„Ja sam došao raditi i odraditi ovu dužnost časno, pošteno i odgovorno“, rekao je Ivan Anušić, kandidat za ministra obrane, pred članovima saborskog Odbora za obranu i brojnim zastupnicima koji su došli na Anušićevo javno saslušanje u Hrvatskom saboru. Po prvi puta u povijesti saborskog Odbora za obranu pred to tijelo došli su premijer i kandidat za ministra kako bi iznijeli svoje viđenje rada u Ministarstvu obrane, ali i dobili potporu Odbora prije glavnog glasanja o osobi ministra na plenarnoj sjednici Sabora. Danas je Anušić dobio većinsku potporu članova Odbora za obranu (s 3 glasa protiv), a u četvrtak ujutro (u 09.30 sati) čeka ga još i glasanje na općoj sjednici Sabora.

Ivan Anušić je na Odbor stigao u pratnji premijera Andreja Plenkovića, koji je ukratko predstavio svog kandidata za ministra obrane i potom mu dao riječ. Anušić je u nekoliko navrata priznao da je tijekom zadnja dva dana usvojio tek neke osnove znanja o obrambenom resoru, te da se nije stigao upoznati s detaljima. Odlika je to tek rijetkih političara (i ne samo njih) i na određeni način je izraz poštovanja prema sugovorniku jer „neću te farbati, ne znam o tome dovoljno“. Od ponedjeljka, kada  je pristao biti kandidat za ministra  obrane, pa do današnje sjednice Odbora za obranu, Anušića su s osnovama stanja u resoru  upoznali državni tajnici u MORH-u i relevantne službe, no i sam Anušić je priznao da se radi o „površnom uvidu“ jer za drugi nije bilo vremena. Unatoč tome, tijekom 3-satne rasprave na Odboru, Ivan Anušić pokušao je dogovoriti na sva pitanja, izbjegavajući pritom uobičajene fraze i neke sasvim neodređene tokove misli tako popularne među domaćim političarima.

Objasnio je Anušić i razloge zašto je prihvatio ponuđeno mjesto ministra obrane:

„Moje prihvaćanje kandidature za ministra obrane je prvenstveno meni čast. Ja ne  želim zvučati patetično, niti želim da to bude nekakva patetika, ja kao bivši vojnik, kao bivši hrvatski dragovoljac, kao hrvatski branitelj koji je od 1991. godine do 2001. godine nosio hrvatsku odoru, danas, 2023. godine, dobivam  priliku biti ministar obrane. Prvo, to je, kao što sam rekao, meni ogromna čast, i nisam imao niti mogućnost, ne mogućnost nego nisam imao pravo doći i reći da ja to neću, ne želim… ili da je meni komfor moj puno bolji na mjestu župana. (…) Drugi razlog je upravo to što smatram da u politici, kada se bavite politikom, ne možete uzimati sa švedskog stola samo ono što vama odgovara jer politika nije švedski stol, politika je ozbiljan posao, odgovoran posao, posao u kojem ćete u jednom trenutku imati dobre stvari ispred sebe, a u drugom trenutku – kada dođu ozbiljni zadaci i ozbiljni izazovi – morate se uhvatiti s tim u koštac“.

Iz odgovora koje je Anušić dao na brojna pitanja iskristalizirala su se dva cilja koja namjerava postići u narednih nekoliko mjeseci do kraja mandata aktualne Vlade. Jedan je pomaknuti izgradnju OOB-ova s mrtve točke, a drugi revitalizacija vojarne u Belom Manastiru:

„Obalni ophodni brodovi su jedna od tema koja će svakako biti meni u fokusu već od sutra, i s time ću se ozbiljno baviti jer smatram da je to nešto što je ostavština možda nekakvih ne dobro planiranih i neodređenih priprema da se ti brodovi uopće – koji su već 2018. trebali ploviti Jadranskim morem…“

Što se tiče vojarne u Belom Manastiru, određene pripreme su već napravljene:

„Tu postoji niz razloga zbog čega je vojarna u Belom Manastiru potrebna. O tom smo razgovarali ne sada kada sam ja postao ili kada sam predložen kao kandidat za ministra obrane, nego je ta tema načeta, kao što je rečeno, prije nekih godinu dana i ona se nalazi u strateškim dokumentima Ministarstva obrane. (…) Čim se to bude moglo operativno, sa svim onim suglasnostima koje moramo prikupiti i dobiti da bi uopće išli u tom smjeru, strategijama koje moramo donijeti, svi dionici vojnih strategija koje moramo donijeti, a tu uključujemo naravno i odbore i Stožer i Predsjednika Republike, mi ćemo u tom smjeru se i kretati i mi ćemo taj projekat i napraviti“.

Posljednje 3 i pol godine sada već bivši ministar Banožić svako malo je najavljivao donošenje glavnih strateških dokumenata – Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja (zaboravljajući pri tome kompletno i Strateški pregled obrane), no do danas oni nisu ugledali svjetlo dana. Njihov završetak i donošenje sada je palo na nasljednika Anušića.

„Govorimo o dva strateška dokumenta koja su trenutno u nacrtu. Znači, imamo šta raditi kad govorimo o strateškim dokumentima i smjernicama, i svakako vrlo brzo ćemo imati i o tome razgovor, i sve ono što ćemo učiniti i sve ono što radimo – teme su uvijek strateški dokumenti. Po strateškim dokumentima se moramo ravnati i po njima kreirati operativno nadogradnju sustava kroz vojnika konkretno ili kroz konkretno oružje. U ovom trenutku ćemo morati po tome više raditi i moramo ubrzati to jer su u pitanju samo dva nacrta. Znači, nisu gotovi strateški dokumenti“.

Nikad punija sjednica Odbora za obranu

Anušić je obećao da će voditi brigu o boljem položaju vojnika, dočasnika i časnika, te je poželio i da izdvajanje za obranu bude puno veće od 2% BDP-a, kako bi kvalitetno skrbio o materijalnom položaju vojnika, ali i nabavi nove opreme te naoružanja. Ujedno se jasno izjsnio i protiv koncepta „vojske na granicama“ Republike Hrvatske, kako to ustrajno zagovara dio oporbe. Za razliku od svog prethodnika Banožića kojem je glavni moto bio da „vojsku treba maknuti s naslovnica“, što je u konačnici rezultiralo ekstremno slabim priljevom novih ljudi, posebno kada je riječ o dragovoljnim ročnicima (ali i neprekidnom prisutnošću skandala samog ministra na tim istim naslovnicama), Anušić je u nekoliko navrata ponovio da namjerava raditi na „popularizaciji Hrvatske vojske i hrvatskog vojnika“. Oko odnosa s Predsjednikom Republike bio je  ipak pomalo neodređen: „Ono što su ovlasti moje, obaveze i dužnosti kao ministra, zakonom i Ustavom, to  ću poštivati i tako ću se i ponašati“. Što se tiče obveza na međunarodnoj razini, Anušić je rekao da tu ne vidi nikakvih problema jer je i do sada često radio i komunicirao na engleskom jeziku koji govori oko „95 posto“ (možda mu nedostaju neki specijalizirani stručni termini), a razumije „100 posto“.

Nakon 3 sata „rešetanja“, Ivan Anušić je ostavio prilično dobar dojam i na poziciju i na opoziciju. Njegov entuzijazam pomalo podsjeća na onaj Damira Krstičevića, a i sam je najavio otvorenost koja je u mandatu Marija Banožića bila istjerana iz kabineta ministra na Krešimirovom trgu. Radi se, kako je dobro primijetio zastupnik Ante Prkačin, o „izgrađenom političaru i stabilnom čovjeku“, što je dobar preduvjet da u Ministarstvu obrane ponovno počnu puhati neki bolji vjetrovi, a da se mandat Marija Banožića zaboravi čim prije.