Hrvatski mediji već mjesecima spekuliraju o sazivanju Vijeća za obranu. Dok se do nedavno spominjalo kraj srpnja, posljednje naznake “upućenih” govore o kraju rujna kao datumu ovoga visokog skupa. No izgleda da je došlo do zabune! Naime, predsjednik Josipović i stvarno za 5. listopada saziva Vijeće, jedino – to Vijeće koje saziva je ono za socijalnu pravdu. A obrana, u kojoj (za razliku od tematike uvođenja socijalne pravde u državi) Josipović i ima nešto konkretnih ovlasti – i dalje kleči u kutu. Time bez rješenja stoji i pitanje smjera borbenih zrakoplova za HRZ i PZO, ali i još ponešto.

Nekad bilo – posljednje Vijeće za obranu bilo je prije pune 2 godine

Osim toga, opet su ispali smiješni i svi oni koji periodično izlaze u javnost s datumskim špekulacijama vezanim uz ovaj skup – gdje je zadnja varijanta govorila o desetak dana, računato od 18. rujna – dakle, do sutra, petka 28. rujna, koji je i zadnji radni dan ovoga mjeseca. Kako je krenulo, uskoro će se obilježiti i tužne dvije godine od sazivanja posljednjeg Vijeća za obranu. No, pogledamo li tu i zadnju održanu sjednicu tog Vijeća – tijela koje se po 5. put sastalo 18. listopada 2010. godine – ne treba očekivati mnogo novoga. I tada je glavna tema bilo zrakoplovstvo, a izostanak ikakve ozbiljne odluke o njegovoj budućnosti maskiran je navodnim raspravljanjem o ophodnim brodovima (podržan je manje više isti plan kojim Vlada barata gotovo dvije godine kasnije), te detaljnim seciranjem dodatne opreme za BOV Patria – teme na koju bi se opet lako moglo potrošiti nešto vremena. Ikakvih novih strateških dokumenata i dalje nema, proračun i ove 2012. godine, kao i te 2010., traži “prilagođavanje na rashodnoj strani“, a mogle bi se opet reći koju i “o tome da bi trebalo definirati karijerni put najviših vojnih dužnosnika (načelnika GS-a, šefa Vojno obavještajne službe i glavnog inspektora OS) za  koje smatramo da bi trebale biti završne u vojnoj karijeri” – posebice u svjetlu nedavne odluke da spomenuti “šef Vojno obavještajne službe” napreduje na mjesto glavnoga inspektora OS.

Jedino što nije isto od 2010. do danas su detalji – tada se iščekivalo rezultate istrage o padu dva zrakoplova Mig-21 kod Slunja – a različita bi bila i konkretna osobna imena: Kotromanović umjesto Vukelića, Milanović umjesto Kosor. No, nema straha – Milanović je najmanje do sutra u New Yorku, dok se Kosor i Vukelića posljednjih dana ljudi sjete tek u nekim, za obranu manje štetnim kontekstima.

S tog – jednom valjda ipak predstojećeg Vijeća za obranu (skupa kojih je u drugoj polovici Mesićeva drugog mandata održano 4, a preko pola Josipovićevog prvog mandata tek jedno zasjedanje) bit će zanimljivo čuti nešto i o helikopterima. Naime, i to je zrakoplovna tema koja itekako ima težinu, posebno u posljednje vrijeme. Tome su dva razloga.

Kao prvo, “na tapetu” polagano ali neizbježno dolazi tema uspostave nekakve civilne zrakoplovne službe zaštite i spašavanja. Dok smo o tom promišljanju već i pisali na stranicama portala obris.org, konstatirajmo samo da se trenutno svi poslovi iz ove domene u Hrvatskoj rade vojnim helikopterima, da za svaki zamislivi prijevoz možda i nije vrlo ekonomično koristiti relativno veliki i teški helikopter kakav je Mi-8 ili Mi-171, te da na ovu temu tek predstoji čuti neke suvisle i argumentirane stavove nadležnih tijela i stručne javnosti.

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u UN je došla puna prijedloga i ponuda

Kao drugo, posljednjih je dana – a mimo svake normalne strukture i stručne diskusije – u javnost ispalo pitanje remonta transportnih helikoptera HRZ i PZO. Temu je otvorila ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, spomenuvši 25. ovog mjeseca javno svoje razgovore s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Viktorovičem Lavrovom, održane na marginama zasjedanja Opće skupštine UN u New Yorku.

Riječ je tu o klasičnoj hrvatskoj situaciji, da dok obrana šuti (a ne bi smjela šutjeti!) vanjski poslovi rade po svome. I tako, dok se u javnome diskursu o helikopterima dugo nije čulo ni riječi – ni u izjavama obrambenih dužnosnika, ali niti u strateškim dokumentima koje se već godinama pokušava nanovo skalupiti – ponovo se potvrdilo stanje stvari po kojem je Hrvatska i međunarodno poznata – da je ovdje nacionalni obrambeni sektor tek prirepak vanjske politike, sluga koji treba biti pri ruci kada se mahne, ali koji čak ni o sebi samome gotovo da nema što odlučivati. Upravo u tom svjetlu upada u oči i činjenica da se o nekakvome planu zamjene 14 starih ruskih helikoptera iz RH (dakle, valjda 14 starih Mi-8), a za nekakve nove ruske letjelice, saznaje iz usputne primjedbe ministrice Pusić, a ne iz čitavoga komuniciranja s javnošću MORH i navodno djelujućeg planskog procesa OS RH.

O čemu se tu onda radi? Dok je u priopćenju Ministarstva vanjskih i europskih poslova o spomenutome susretu čitavoj temi helikoptera posvećena tek jedna rečenica – “Razgovaralo se i o otvaranju ruskog kulturnog centra u Hrvatskoj, te o mogućnosti nabave helikoptera po sustavu staro za novo, odnosno vraćanje 14 ruskih starih helikoptera i dobivanje 10 novih. Kako je rekla Pusić, o tome se još treba razgovarati, a Hrvatska ima ambicija i da se pojavi na ruskom tržištu s tramvajima“, mediji su prenijeli i kratki dodatak, kojim je Pusić zaključila da: “‘O tome, naravno, treba još razgovarati, ali je ministar Lavrov dao naputke da se to ispita i da se požuri s time“. Naravno, javno otvaranje ove teme otvorilo je ujedno i čitav niz dodatnih pitanja.

Nije do kraja jasno radi li se tu o nabavi dodatnih Mi-171, letjelica kakve je prije nekoliko godina hrvatska već od Ruske Federacije pribavila rješavanjem klirinškoga duga bivše Jugoslavije, ili su tu otvorene i neke druge opcije. Razmišlja li se o dobavi novih civilnih ili vojnih helikoptera? Ako je riječ o vojnim letjelicama – može li ovaj posao biti iskorišten za dobavu specijaliziranih mornaričkih helikoptera, ili je isključivo riječ o obnovi već postojeće vojno-transportne flote? Osim toga, imajući u vidu stanje spomenutih 14 letjelica iz hrvatske helikopterske flote OS RH, zanimljivo je da nije ni riječju spomenuto pitanje hrvatske nadoplate – bez koje bi, s obzirom na razlike u vrijednosti hrvatskih žestoko rabljenih letjelica i novih ruskih helikoptera, bilo gotovo nezamislivo ozbiljno provođenje ovakvoga posla. Jednako tako, nije bilo riječi ni o dobavi rezervnih dijelova za ove hrvatske “nove” Mi-171. Pitanje njihova ozbiljnijeg remonta također se već itekako ozbiljno postavlja – što zbog ritma kojim smo ih posljednjih godina koristili (u RH i na Kosovu), što zbog njihove navodno loše spremnosti u posljednje vrijeme.

Planira li Hrvatska nabavljati još helikoptera Mi-171?

MORH-ova priopćenja o proteku protupožarne sezone (recimo, s nedavno održanog radnog sastanka u Zemuniku – gdje se, uz mnogo priče o litrama goriva i vode, propustilo spomenuti pitanje novca, te raspodjelu odrađenih letnih sati između pojedinih kategorija letjelica), zapravo ne daju mnogo uvida u osnovne stvari. Pa ipak, ove je godine već i na prvi pogled bilo vidljivo stavljanje težišta na vatrogasne avione, dok se helikoptere viđalo rjeđe nego nekih proteklih godina. Ova činjenica, kombinirana s glasinama o tome da je dio Mi-171 u posljednje vrijeme završio “kanibaliziran” za održavanje ostatka te flote, itekako daje razloga za zabrinutost.

Pri svemu tome, posljednji istupi ministrice Pusić do znanja daju tek dvije stvari. Kao prvo, ni nakon posljednje smjene vlasti, nije se promijenio načelni odnos snaga oko sektora obrane u Hrvatskoj. Dakle, vanjski poslovi i dalje diktiraju teme i događanja u obrani, bez obzira na činjenicu da MVEP (kao ni prethodni mu MVPEI) nemaju stručnih kapaciteta za normalno i ozbiljno praćenje cjeline međunarodnih aspekata nacionalne obrambene tematike. Tu jedino može malo utješiti dojam da posljednja istupanja Vesne Pusić oko helikoptera barem naznačuju kako u nekoj mjeri Vlada ipak vodi računa o problematici zrakoplovstva. Kao drugo, tim je istupanjima u New Yorku Vlada možda i nehotice otvorila još jednu temu za predstojeće zasjedanje Vijeća za obranu – ako ga nadležni ipak nađu za shodno već jednom sazvati!