Fikreta Abdića bespogovorno podržavaju Kladušani koji su nekada dobro živjeli od Agrokomerca

Tisuće ljudi, narodne pjesme i pokoje kolo, te vješto podgrijavan mit o narodnom spasitelju… Sve je bilo isto kao i proteklih 10 godina pred kaznionicom u Puli, samo što tog sunčanog petka, 09. dana mjeseca ožujka, Fikret Abdić zvani Babo nije slavio rođendan, već je izlazio na željenu, ali ipak uvjetovanu slobodu. Osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina u BiH, Abdić je u pulskom zatvoru odslužio dvije trećine, to jest punih 10 godina i odmah po izlasku okupljenim pristalicama, uglavnom iz Velike Kladuše, obećao ni više ni manje nego povratak u Agrokomerc i otvaranje 13 tisuća radnih mjesta.

S povratkom u Kladušu malo će pričekati, za sada iz formalnih razloga neimanja dokumenata, a veliko je pitanje i kako će Babu dočekati u tom, sada prilično podijeljenom mjestu. Ratne drame i danas imaju itekakvog odraza na stanovništvo Velike Kladuše, pa je podijeljenost na „autonomaše“ (pristalice Babine fantomske tvorevine Autonomne pokrajine Zapadne Bosna) i „korpusaše“ (bivši pripadnici Petog korpusa Armije BiH) više nego očita. Dok kladuški načelnik Admil Mulalić, član Demokratske narodne zajednice, stranke koju je 1993. osnovao Fikret Abdić, smatra da „izlazak Abdića iz zatvora ne treba doživljavati kao provokaciju“, Sead Delić, predsjednik Udruge demobiliziranih boraca Armije BiH iz Velike Kladuše izjavljuje da je Abdić „s obzirom na težinu ratnih zločina koje je počinio, trebao biti osuđen na doživotnu kaznu zatvora“. U Unsko-sanskom kantonu Abdićem se ne zamaraju previše – premijer USK iz redova SDP BiH, Hamdija Lipovača, drži da je Abdić svoju šansu kod krajiškog naroda profućkao krenuvši svima dobro znanim putem. Esad Bašagić, predsjednik Kantonalnog odbora SDA USK, čak smatra da se Babo, unatoč pompoznim najavama, nikada neće ni vratiti u Veliku Kladušu: „Abdić je već senilni starac, oronuli ratni zločinac, odležao je svoju kaznu po hrvatskim zakonima, a mi ovdje idemo dalje, živimo svoj život, i ne obaziremo se na njega“, izjavio je Bašagić za portal Sarajevo-x.com.

Međutim, iz krugova bliskih Fikretu Abdiću najavljuje se njegov povratak, ne samo u gospodarski život, već i na političku scenu BiH. Pri tome mu je, naravno, glavna odskočna daska njegova stranka DNZ, prisutna i u Parlamentu BiH, ali glavna mu je uzdanica i desna ruka kćer Elvira Abdić Jelenović. U tom smislu znakovita je njena izjava, dana po Babinom izlasku iz zatvora, da se „u BiH čovjek ne može baviti poslom, ukoliko nije u politici“. Glasnogovornik DNZ-a, Nermin Purić, najavio je da će već u travnju doći do promjena u stranci, a sve zbog izlaska Babe na slobodu. „DNZ je njegova stranka, on ju je osnovao, logično je da, ako odluči da se politički aktivira, to učini u našoj stranci, gdje su mu vrata širom otvorena. U Centralnoj izbornoj komisiji su rekli da nema nikakvih prepreka da se on politički angažira“, kaže Purić. Kako mnogi misle da će se Babo kandidirati na načelnika Velike Kladuše, u kojoj DNZ uvijek odnosi većinu, CIK će morati odlučivati i o tome može li ratni zločinac na uvjetnoj slobodi biti kandidat na izborima. IZ CIK-a su već najavili da je to vrlo kompleksno pitanje, koje će zahtijevati posebnu tematsku sjednicu. Ukoliko se Babo neće moći okušati na lokalnim izborima u listopadu, to će najvjerojatnije učiniti njegova kći, Elvira Abdić Jelenović. Njena moguća kandidatura navodno je već neko vrijeme uzrok napetostima i svađama u DNZ.

Gotovo 20 godina nakon osnivanja stranke, Babo se vraća na čelo DNZ

Elviri Abdić upravo teče drugi mandat zastupnice DNZ u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, u kojem popunjava kvotu iz redova Hrvata. Sama za sebe kaže da je Hrvatica islamske vjeroispovijesti, i da od 2006., kada je prvi puta izabrana u Parlament, nikada nije glasala ni za jednu odluku koja je mogla ići na štetu Hrvata u BiH. U ožujku 2011. Predsjedništvo DNZ-a pokrenulo je disciplinski postupak protiv Elvire Abdić i potom je naprasno smijenilo s mjesta predsjednice Kluba zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Kao razlog navedeno je kršenje stranačke discipline i nanošenje nesagledive štete ugledu i interesima stranke, ozbiljno ugrozivši njen politički kredibilitet. Naime, suprotno odluci DNZ, Elvira Abdić odbila je podržati stranke potpisnice Platforme (SDP, SDA, HSP i NSRZB) i njihove kandidate za predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Ona je tada optužila predsjednika DNZ, Rifata Dolića, da preko njenih leđa vježba snagu svog autoriteta u stranci. Ako Dolić i ima nekih problema s Abdićevom kćeri, teško da će ih prenijeti i u odnos prema samome Babi. Već ovog vikenda Abdić bi se trebao sastati s vrhom DNZ-a, s Dolićem na čelu, te s Admilom Mulalićem, aktualnim načelnikom Velike Kladuše, i porazgovarati o svom daljnjem političkom angažmanu.

Ako Babo na kongresu stranke u travnju ponovno dođe na njeno čelo, veliko je pitanje može li se vratiti u stare dane političke slave. U Kladuši vjerojatno da, pogotovo ako se ograniči na „vraćanje Agrokomercu“, kako je najavio po izlasku iz zatvora, no i taj politički povratak bi mogao biti početak konačnog Abdićevog kraja. Starac od 73 godine, iz zatvora pušten među ostalim i zbog bolesti (barem je taj razlog navela njegova obitelj u zahtjevu za prijevremenim otpustom), koji se posljednjih 20 godina bavio prvo ratovanjem, pa onda bijegom pred pravdom, i napokon cijelo desetljeće robijao, teško će se snaći u bespućima novih zakona tržišta. Osim toga, za vratom mu je još jedan sudski postupak u Hrvatskoj, a iz BiH se mogu čuti zahtjevi da mu se sudi za rušenje ustavnopravnog poretka BiH osnivanjem tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Čini se da Babi ostaje samo jedan istinski politički saveznik – Republika Srpska. Jer nije slučajno da je od njegovog puštanja iz zatvora tamošnja televizija napravila veliki događaj, a u Pulu je iz Banja Luke stigao autobus s nešto pristaša, koji su navečer u prijestolnici Republike Srpske održali skup podrške Fikretu Abdiću.