Nabava borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo navodno je i dalje strateško pitanje za Republiku Hrvatsku, od kojeg Vlada ne odustaje. To se čulo krajem prošloga mjeseca, no onda je izostalo sazivanje Vijeća za obranu od kojeg se 4. lipnja očekivalo usuglašavanje stavova o pokretanju novog pokušaja ove velike javne nabave. Dok su mediji spekulirali o razlozima otpadanja ovog sastanka, u igri je bilo više gledanja na problem – od navoda o spriječenosti pojedinih političara, pa sve do spominjanja političkih nesporazuma Pantovčaka nasuprot Vladi ili nekih njenim članovima (posebice oko izbora muzičkih izvođača tijekom nedavne proslave Dana OS RH u Lisinskom).
No, Jutarnji list je 5. lipnja izašao s navodima da je u Vladi već sastavljen plan budućih aktivnosti i formirana načelna satnica njihovog ostvarivanja. Po njima, “nakon što Vijeće za obranu odobri slanje zahtjeva za ponudama američkom Lockheed Martinu i švedskom SAAB-u očekuje se da oni svoje konačne ponude dostave do listopada. Nakon toga bi se te ponude u MORH-u i Vladi razmatrale negdje do veljače sljedeće godine kada bi se donijela konačna odluka o prihvaćanju jedne od njih. Nakon toga ostavilo bi se četiri mjeseca za razgovore s odabranim ponuditeljem te bi ugovor bio potpisan u lipnju sljedeće godine. Negdje pred parlamentarne izbore“. Uz navođenje relativno visoke cijene i dugog roka za dobivanje novih američkih F-16, fokus je skrenut na rabljene avione – opet grčke F-16, ali i švedske Gripen C/D.
Samo dva dana kasnije, o ovoj se temi za N1 televiziju očitovao i umirovljeni general Pavao Miljavac u svojstvu predsjednika Hrvatskog generalskog zbora. Imajući na umu do sada vrlo raznolike poglede članova ove udruge građana na temu javne nabave borbenih zrakoplova, zanimljivo je citirati njegovu izjavu: “Koliko imam informacija, radi se na nabavi s dvije strane, jedan europske proizvodnje i jedan američke, F16. Manjim intenzitetom se to radi i zatvoreno“, gdje N1 napominje i da Miljavac takav pristup (smanjene transparentnosti) smatra prikladnim. Uz to, njegov naglasak je više na ugovaranju posla, koje u prvom pokušaju nije bilo uspješno, a manje na kasnijem razvoju događaja: “Bio bi velik napredak da se sporazum potpiše, da se napravi ugovor – a kad će avion doći, to je pitanje“.
Kako dalje?
No, dok posljednjih dana na ovu temu nije bilo daljnjih objava u medijima, novinari su jučer iskoristili priliku i o ovoj aktualnoj temi pitali ministra obrane Damira Krstičevića, nakon njegovog sudjelovanja na sjednici Odbora za obranu Hrvatskoga sabora. Ondje je Krstičević tijekom jutra, u srijedu 12. lipnja 2019. godine, predstavio Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu, te se pohvalio i dovršetkom dugo najavljivane analize u siječnju ove godine propalog postupka kupovine borbenih aviona od Države Izrael. Prema ministru Krstičeviću, “ono što smo imali obavezu… napravili smo kompletnu analizu cijelog procesa, i ta analiza… 80 strana, i dostavljena je i Predsjednici Republike, i dostavljena je i predsjedniku hrvatskog… Vlade, i svakom od vas… ako to želi vidjeti, uvijek može doći u Ministarstvo, i pogledati taj dio kompletne analize, koja je također napravljena“.
Bilo je tu riječi i o stanju flote borbenih zrakoplova MiG-21, gdje je saborske zastupnike HDZ-a – čisto radi skretanja teme – zanimalo kako stoje stvari oko njihovog remotna i korištenja. Prema ministru Krstičeviću:
“Što se tiče, uvaženi saborski zastupniče, remonta MiG-ova – nema ništa novo. Mi se nosimo sa tim izazovima. Oni su takvi kakvi su, a dečki daju sve od sebe. Pazimo kol’ko možemo paziti… posebno kad su ti svi dečki u zraku. Tako da, evo… ovaj… to je to. Zato i želimo… Zato smo i prošle godine svi skupa željeli, da to pitanje, strateški važno za Hrvatsku – da se riješi. Vi znate da niti je država ista, niti je vojska ista… Znate moje stavove, da je to potrebno Hrvatskoj, da je to potrebno budućim generacijama. Ovaj, vidimo. Ne želimo se mi sa bilo kim natjecati… Vidimo i da je susjedna država Srbija riješila svoje to pitanje, nadogradila… Znamo situaciju iz Domovinskog rata. Znači, Hrvatska, po meni, nikad više ne smije biti razoružana. Znamo da su naši piloti donosili tako prevage… u tim svim pobjedonosnim operacijama Hrvatske vojske. I, evo, mislim da se sada, svi skupa naoružani sa puno detalja, sa puno informacija, sa puno naučenih lekcija… Evo, ja se nadam da smo spremni na to strateški važno pitanje, uz potporu svih… nadam se uz jedan konsenzus, jer pitanje obrane je nadstranačko pitanje, ono uključuje i poziciju i opoziciju… poziciju naše odgovornosti, svi skupa, za taj cijeli proces… da se donese jedna dobra, racionalna, priuštiva odluka, za Hrvatsku“.
“Pa, prije svega, vi znate da to je strateški važno pitanje za sigurnost Hrvatske danas, i za sigurnost Hrvatske zauvijek. Znamo, u Domovinskom ratu, kad smo bili napadnuti, kad nismo imali ništa… kad nismo imali opremu, naoružanje, i onda nakon toga, kad smo korak po korak ustrojavali Hrvatsko ratno zrakoplovstvo… I znamo koliko su nam piloti donijeli prevagu u svim tim pobjedonosnim operacijama Hrvatske vojske. Vidimo sigurnosnu situaciju, i vidimo situaciju u regiji… Prema tome, to Hrvatskoj je potrebno, Hrvatskoj vojsci je potrebno. Znači, ta sposobnost, borbena komponenta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. I, evo, mislim da je naša zadaća, naša odgovornost, odgovornost za buduće generacije, da to strateško pitanje riješimo. Prošle godine smo imali jedan proces. Taj proces je završen. Ono što je najvažnije… U svemu tome nije bilo nikakve štete na proračun. Nismo neke novce potrošili, i svi skupa smo naučili jako puno. Prema tome, naša odgovornost, odgovornost ove države… da ove godine taj cijeli proces se započne… I, na kraju tog procesa, da Hrvatska izabere optimalno rješenje, rješenje koje je dobro za Hrvatsku, za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo… Jasno, u svemu tome, opet, da vodimo računa i o svim drugim sektorima u Hrvatskoj“.
No, ponovljeno pitanje ipak je donijelo nešto više službenih navoda o poslu koji navodno predstoji…
“Pa, prije svega, kad je taj proces završen… Mi smo napravili detaljnu analizu cijelog procesa. Ima jedan pravi dokument, i taj dokument je dostavljen i Predsjednici, i premijeru… evo, i tu saborskom Odboru. Vodili smo puno razgovora, opet, sa našim strateškim partnerom, Sjedinjenim Američkim Državama, tu je i država Švedska. Prema tome, do kraja godine moramo očekivati da ćemo otvoriti taj novi proces. S tim da ja opet kažem – ministar obrane ne kupuje avion, avion kupuje cijela država, i tu je odgovornost cijele države. Očekujem da ćemo doći do nekog konsenzusa. Mislim da je to pitanje – nadstranačko pitanje, i koje zahtijeva jedan konsenzus, jednu odgovornost za sigurnost Hrvatske zauvijek“.
O detaljima budućeg postupka Krstičević je napomenuo: “Mislim, proces svaki mora biti moderan, mora biti organizacija dobra, moraju biti ljudi koji mogu to napraviti, i jasno… sve mora biti transparentno, mora biti zakonski… Imamo jako puno, i našeg primjera, imamo primjera drugih država koje su to nabavljale. Prema tome, te sve naučene lekcije ćemo uključiti u taj proces“. Pri tome, ministar se osvrnuo i na sadržaj analize propalog postupka kupovine borbenih aviona, za koju napominje kako je dovršena “prije desetak dana“:
Analiza propalog posla s Izraelom pokazana u Saboru
“Pa, mislim da je pokazala ono što je ključ – da je, iz pozicije Hrvatske, da je stvar vođena transparentno. Imali smo, ono što je ključ, natjecanje država. Znači, mi ono što smo donijeli – radili smo ‘država-s-državom’. To ćemo i u drugom koraku raditi, ‘država-sa-državon’. I, vidjeli ste, na kraju stvar se svela između dviju država… I, na kraju, vi znate da je Država Izrael došla tu i rekla da oni to ne mogu isporučiti“.
I dok tu zapravo nema iznenađenja, a izgleda ni informacija koje bi bitno odstupale od službenih stavova izrečenih u prilično suhim obranama od oporbene interpelacije u Saboru ove veljače, izgleda da bitnih novosti nema ni po pitanju kruga ljudi koji bi trebali voditi novi postupak, raditi novu evaluaciju. Krstičević je tu objasnio: “Pa sigurno da su to kvalitetni ljudi, najbolji ljudi. To su svi bili zapovjednici. Dečki su bili iz rata… Najbolje pilote koje Hrvatska ima… A, uvijek, jasno da se može nadopuniti, i uvijek sve što radimo – preispitujemo… I, ima tu još kvalitetnih ljudi koje treba uključiti u proces“. Iako nije naveo ijedno konkretno ime ili specijalnost mogućih dodatnih sudionika postupka, na dodatno pitanje novinara ministar Krstičević je ipak zaključio – “Uvijek treba uključivati, i nadograđivati priču…“.
No, na dodatan konkretni upit, ministar Krstičević je ipak izrazio zadršku po pitanju garantiranja javnosti da će izbor države biti obavljen do kraja ove godine – “Pa, ja vjerujem da će se to dogoditi. Ali, kažem, mogu samo jamčiti za ono što sam sam odgovoran. Ovo je posao cijele države, i odgovornost je cijele države za ovaj proces“. Jednako je neodređen ostao i po pitanju točnog modela prema kojem će se provoditi buduća nabava, te je na pitanje o raspisivanju novog poziva za podnošenje ponuda samo napomenuo: “Pa, ne bih još… Kažem – sve smo ove procese analizirali. Analizirali smo procese svih drugih država. Znači, ključ je da se izabere model koji je najbolji za Hrvatsku, vodeći računa o transparentnosti, zakonitosti… i o novcima poreznih obveznika” – jednako kao što je izbjegao potvrditi i provedbu izravnih pregovora sa SAD-om i Švedskom:
“Paaa… Nije još ništa donijeto. Znači, kad imamo sastanak Vijeća za obranu, onda ćemo opet svi skupa, svak će reći što i kako, pa ćemo zaključiti. Mislim… kažem opet – kažem, nije to samo moje. Idemo svi skupa, staviti sve na stol, i da se izbere ono što je za državu najbolje…“.
Ključni skup kojega nema
Ovo je oklijevanje ponovo skrenulo pažnju na problem oko sazivanja Vijeća za obranu – sastanka državnog vrha koje se nije održao 4. lipnja, bez ikakvih javnih naznaka nekog novog datuma za ovaj skup očigledno ključne važnosti po predstojeću javnu nabavu borbenih aviona. Na pitanje da li to Predsjednica koči postupanje, Krstičević je ostao suzdržan:
“Pa, ne mislim… Ali, to morate pitati Predsjednicu, i premijera – oni su ti koji sazivaju sastanak Vijeća za obranu… Ali, mislim da nema… Čisto je stvar nekog vremena, ali ja se nadam da će se naći vrijeme, jer ovo je strateški važno pitanje za Hrvatsku… I, vjerujem da će Predsjednica i premijer o tome voditi računa“.
Jednako su prošla i pitanja o tome je li primijetio kakve moguće prijepore na liniji MORH-Pantovčak, gdje Krstičević tvrdi:
“Pa, ništa nisam primijetio, ali kažem – svi skupa imamo odgovornost, i vjerujem da će se naći vrijeme za taj sastanak, koji je strateški bitan za sigurnost Hrvatske. Ja sam spreman uvijek, svaki dan, razgovarati o tom pitanju“.
Kako stvari stoje, time je barem za Krstičevića loptica izgleda opet završila u polju Predsjednice RH…
