Europska unija donijela je 5. lipnja 2012. godine odluku o izmjeni i dopuni plana „Joint Action 2008/124/CFP“ kojim je uspostavljena misija Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu – poznatija kao EULEX Kosovo. Navedena odluka mijenjana je do sada dva puta (zbog promjene budžeta misije, nekih manjih organizacijskih promjena, i sl.), no najnovija izmjena znatno je opsežnija i važnija, jer dolazi u vrijeme sve brojnijih loših ocjena od strane i Srba i Albanaca na Kosovu, smanjene podrške Vlade Kosova, a i neki bliski partneri EULEX-a na Kosovu počeli su javno izražavati sumnje u spremnost EULEX-a da odgovori na složenu situaciju na Kosovu.
EULEX ili EU - eksperiment?
Produženje mandata do lipnja 2014.
Mandat Misije navedenom je odlukom produžen do lipnja 2014. godine. Novina je, nadalje, u dodavanju nove zadaće za EULEX – da bi se, naime, ostvarili ciljevi uspostave misije, EULEX će od sada moći surađivati sa pravosudnim i policijskim tijelima zemalja članica i trećih država koje sudjeluju u misiji (do sada su pravosudni poslovi bili odrađivani od strane upućenih stručnjaka i kosovskih tijela). To bi u konačnici moglo proizvesti još više problema, s obzirom na posebne interese pojedinih država i cjelokupno političko okruženje vezano uz Kosovo (EULEX-ovi tužitelji imaju ovlasti u predmetima korupcije, ratnih zločina i organiziranog kriminala, kao i u predmetima vezanim za povrat imovine).
Druga novina je da se EULEX „povlači“ u Prištinu. Naime, prema prvotnom planu sjedište Misije nalazilo se u Prištini, uz postojanje lokalnih i regionalnih ureda na području Kosova. Prema ovoj izmjeni, EULEX i dalje ima sjedište u Prištini, a pojedini lokalni uredi mogu se ustrojiti na području Kosova samo ukoliko se to ukaže potrebnim za izvršavanje neke zadaće. Gotovo sve baze EULEX-a u regijama izvan Prištine se zatvaraju i organizirati će se tzv. „mobilni timovi“ koji će se slati iz Prištine prema potrebama. Oko 25% radnih mjesta u misiji se gasi.
Propast prvotne ideje
Pripadnik francuske žandarmerije na početku mandata EULEX-a 2008. godine
Još kod prvotnog razmatranja ideje upućivanja stručnjaka na Kosovo predloženo je da se uputi manji broj savjetnika u sjedište Ministarstva unutarnjih poslova i Policije Kosova, te određeni broj sudaca i tužitelja koji su trebali voditi postupke visokog rizika, odnosno one za koje se smatralo da ih kosovsko pravosuđe ne želi ili ne može provesti (slučajevi ratnih zločina, te posebno slučajevi korupcije i organiziranog kriminala u koje su uključeni visoki državni dužnosnici), kao i manji broj savjetnika-carinika koji bi pomogli u uspostavi Kosovske Carine i obuci kosovskih carinika na terenu. Kako države-članice EU, iako su više-manje spremno odlučile na političkom nivou podržati upućivanje misije na Kosovo, istovremeno nisu baš bile spremne poslati svoje vlastite stručnjake iz potrebnih struka da bi i provele plan koji su izglasali. Tako da se cijela početna ideja „razvodnila“, posebno u policijskoj komponenti misije, što je jedan od razloga eventualnog neuspjeha jednog djela mandata. Kosovsku graničnu policiju na terenu su nadgledali, savjetovali i mentorirali policajci iz SAD-a (zemlje koja ima samo dvije kopnene granice, i to vrlo specifične – s Meksikom i Kanadom), u organizaciji policijskih struktura savjete su dobivali od švedskih ili švicarskih temeljnih policajaca ili, još bolje, od francuskih žandara. Države EU na Kosovo su upućivale ili mlade i neiskusne, ili iskusne ali neperspektivne tužitelje i suce (koji nisu bili potrebni matičnoj državi), a među carinicima se našao veliki broj onih s dugogodišnjim iskustvom iz raznih misija EU-e i UN-a, pa su možda već lagano zaboravili „European best practices“ koje je EULEX trebao implementirati u kosovska tijela. Još jedan element koji ukazuje kako mnogi nisu imali povjerenja u EULEX već od početka upućivanje je raznih i mnogobrojnih udruga, tijela, organizacija, nekoliko njih također od Vijeća ili drugih tijela EU, koji su u velikom djelu radili isti ili vrlo sličan posao kao i EULEX, ali su, za razliku od EULEX-a, imali i nešto novca koje mogu uložiti u projekte. To ih je, naravno, učinilo mnogo bližima Vladi Kosova i uključenim institucijama.
Promjenjivi proračun
Znatne promjene doživio je i budžet Misije, od prvotno predviđenih 205 milijuna eura za prvih 16 mjeseci postojanja i djelovanja (u tijeku tih 16 mjeseci povećan je za dodatnih 60.000.000 eura), pa je za razdoblje od 16. lipnja 2009. do 14. listopada 2010. iznosio nemalih 265 milijuna eura. Za narednih 14 mjeseci smanjen je na 165 milijuna eura, da bi za razdoblje od 15. prosinca 2011. do 14. lipnja 2012. bilo predviđeno 72 milijuna i 800 tisuća eura. Za djelovanje EULEX-a za narednih godinu dana predviđen je proračun od 111 milijuna eura. Dobro da Hrvatska za sada, iako sudjeluje u misiji, još uvijek ne sudjeluje i u financiranju misije, pa se naši porezni obveznici bar za tu stavku ne moraju pitati – „kuda je to otišao naš novac“.
Čije savjete slušati?
Ocjene EULEX-a kretale su se od "suvozača i podrške" do "nespremnih i nepripremljenih"
Novi šef misije, francuski general Xavier Bout de Marnhac, koji je 2010. naslijedio još jednog francuskog generala Yves de Kermabon, zamijenio je najprije nit vodilju svog prethodnika koji je govorio kako su „institucije Kosova na vozačkom mjestu, a EULEX je suvozač i podrška“, s novim glavnim ciljem da EULEX treba pokazati svoj doprinos na cijelom teritoriju Kosova (imajući na umu posebno sjever zemlje s većinskim srpskim stanovništvom). Potom je tijekom 2011. godine promijenio prvobitni operativni plan djelovanja s novim, robusnijim pristupom u mentoriranju, monitoringu i savjetovanju koje provodi EULEX. Na Kosovu je konstanta da niti Albanci niti Srbi ne pružaju svesrdnu i sveobuhvatnu podršku EULEX-u, a ni sama EU, koja je na Kosovu implementirala više svojih institucija, ne uspijeva odrediti jedan zajednički i koordinirani pristup, istovremenu prisutnost NATO snaga, UN-a, OESS-a i drugih organizacija, kao i bilateralnih sporazuma Kosova s više europskih i svjetskih država na sličnim projektima. To rezultira problemima u aktivnostima za sve tamošnje „čimbenike“, kao i totalnom „zbunjenošću“ kosovskih institucija o tome kome se okrenuti za pomoć i na temelju čijih savjeta se razvijati.
„Uvođenje europskih najboljih praksi“
Petak, 15.lipnja, u Prištini je nešto svečanije obilježen, i to kao početak usredotočenijeg i odlučnijeg EULEX-a, a u skladu s veselim ozračjem započinjanja nečeg novog bile su i poruke šefa misije. Rezultati misije ocjenjeni uspješnim, no ionako su izvješća upućivana u Bruxelles bila pozitivnija više nego što su trebala biti, a sve kako bi se opravdao status EULEX-a na Kosovu. U svakom slučaju, EULEX će, bez obzira na sve, ostati na Kosovu još neko vrijeme, zbog razloga koji su izvan puke uspostave vladavine prava i uvođenja „europskih najboljih praksi“. Misija će kroz ovu reorganizaciju ukinuti pravosudne, policijske i carinske sektore, uvode se „Izvršna jedinica“ („Executive Division“) i „Jedinica za osnaživanje“ („Strengthening Division“). Misija će se ubuduće usredotočiti na četiri glavna područja: (1) potpora obuhvatnijem programu EU u smislu liberalizacije viznog režima, nastavaka dijaloga Priština-Beograd, „Studije izvedivosti“ i strukturiranog dijaloga za uspostavu vladavine prava vođenim iz Bruxellesa, (2) aktivnosti na jačanju kosovskih tijela uz bližu suradnja sa lokalnim vlastima, kako bi mogli preuzimati sve više odgovornosti, (3) jačanje vladavine prava na sjeveru zemlje i (4) zajedničke aktivnosti s lokalnim vlastima i fokusiranje na neke od najtežih i osjetljivih kaznene predmete.
Čemu reorganizacija EULEX-a?
EULEX još 2 godine na Kosovu
EULEX je nužno trebao ovu reviziju i reformu, ali ostaje pitanje jesu li u Europskoj uniji spremni priznati zbog čega je ona zapravo provedena. Od početka mandata EULEX-a govori se o liberalizaciji viznog sustava za Kosovo, ali pripreme za taj proces zapravo nisu nikada ozbiljno započele. Sada bi moglo doći do preokreta – EU bi mogla dati zeleno svijetlo za početak liberalizacije viznoga režima kako bi, s jedne strane, pokazala da su se neke stvari na Kosovu sredile (posebno što se tiče policijskih poslova vezanih uz granična pitanja i carinske kontrole), a s druge – kako bi Srbiji jasno dala do znanja što će se staviti pred nju u pregovorima o pristupanju EU. Očito se baš i zbog toga u obrazloženju reorganizacije kaže kako su policija i carina dosegle zadovoljavajući nivo usuglašavanja s „europskim najboljim praksama“, pa se EULEX sada može okrenuti stvarima koje još nisu jednako zadovoljavajuće riješene i uređene (npr. pravosuđe i situacija na sjeveru Kosova). Međutim, ako već EULEX u bilo kojem obliku ostaje na Kosovu, trebalo bi posvetiti više pažnje u odabiru ljudi na određene pozicije, a Bruxelles bi vodstvu misije trebao osigurati i političku podršku potrebnu za obavljanje svog mandata. A najvažnije od svega – misija bi konačno trebala prestati postojati zbog sebe same, i okrenuti su Kosovu i regiji, te usmjeriti svoje napore slušajući i one koji će tamo ostati i kad EULEX-a jednom više ne bude.
