Kako Berlin neizbježno želi postati dominantna vojna sila EU-a, njegove milijarde mogle bi ili izgraditi ili zamagliti Macronovu viziju europske obrane. Tako se i stoljetna francuska noćna mora – ona o rastućoj njemačkoj vojnoj moći, kako tvrdi portal „Politico“ – ponovno pojavljuje u novom obliku. Strahovi od invazije preko Rajne iz 19. i 20. stoljeća odavno su izbrisani francusko-njemačkim partnerstvom unutar europskih i atlantskih saveza. Štoviše, trenutni planovi Berlina da udvostruči obrambene troškove u Francuskoj su pozdravljeni kao bedem protiv ruske agresije i američkog povlačenja, naglašava Politico.
Kancelar Merz i ministar obrane Pistorius
Ipak, prema anonimnim vladinim dužnosnicima, francuski predsjednik Emmanuel Macron navodno je “opsjednut” ogromnom fiskalnom slobodom koju Njemačka posjeduje za ponovno naoružavanje u sljedećih pet godina, posebno u usporedbi s Francuskom koja ima financijskih problema. Boji se, navodno, invazije, ali ne francuskog teritorija, već vodeće pozicije svoje zemlje kao najučinkovitije vojno-diplomatske sile EU. Također ga brine hoće li se Njemačka milijarde iskoristiti za izgradnju ili će zamagliti njegovu viziju strateški autonomne europske obrambene industrije. Teoretski, obje zemlje su obvezane novim obećanjem članica NATO-a da će do 2035. potrošiti 3,5 posto BDP-a na obranu. No, dok Njemačka ima vjerodostojan plan za postizanje tog cilja do 2029., osim ogromnih potpora iz obrambenog fonda EU-a koje možda nikada neće vidjeti, Francuska nema vidljiv način da ispuni svoju obvezu prema NATO-u i smanji svoj proračunski deficit na 3 posto BDP-a u četiri godine. S obzirom na razliku između BDP-a i broja stanovnika, ovogodišnji obrambeni proračuni Njemačke i Francuske otprilike su usporedivi – 86 milijardi eura u Njemačkoj i 62 milijarde eura u Francuskoj. Međutim, Njemačka očekuje da će do 2029. trošiti 150 milijardi eura godišnje; dok će Francuska – čak i sa svojim novoproširenim obrambenim planovima – trošiti u najboljem slučaju 80 milijardi eura.
Porast francuskog obrambenog proračuna
Ipak, neki visoki francuski dužnosnici koji su govorili pod uvjetom anonimnosti odbacili su strahove da će nova njemačka vojna moć, a donekle i poljska – narušiti utjecaj Pariza u Bruxellesu. Tvrde da francuski “poseban” status unutar EU također proizlazi iz njezina globalnog vojnog dosega, stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a i njezinog nuklearnog odvraćanja. Francuski vojni zapovjednici koji su tražili da ostanu anonimni također su odbacili sposobnost Bundeswehra da postane učinkovita snaga nakon osam desetljeća povijesne averzije prema svemu što je vojno. Rekli su da su troškovi za sustizanje obrambene moći dobrodošli i važni, ali da će proći mnogo godina prije nego što njemačka vojska i zrakoplovstvo mogu parirati francuskim. Međutim, nastavlja Politico, neposredniji problem je smjer kretanja. Hoće li njemačko vojno jačanje pomoći u stvaranju strateški autonomnije europske obrambene industrije, stvaranju europskih radnih mjesta i jačanju europske ekonomske moći? Ili će ulagati u gotovu američku vojnu opremu i pogodovati industrijskim savezima s američkim obrambenim divovima?
Njemački kancelar Friedrich Merz ponekad se slaže s Macronom po tom pitanju, rekavši da porast obrambenih izdataka njegove zemlje mora imati europski „okvir“ i promicati „europski strateški suverenitet“. U drugim prilikama govorio je o „koalicijskom ugovoru“ unutar NATO-a i važnosti transatlantskog partnerstva. U svakom slučaju, sama veličina berlinske potrošnje u nadolazećim godinama neizbježno će učiniti njegovu obrambenu industriju ključnim igračem u europskim vojnim inovacijama i nabavi. A u prošlosti je velik dio njemačke industrije radije tražio partnerstva sa SAD-om ili se obraćao njemačkim start-upovima nego surađivao s etabliranim igračima u Francuskoj ili drugim zemljama EU-a.
Macron smatra da je sada vrijeme da se Europa okrene francuskim borbenim avionima
Držeći se ovog starog obrasca, Pariz je bio razočaran nedavnom odlukom Rheinmetalla da sklopi sporazum s američkom tvrtkom Anduril o proizvodnji dronova i projektila. No, iako je možda prekasno da se Njemačka odvikne od američkih borbenih zrakoplova, istina je da nikada ne može postojati čvrsta europska vojno-industrijska baza osim ako se zemlje EU-a ne udruže kako bi razvile oružje budućnosti. Stoga je ključno da Berlin i Pariz odmah uspostave obrazac za nadolazeće godine procvata i udvostruče svoju političku predanost francusko-njemačkoj suradnji u obrambenim inovacijama, obuci i nabavi. Prozor prilika je uzak i nakon toga će biti prostora samo za provedbu već donesenih odluka, ocjenjuje „Politico“.
Većinsko mišljenje u Parizu je da će njemačko naoružavanje pokrenuti ova pitanja „industrijske ravnoteže“ mnogo prije nego što pokrene pitanja „političke ravnoteže“ unutar EU. Ali Merz također razumije da bi, osim ako nije ugrađena u europski konsenzus, njemačka vojna moć mogla postati politički problem i to ne samo za Francuze.
Unatoč tome, Francuska će s nestrpljenjem gledati na desetljeće koje je pred njom, budući da će Njemačka zadržati svoj status europske industrijske sile, a ujedno će postati – samo svojom veličinom – dominantna vojna sila unutar EU. Neugodna istina za Francusku jest da je, kada je riječ o stvaranju europske obrambene industrije, pa čak i potencijalnom brzom povećanju francuskih vojnih kapaciteta, strateška autonomija sada u rukama Njemačke, zaključuje Politico.
