz preostalih grana OS RH. Uz to, obrambeni je sektor dijelio i samokrese, dalekozore, te knjige i prstenje.

Ova je praksa s više aspekata upitna. S jedne strane, riječ je o čisto simboličkim potezima. Recimo, daju se bodeži iako ujedno nije ustanovljena i praksa njihova službenog nošenja – ne samo da svečana uniforma nema pojas o koji bi se takav bodež moglo pričvrstiti, nego to pitanje nije riješeno ni propisima. Zato izgleda da se podjelom takovih stvari nadomješta nešto drugo, mnogo bitnije. Naime, tim se poklonima skreće pažnja s činjenice da je sam vojno-obrazovni sustav u RH iznimno slabo sređen, da samo obavljeno školovanje i dobivene diplome zapravo nisu priznate u društvu – van okvira MORH i OS RH. Time svo zalaganje, trud i vrijeme koje su polaznici u svoje školovanje uložili – ne donosi nikakvu spremu kojom bi se kasnije (recimo, po izlasku iz obrambenoga sustava) ti ljudi mogli okoristiti na tržištu rada u Hrvatskoj. Dok knjige, posebice ako su stručne tematike, još i imaju smisla – dobar dio poklona predstavlja tek oponašanje stranih sustava, kod kojih je simbolika poklona zapravo nadogradnja konkretno priznatih dosega. Posebice je to vidljivo na primjeru prstenova – koji, recimo, u SAD imaju zamjetno značenje.

Kao drugo, ovi pokloni nisu ni jeftini. To se posebno vidi posljednjih mjeseci, kada je MORH napokon počeo objavljivati ponešto podataka o svojim javnim nabavama. Tako se iz dokumenata Plan nabave vide i konkretni iznosi koji se za ove poklone planiraju odvajati – gdje se teško oteti dojmu da bi i polaznicima svih spomenutih oblika vojne izobrazbe možda ipak bilo korisnije da se taj novac, umjesto u poklone i “sitnice”, hitno uložio u certificiranje vojnih obrazovnih programa pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, ili u nacionalnome sustavu sveučilišta.

Kao treće, zamjetno je i da se spomenuti pokloni ne dodjeljuju konzistentno. Za primijetiti je kako su satovi i bodeži inače tradicionalno bili dijeljeni tijekom promocije polaznika vojnih škola u Vukovaru. No te svečanosti u 2012. godini nije bilo – odnosno, održana je povodom Dana državnosti na HVU “Petar Zrinski”, 25. lipnja. Uz tu promjenu lokacije – koju se još može i pohvaliti kao svojevrsnu mjeru štednje, treba zamijetiti i svečanost održanu 29. lipnja 2012. godine. Na njoj je, na Pantovčaku, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio visoke časnike OS koji ove godine odlaze u mirovinu, te im je također, uz zahvalnice, podijelio i časničke bodeže. Tom se prilikom ovim tipom poklona ispratilo u mirovinu jednog admirala, sedam generala, te dvadeset i šest brigadira. Kako bilo da bilo, ova je praksa dijeljenja časničkih bodeža širokom rukom tijekom 2012. godine imala i svoje konkretne posljedice u javnoj nabavi, o čemu ćemo pobliže malo kasnije.

No nije to sve po pitanju bodeža. Kako se Vrhovnome zapovjedniku izgleda omililo uručivati hladno oružje na poklon, nedavno se u hrvatskim medijima moglo čuti i o još jednom, novom obliku državne nagrade vojnim osobama koje su se istaknule na bojnom polju i time znatno doprinijele obrani i promicanju interesa Republike Hrvatske. Njima bi se davalo nešto nazvano – “Počasni bodež RH”. Ideju za taj dar – novi oblik vojnoga poklona – navodno je iznjedrilo koketiranje Predsjednika Republike s pripadnicim Generalskoga zbora RH. Naravno, spomenuti je bizarluk, kao i toliko drugih stvari u ovoj državi, jednostavno opravdan navodima da tako nešto imaju i mnoge druge europske države, te navodom kako je tu inicijativu “osobito potaknulo ozračje optimizma povodom oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču“.

Novci za bodeže i druge igračke

U prvoj varijatni Plana nabave, objavljenoj u svibnju 2012. godine, za nabavu časničkih bodeža tijekom 2012. godine planiralo se odvojiti iznos od 384,674.00 kn (s PDV-om) – i to u okviru jednog jedinstvenog te redovitog postupka nabave. U samo dva mjeseca koja su uslijedila, do kraja srpnja 2012. godine, ova je javna nabava već radikalno ekspandirala. Kao prvo, ponešto je podebljana spomenuta redovna nabava časničkih bodeža, provediva tijekom čitave godine. S dotadašnjeg planiranog iznosa ona je skočila za 50 tisuća kuna – na ukupno predviđenih 446.299,00 kn (s PDV-om). No, to nije sve.

Kako se krajem lipnja krenulo pojačano dijeliti ovu militariju, ispalo je da uz željeno redovito pribavljanje – dobavi treba priskočiti i hitno. Zato je u srpnju 2012. u Plan nabave (verzija 2) dodana i posebna stavka – još časničkih bodeža (opisanih kao “Žurna nabava časničkih bodeža – Vukovar”), predviđena za provedbu tijekom lipnja 2012. godine. Za tu je svrhu onda dodatno odvojeno još 61.625,00 kn (s PDV-om). Time smo do kraja srpnja završili s ukupno iskazanim planom rezerviranja nemalih 507.924,00 kuna za časničke bodeže u 2012. godini (s pribrojenim PDV-om).

Do kraja godine, objavljena je bila i treća varijanta Plana nabave za 2012. godinu – u kojoj su i uz sve štednje ipak opstali i famozni bodeži. Za njih je krajem listopada 2012. godine bilo predviđeno na godišnjoj razini 384.250,00 kn (s PDV-om) – naravno, uz već spomenutu hitnu nabavu “Žurna nabava časničkih bodeža – Vukovar”, iz II. kvartala 2012. godine, u već spomenutome iznosu rezervacije od 61,625.00 kn (s PDV-om). Time je MORH svoje planiranje javnih nabava u 2012. godine završio s idejom rezerviranja 445.875 kuna za trošenje na časničke bodeže.

Uz sve to, tijekom 2012. godine uplaniralo se i još poklon-nabava. Tako se iz spomenute 3. varijante Plana nabave vidjelo još i planove za pribavljanje samokresa (rezervirano 69.409,60 kn s PDV-om), ručnih satova (rezervirano 45.000,00 kn s PDV-om), dalekozora (rezervirano 45.524,63 kn s PDV-om) i knjiga (rezervirano 51.261,58 kn s uključenim PDV-om). A uz sve to planiralo se kupiti i prstenje – zlatno s gravurom Ratne škole (rezervirano 184.362,50 kn s PDV-om) i srebrno s gravurom VDI (rezervirano 8.330,00 kn s PDV-om), te još “Ručni satovi za završetak vojne izobrazbe – Vukovar” za koje se rezerviralo 15,600.00 kn (s uključenim PDV-om) – dakle, još do 419.488,31 kuna poklona. Ukupno je, dakle, za te poklone i spomenute časničke bodeže u 2012. godini bilo uplanirano i rezervirano ukupno 865.363,31 kuna iz obrambenoga proračuna.

Plan za 2013. godinu

Dok još nije do kraja izvjesno je li ta kupnja zaista i provedena, zanimljivo je zamijetiti da u Planu nabave za 2013. godinu (objavljenom početkom veljače 2013. godine) – nabave časničkih bodeža više nema. No ona je, uz izostanak javne nabave poklon-samokresa, ujedno i jedna od rijetkih takvih nabava koje bi mogle izostati. Ono što je u planovima nabave preostalo su knjige (rezervirano 49.700,00 kn s uključenim PDV-om), dalekozori (rezervirano 75.000,00 kn s uključenim PDV-om), ručni satovi (rezervirano 140.000,00 kn s uključenim PDV-om), te prstenovi – zlatni s gravurom Ratne škole (rezervirano 190,400.00 kn s PDV-om), te srebrni s gravurom VDI (rezervirano 8.800,00 kn s uključenim PDV-om). Uz to, treba spomenuti i stavku “Plakete, značke i medalje za završetak vojnih škola”, koja navodno vrijedi dodatnih 80 tisuća kuna (za što je u 2013. godini rezervirano 100.000,00 kuna s PDV-om iz proračuna).

Ukupno – 2013. godine rezervirano je u proračunu 563.900.00 kuna za simboliku i ukras, ali bez časničkih bodeža u 2013. godini, barem za sada.