Novo sjedište EEAS-a u Bruxellesu
Da se naši susjedi Slovenci nisu uzalud osjećali kao građani drugoga reda kada je diplomatsko službovanje u Vanjskoposlovnoj službi EU (EEAS) u pitanju, potvrđuje dodatak Izvješća o napretku EEAS, iz prosinca prošle godine. Taj dokument nikada nije postao javno dostupan, ali neke poražavajuće detalje iz njega objavio je EUobserver.com. Iz prošlogodišnjih podataka o regrutaciji diplomata za ukupno 181 radno mjesto jasno se vidi da su kadrovi koji dolaze iz starih država-članica apsolutno favorizirani, te da je ravno čudu kada selekciju prođe neki kandidat iz kruga zemalja primljenih u članstvo EU 2004. godine.
Iz Aneksa spomenutog Izvješća vidljivo je da u svim, osim u jednoj od sedam kategorija za posao, diplomati iz 12 EU-zemalja koje su se pridružile 2004. godine prolaze lošije od onih koji se regrutiraju iz 15 ranije pridruženih EU-zemalja ili pak iz odgovarajućih EU-institucija. Razlike su manje drastične u stranim predstavništvima, ali su gotovo pravilo za zapošljavanje u centrali EEAS u Bruxellesu. Od 134 ljudi koji su aplicirali za 10 viših menadžerskih mjesta u Bruxellesu, bilo je 34 „novih“ diplomata, 74 „stara“ i 26 EU-službenika. Nitko od „novih“ nije dobio posao. U utrci za 22 srednje rangirane pozicije, prošao je samo jedan od ukupno 126 prijavljenih „novih“ kandidata. Za 34 niže pozicije, natjecala su se 303 „nova“ kandidata i 404 „stara“. Od toga je zaposleno 6 “novih” i 21 „stari“ kandidat.
Ovakav uzorak u zapošljavanju, piše EUobserver.com, nastavak je u EEAS otprije naslijeđene neravnoteže, budući je ona većinu svog prvotnog osoblja u bloku preuzela iz Vijeća EU i Europske komisije, tijela koja su „nafilana“ osobljem iz starih država-članica. No onaj tko je jednom dobio posao u EEAS, ne treba se bojati neizvjesnosti – od 3 400 službenika EU koji su aplicirali za diplomatsku službu, većina su već otprije zaposlenici EEAS, koji se samo rotiraju. Od ostalih srećkovića, 700 ih je došlo iz Europske Komisije, a 400 iz Vijeća EU.
Podaci o nacionalnostima također su zanimljivi: najviše kandidata za potencijalne diplomate dolazi iz Francuske (891), Austrije, Belgije i Grčke. U svojevrsnoj su zlatnoj sredini Španjolci i Britanci, dok su Nijemci (148 kandidata) i Talijani (126 kandidata) tek pri začelju ljestvice. No s druge strane, čini se da u Bruxellesu prilično vole vidjeti Nijemce – unatoč malome broju prijavljenih (tek 1,8% od ukupnoga broja), 7 njemačkih diplomata dobilo je posao (3,9% od ukupnog broja primljenih), a od toga čak 5 u samoj centrali EEAS-a.
Veliko je pitanje, međutim, jesu li oni time postigli i svoju ciljanu predstavljenost – onu neslužbenu mjeru koja predstavlja udio stanovništva pojedine države u ukupnome stanovništvu Unije – a kojom se određuju i udjeli pojedinih članica u sastavu Europskog parlamenta te koeficijenti za glasovanje u Vijeću EU.
