Iskazom general-bojnika Mate Ostovića, bivšeg načelnika Uprave za logistiku GS OS RH, završen je rujanski dio suđenja za aferu „kamioni“. O samom tijeku postupka nabave nebojnih motornih vozila, od formiranja Povjerenstva za nabavu pa do njegovog raspuštanja i izravne pogodbe, Ostović nije rekao puno, budući je u to doba, od 9. listopada do 19. studenog 2004. godine, bio na službenom putu van granica RH. Cjelokupni jučerašnji iskaz bio je gotovo istovjetan onom ranijem od 19. veljače 2010. godine. Oba puta Ostović je potvrdio da je nabava nebojnih motornih vozila za OS RH bila nužna, budući su se postrojbe koristile vozilima starim 20 i više godina. Zato je u prosincu 2003. Uprava za logistiku GS OS RH uputila zahtjev za nabavu oko 150 različitih vozila u 2004. godini. No kako nije bilo dovoljno novaca u proračunu (ukupan iznos za nabavu u 2004. godini bio je oko 100 milijuna kuna), broj motornih vozila u konačnici je smanjen na 56. Pri izradi zahtjeva za nabavu, rekao je Ostović, tri su bila osnovna kriterija: (1) potrebe OS RH, (2) ispunjenje partnerskih ciljeva i (3) redovne zadaće OS RH.
U zahtjevu za nabavu koji je izradila Uprava za logistiku predložen je odabir nekolicine europskih proizvođača vozila, kako bi se provela tipizacija i unifikacija opreme u OS RH. Na taj bi se način olakšala i financijski povoljnije provodi nabava rezervnih dijelova, kompletno održavanje, kao i školovanje stručnjaka. Odjel za promet predložio je 3 marke vozila: Land Rover, MAN i VW, ali isključivo iz razloga što su ta vozila već bila u sastavu OS RH, pojasnio je Ostović, dodavši kako su u konačnici, a zbog kroničnog deficita opreme, ipak zadovoljni sa svakim novim vozilom koje dođe u OS RH, bez obzira na marku vozila.
Od unifikacije i standardizacije u OS RH nije bilo ništa
Svojedobno je Služba za razvoj, opremanje i modernizaciju (SROM), tada na čelu s generalom Zdilarom, izradila Studiju o unifikaciji i tipizaciji motornih vozila u OS RH, no ta studija nikada nije usvojena. No, bez obzira na to, neke podatke iz te studije Uprava za logistiku koristila je u iskazivanju svojih potreba za nabavu. Ostović je potvrdio i da mu je bilo poznato kako je jedno vozilo MAN već ranije bilo na testiranju, te da je udovoljilo zahtjevima OS RH. Na pitanje odvjetnika drugooptuženog Ive Bačića, Ive Farčića, da li je itko ikada tražio objašnjenje zašto u dopis iz studenog 2004. (nastao nakon sastanka u Bačićevom uredu), u kojem je Uprava za logistiku suglasna s postupkom izravne pogodbe s više ponuditelja, nije uvršteno i vozilo MAN, Ostović je odgovorio da je glavni razlog taj što Uprava nije ni tražila da se to vozilo nabavi. Dopušta mogućnost da je u nekom ranijem dopisu možda bilo spomenuto da bi bilo dobro da se nabavi takvo vozilo, budući je bilo na testiranju, no u konačnici je takav zahtjev izostao.
Iako se osobno nije želio miješati u postupak nabave, Ostović je priznao da je, zajedno sa svojim zamjenikom Ivanom Skolom, u ime Uprave za logistiku pismeno tražio da se postupak nabave što prije završi, kako bi se iskoristila predviđena financijska sredstva u toj proračunskoj godini. Makar se točnog broja na kraju te priče nabavljenih vozila ne sjeća, Ostović je zapamtio da su nabavljeni kamioni od 5 i 10 tona nosivosti, te cisterne za vodu i gorivo.
Suđenje Rončeviću i Bačiću nastavlja se 04. listopada, ali koji će svjedok doći pred suca Željka Horvatovića još nije poznato, jer USKOK za sada nije napravio plan pozivanja daljnjih svjedoka.
