Konstituiranje nove Skupštine Crne Gore
Crna Gora jučer je napokon dobila prve konture nove vlasti. Tri i pol tjedna nakon izbora, održanih 14. listopada, koalicija pod nazivom „Europska Crna Gora“ potpisala je Sporazum o zajedničkom političkom djelovanju sa strankama nacionalnih manjina, čime su stvoreni uvjeti za konstituiranje zakonodavne vlasti. Samo koji sat kasnije, održana je i prva sjednica novog crnogorskog parlamenta. Iako se zapravo na izborima nije puno promijenilo, koalicija Europska Crna Gora, čiju okosnicu čine do sada vladajući DPS (Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića) i SDP (Socijaldemokratska partija Crne Gore Ranka Krivokapića), ostala je bez apsolutne vlasti prvi puta nakon 2001. godine. Zato su podršku zatražili među „manjincima“, pa je u Crnoj Gori trenutno na vlasti koalicija 7 stranaka – uz već spomenuti DPS i SDP, tu su još i LP (Liberalna partija), BS (Bošnjačka stranka), HGI (Hrvatska građanska inicijativa), Nova demokratska snaga-FORCA i Albanska koalicija.
Savjet za obranu i sigurnost o učinjenom i planiranom
Međutim, puno je zanimljivije da je samo dan prije konstituiranja nove vlasti, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović sa „starim“ ministrima održao sjednicu Savjeta za obranu i sigurnost. Uz predsjednika države, članovi Savjeta su još i predsjednici Skupštine te Vlade, ministar obrane, ministar unutarnjih poslova, direktor Agencije za nacionalnu sigurnost i direktor Uprave policije. Prije promjene vlasti, u kojoj će sjediti i neka stara, ali i neka nova lica, Vujanović je s dosadašnjim članovima Savjeta (kojima se za ovu priliku pridružio i načelnik Generalštaba VCG Dragan Samardžić) želio proći kroz tekuće obaveze koje će dočekati nove ministre.
Posljednja sjednica Savjeta za obranu u ovom sastavu
Tako se u ponedjeljak, 5. studenog, analiziralo dosadašnje sudjelovanje Vojske Crne Gore i Uprave policije u NATO-misiji ISAF u Afganistanu, te su, u skladu s obvezama prijavljenima na NATO-summitu u Chicagu, dane smjernice za smanjenje crnogorskog kontingenta te njegov daljnji angažman u sastavu Regionalnog zapovjedništva Sjever. Kako će točno izgledati to smanjenje broja crnogorskih vojnika, znat će se nakon što u Ministarstvo obrane dođe ili novi ministar, ili pak bude ponovno potvrđena dosadašnja ministrica Milica Pejanović-Đurišić. Savjet za obranu i sigurnost također je proanalizirao dosadašnje aktivnosti na formiranju Vojno-obavještajne agencije, kao i implementaciju zakonskih odredbi kojima se uređuju aktivnosti ovoga tijela. Ministarstvo obrane po ovom pitanju ima i posebnog savjetnika iz Pentagona, pa će novi/stari ministar itekako morati paziti na daljnji tijek uspostave VOA-e.
Ovo je bila već četvrta sjednica Savjeta za obranu i sigurnost ove godine. Prva sjednica održana je početkom godine, 17. siječnja, kako bi se prošlo kroz aktivnosti zaključene krajem 2011. i raspravili neki planovi za 2012. godine. Na dnevnome redu te prve ovogodišnje sjednice našao se i prijedlog izmjena te dopuna Zakona o obrani, kao i rasprava o zatečenome stanju u sigurnosnom sektoru. Druga sjednica održana je već narednog mjeseca – 11. veljače, kada je zbog jakog snijega i iznimno otežanih životnih uvjeta Savjet donio odluku o proglašenju izvanrednog stanja na području cijele Crne Gore. Radi se ipak o neuobičajenoj izvršnoj odluci Savjeta, donesenoj zbog nemogućnosti sazivanja Skupštine Crne Gore. Skupština je, naime, trebala biti sazvana u iznimno kratkome roku, no zbog velikog nevremena i zatrpanih cesta većina zastupnika nije bila u mogućnosti doći na sjednicu. Na trećoj sjednici, održanoj 24. veljače, Savjet je ukinuo izvanredno stanje, budući je Koordinacijski tim za upravljanje izvanrednim situacijama procijenio da su sve vitalne funkcije u zemlji stabilizirane i odvijaju se na način uobičajen za to doba godine. Četvrta je sjednica, rekosmo, održana uoči promjene vlasti.
A šta rade hrvatska vrhovna vijeća?
Usporedbe radi, iako se u nas mnogi još sjećaju famoznog VONS-a, posao crnogorskog Savjeta za obranu i sigurnost u Hrvatskoj je već nekoliko godina podijeljen na dva srodna tijela – Vijeće za nacionalnu sigurnost i Vijeće za obranu. Prvo od ovih tijela, Vijeće za nacionalnu sigurnost, posljednji se put sastalo 15. srpnja 2011. godine, nakon uhićenja zapovjednika Kopnene vojske Mladena Kruljca, i to na insistiranje predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Tema su bile aktivnosti „nadležnih organa u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, uz osvrt na trenutna događanja u Ministarstvu obrane i OS RH“. Te, 2011., Vijeće za nacionalnu sigurnost sastajalo se prilično često. U lipnju je Vijeće pretresalo stanje u medijima, s naglaskom na netransparentnom vlasništvu. U svibnju su na dnevnom redu bile optužbe bivšeg potpredsjednika Vlade Polančeca da je ravnatelj policije Oliver Grbić „sugerirao“ HDZ-ovcima podnošenje anonimnih kaznenih prijava protiv opozicijskih političara. Prije toga, sjednica Vijeća održana je 14. prosinca 2010. godine, kada je na sjednici pod predsjedanjem predsjednika Republike Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor prihvaćen Nacrt strategije nacionalne sigurnosti (koji je u ove dvije godine neslavno propao, da bi sada u tijeku bila, navodno, izrada novog).
Vijeće nacionalne sigurnosti RH - slike iz daleke prošlosti (14. prosinca 2010. g.)
No, ove godine nikako da se ponovo sazove sjednica toga Vijeća – unatoč tome što su i u Hrvatskoj održani izbori na kojima je došlo do bitnije promjene vlasti. U jeku nedavne afere „izlisti“ (koju se zvalo i „afera nadzor“ ili „hrvatski Watergate“), na pitanje novinara predsjednik Josipović jasno je odgovorio da „ne vidi potrebu za sazivanjem Vijeća za nacionalnu sigurnost“. Ne vidi ga, očito, ni u sve većem nezadovoljstvu građana, koje opasno prijeti eskalacijom. Predsjednik RH pogotovo ne vidi potrebu za sazivanjem Vijeća za obranu, koje se posljednji put sastalo prije više od dvije godine – točnije, 18. listopada 2010. godine. Iako se nova sjednica najavljuje još od prije ljeta, njenom sazivanju u neko skorije doba još nema naznaka, na što smo se nedavno osvrnuli i na portalu obris.org. Usporedi li se sve to s aktualnim događajima u susjednoj Crnoj Gori, jedino možemo zaključiti – ni Crnogorci više nisu što su nekad bili!
