Podnosivši saborskim zastupnicima jučer, u utorak 10. studenog, Izvješće o sastanku Europskog vijeća 15. i 16. Listopada, premijer Andrej Plenković ponovno se osvrnuo na izostanak hrvatskog sudjelovanja u obučnim misijama EU i NATO-a, EUMAM i NSATU. Kao i nekoliko puta do sada, Plenković je optužio predsjednika RH Zorana Milanovića i tzv. lijevu oporbu (jer mu daje podršku) za to što Hrvatska, odnosno njene Oružane snage, nisu sudjelovale u EU-Misiji vojne pomoći Ukrajini tijekom koje je obučeno više od 100.000 ukrajinskih vojnika. „Mi smo taj vlak propustili“, rekao je Plenković, dodavši da su ukrajinske Oružane snage trenutno „najobučenija, najprilagođenija i najdinamičnija“ te u smislu borbenog iskustva – „najinteresantnija europska vojska koja postoji.“ “Hrvatska vojska u biti nema pojma o tome što se sada zbiva u smislu vojne suradnje po pitanju potpore Ukrajini“, nastavio je Plenković podsjetivši da zemlje Unije pomažu Ukrajini i u okviru NATO-ve misije NSATU kojoj je predsjednik Milanović kao vrhovni zapovjednik OS RH također odbio dati zeleno svjetlo. Plenković je u utorak rekao da države koje u konačnici pomažu Ukrajini to čine daleko van njezinog teritorija:
„Hrvatska u tome pak ne sudjeluje protivno volji hrvatske Vlade, želji Glavnog stožera, stavu Ministarstva obrane i protivno svakom razumnom i očekivanom potezu koji bi se očekivao od Hrvatske s obzirom na njezino recentno iskustvo.“
Nije trebalo dugo čekati da se oglasi i prozvani predsjednik RH Zoran Milanović. On se danas na društvenim mrežama u podužoj objavi osvrnuo na sve što ga je, izgleda, tištilo proteklih mjeseci. Objavu prenosimo u cijelosti:
Predsjednik Milanović sa zapovjednicima OS RH (Photo: UPRH/T.Bušljeta)
„Andrej Plenković je u Hrvatskom saboru ponovno grubo uvrijedio Hrvatsku vojsku i sve njezine pripadnike. Rekao je da Hrvatska vojska „u biti nema pojma” o tome što se događa u Ukrajini te da o tome „više znaju Ministarstvo vanjskih poslova i Vlada“. U istom je govoru ukrajinsku vojsku hvalio kao „najobučeniju, najprilagođeniju, najdinamičniju i najinteresantniju“ vojsku u Europi. Hrvatski premijer koji za saborskom govornicom ponižava vlastitu vojsku, a nekritički uzdiže tuđu, ne zastupa hrvatske interese, nego ponavlja ono što mu se diktira i suflira iz Bruxellesa.
Plenković očito i dalje žali što Hrvatska ne sudjeluje u vojnim misijama potpore Ukrajini. Umjesto da zagovara mir, on zagovara rat i uvlačenje Hrvatske u tuđi sukob. Hrvatskoj to ne treba. Hrvatskoj treba politika mira koja štiti hrvatske ljude i brine se za njih.
A tko „u biti nema pojma“? Pojma zapravo nema sam Plenković čija Vlada do danas nije uputila hrvatske vojnike u Zajednički centar za analizu, obuku i edukaciju NATO-a i Ukrajine (JATEC). To je civilno-vojna organizacija unutar zapovjedne strukture NATO-a – naglašavam NATO-a, čija smo članica – osnovana radi sustavnog proučavanja iskustava iz rata u Ukrajini i njihove primjene u razvoju budućih obrambenih sposobnosti NATO-a i Ukrajine.
Kao Vrhovni zapovjednik OSRH, još prije osam mjeseci podržao sam odlazak hrvatskih vojnika u taj centar u Poljskoj. Budući da vojnici nisu otišli, ljetos smo ponovo u više navrata, pisanim putem i usmeno, poticali Ministarstvo obrane da pošalje vojnike u navedeni NATO centar u Poljskoj. Do danas niti jedan hrvatski vojnik nije tamo otišao. Plenković očito pojma nema zašto, a trebao bi imati pojma jer odluka o slanju vojnika ovisi isključivo o MORH-u.
Još važnije je pitanje ima li Plenković pojma o problemima u OSRH i materijalnom stanju Hrvatske vojske? O svemu tome pisao sam mu 12. listopada 2026., pozvao ga da se poduzmu konkretne mjere koje su nužne za redovito djelovanje i spremnost Hrvatske vojske te mu predložio sazivanje sjednice Vijeća za obranu.
I što je Plenković učinio? Ništa, osim što je ministar obrane pozvao načelnika GS OSRH na „raport“ kako bi utvrdio, zamislite, tko je i zašto Vrhovnom zapovjedniku dao, točne, informacije o stanju u Hrvatskoj vojsci! Umjesto da je prihvatio moj poziv za sazivanje sjednice Vijeća za obranu, Plenković sa saborske govornice govori o nečemu o čemu „u biti nema pojma“.
Hrvatska vojska je profesionalna, sposobna i odana Republici Hrvatskoj i u nju imam puno povjerenje. A Plenkovića pozivam da prestane voditi samo tuđe brige i još jednom pročita dopis koji sam mu, u dobroj vjeri, uputio samo s jednim ciljem: da Vlada i MORH počnu rješavati nagomilane probleme koji muče Hrvatsku vojsku.”
Time je Milanović bacio novu kost za žvakanje – prijedlog za sazivanje sjednice Vijeća za obranu. Zadnja sjednica Vijeća za obranu – zajedno sa sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost – održana je sasvim prigodno 01. travnja, a Milanović očito želi postići da se barem još jedna sjednica održi do kraja ove godine. Tema za razgovor ima puno i previše – među ostalim tu je i potpuni zastoj gradnje 3 naručena obalna ophodna plovila, koja već godinama čame u halama Brodosplita, a kako su objavili pojedini mediji – istovremeno propada i davno naručena oprema za njihovo opremanje.
Na Milanovićevu objavu danas poslijepodne reagirao je i ministar obrane Ivan Anušić:
„Predsjednik Zoran Milanović zabranio je Hrvatskoj vojsci da sudjeluje u Misiji Europske unije za pomoć Ukrajini (EUMAM), u kojoj ni na koji način ne sudjeluju samo Hrvatska i Mađarska. Kroz tu misiju obučeno je više od 100.000 Ukrajinaca koji se već petu godinu bore protiv ruske agresije.
Predsjednik Milanović zabranio je Hrvatskoj vojsci da sudjeluje i u NSATU, NATO-ovoj aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini u kojoj ne sudjeluju samo Hrvatska, Mađarska i Luksemburg. Točnije, predsjednik Milanović dezinformirao je i obmanjivao hrvatsku javnost da bi sudjelovanje u NSATU značilo slanje hrvatskih vojnika u rat u Ukrajinu. Istina je posve suprotna, Milanović je svojom zabranom spriječio odlazak dvoje hrvatskih stožernih časnika u zapovjedništvo NSATU-a u njemački Wiesbaden. NSATU je dostigao punu operativnu sposobnost krajem 2024. godine. Nakon proteka dvije godine, hrvatska javnost mogla se izravno uvjeriti da nijedan vojnik iz te NATO aktivnosti nije poslan da ratuje u Ukrajinu. Unatoč tome, nisam primijetio da se predsjednik ispričao jer je svjesno dezinformirao i zastrašivao hrvatsku javnost. Štoviše, predsjednik u svojoj današnjoj objavi i dalje piše neistine o zagovaranju rata i uvlačenju Hrvatske u tuđi sukob. I dalje svjesno širi potpuno lažni narativ. Predsjednik Milanović zabranio je Hrvatskoj vojsci i da sudjeluje u vojnom segmentu Koalicije voljnih.
I dok većina suvremene Europe i svijeta podupire Ukrajinu u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost, predsjednik Milanović svojim neobjašnjivim postupcima izolira Hrvatsku vojsku i onemogućava njezin dodatni razvoj.
I to su činjenice.
Predsjednik Milanović, iz samo njemu poznatih razloga, tim je zabranama izravno spriječio Hrvatsku vojsku da sudjeluje u razmjeni znanja, informacija i iskustva s ukrajinskom vojskom koja je zbog gotovo petogodišnje obrane od ruske agresije trenutačno najobučenija i najiskusnija vojska. Velike svjetske i europske vojske prolaze i izravnu obuku s ukrajinskim vojnicima i od njih uče najnovije taktike i strategije ratovanja kao i upravljanje modernim borbenim sustavima, jedino Hrvatska vojska takvim informacijama i obuci nema baš nikakav pristup – zahvaljujući Milanoviću.
Stoga, on je taj koji ponižava pobjedničku Hrvatsku vojsku i radi protiv hrvatskih interesa, a ne predsjednik Vlade Andrej Plenković, u čija tri mandata je provedena povijesna modernizacija Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od nabave Rafalea, do opremanja Hrvatske vojske najmodernijim tenkovima Leopard 2A8, haubicama Caesar, raketnim sustavima Himars i Chunmoo, kamionima Tatra, Bradleyima, FPV dronovima, Black Hawkovima…, do kontinuiranog podizanja standarda života i rada hrvatskim vojnicima. Uz to, hrvatski projekt uvođenja temeljnog vojnog osposobljavanja jedan je od najuspješnijih modela vojne obuke u Europi.”
Ministar Anušić je u listopadu 2025. posjetio Ukrajinu
Osvrnuo se Anušić i na neke Milanovićeve stilske figure (nije “raport” nego “prijavak”), a spomenuo je i jedan od neizostavnih krimena Milanovićeve Vlade (smanjivanje plaća i ukidanje besplatne juhe i salate pripadnicima OS RH). Milanovićeve optužbe da unatoč njegovoj suglasnosti Vlada, odnosno MORH, do danas nije poslalo nikoga u poljski JATEC (Zajedničko središte za analizu, obuku i izobrazbu – Joint Analysis, Training and Education Centre) Anušić je nazvao spinom, te objasnio da Milanović ionako “nema baš nikakvu formalnu ulogu u izboru i slanju časnika u JATEC.” Cijela procedura pronalaženja i imenovanja odgovarajućeg kandidata protegnula se tijekom gotovo cijele ove godine, pojasnio je ministar obrane u priopćenju:
“Ministarstvo obrane iniciralo je i potaknulo Glavni stožer Oružanih snaga RH u veljači ove godine na popunjavanje pozicije u JATEC-u. Uslijedile su konzultacije o konkretnom položaju unutar JATEC-a tijekom kojih je sukladno uobičajenim procedurama bilo potrebno utvrditi koje je mjesto unutar tog središta za Hrvatsku vojsku od najvećeg interesa te potom izabrati odgovarajućeg kandidata. Nakon provedenog internog postupka, izvršen je odabir djelatne vojne osobe koja će u koordinaciji i sukladno dogovoru sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju biti upućena u JATEC sredinom studenog ove godine.”
Inače, svrha JATEC-a je identificiranje i podupiranje primjene lekcija iz ruskog rata protiv Ukrajine pa je s obzirom na dosadašnje stavove predsjednika Milanovića o ruskoj agresiji na Ukrajinu pomalo iznenadan ovaj navodno veliki interes za aktivno sudjelovanje u JATEC-u.
Tko je u pravu?
Plenkovićeve tvrdnje da “Hrvatska vojska u biti nema pojma o tome što se sada zbiva u smislu vojne suradnje po pitanju potpore Ukrajini” teško da mogu biti točne jer, u krajnjem slučaju, Hrvatska bi morala dobivati takvu vrstu informacija posrednim putem – ponajviše iz NATO-a, a onda i tijekom većih vojnih vježbi sa saveznicima, pogotovo ako u njima sudjeluju i ukrajinski vojnici kao npr. na vježbi REPMUS.
Međutim, ono što je točno i štetno za OS RH su Anušićeve tvrdnje da OS RH – zahvaljujući Milanoviću – ne sudjeluju u “izravnoj obuci s ukrajinskim vojnicima” i od njih ne uče “najnovije taktike i strategije ratovanja kao i upravljanje modernim borbenim sustavima”. Ukrajinske Oružane snage su u znak zahvale za podršku, posebno za konkretnu vojnu pomoć (koju je u nekoliko navrata dala i Hrvatska), organizirale razmjenu informacija, znanja i iskustva (tzv. “lessons learns”) za niz prijateljskih vojski. Jedan od najboljih primjera za to je suradnja ukrajinske i njemačke vojske. Naime, temeljem sporazuma kojeg su u veljači ove godine potpisali njemački ministar obrane Boris Pistorius i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, ukrajinski instruktori s izravnim borbenim iskustvom od travnja 2026. obučavaju pripadnike Bundewehra. Obuka se provodi u nekoliko obučnih centara u Njemačkoj, a namjera je pripremiti njemačke vojnike za stvarnost modernog ratovanja, s fokusom na zaštitu od dronova i njihovu efukasnu uporabu u borbenim operacijama. Sličnu obuku, ali ponešto manjeg obima, ukrajinski vojnici provode i u Norveškoj, te u baltičkim zemljama. Koliko je ukrajinsko borbeno iskustvo važno pokazalo se i tijekom raznih vježbi sa savezničkim vojskama, gdje su ukrajinski vojnici uvelike imali prevlast na vježbovnom bojištu.Takva obuka ne bi bila naodmet ni za hrvatske vojnike, posebno uzme li se u obzir nedavna izjava ministra obrane Anušića da u današnjim uvjetima, uzme li se u obzir ukrajinska bojišnica, naše iskustvo iz Domovinskog rata nije više u potpunosti primjenjivo. Zato bi bilo dobro, korisno i pametno da mlade generacije hrvatskih Oružanih snaga sudjeluju u razmjeni znanja sa svojim ukrajinskim kolegama, i velika je šteta da to ne rade zbog nekih osobnih stavova i animoziteta Vrhovnog zapovjednika.
