Iako sukob na relaciji Mario Banožić-Zoran Milanović traje već dobrih godinu i pol, tek je u zadnjih par tjedana prešao u fazu u kojoj će se dodatno zaoštriti kroz eventualne zakonske promjene. Kako bi se „odblokirao“ obrambeni sustav, ministar obrane Banožić najavio je izmjene Zakona o obrani u dijelu koji se tiče nekih postupanja i ovlasti Predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH. U dosadašnjim istupima Zoran Milanović je isticao problem sa svojim (premalim) ovlastima na području obrane kroz pojedine primjere, a onda je 1. svibnja tijekom boravka u Varaždinu dirnuo u osinje gnijezdo:

„Ja sam predsjednik i Vrhovni zapovjednik. Morat ćemo razgovarat u ovoj krizi, i o Zakonu o obrani. To je neki dan ovaj sitni lopov spominjao. Dakle, ovlasti Predsjednika su ugrožene Zakonom o obrani i načinom na koji ga oni koriste. Ovlasti predsjednika treba jače definirati, jer Predsjednik je Vrhovni zapovjednik. I predsjednik je kontrol… Dakle… Trenutno, u zakonu, koji je mijenjan u moje vrijeme, na loš način, vrlo nejasno. Da bismo spriječili lopove i političke kriminalce da manipuliraju Hrvatskom vojskom, Predsjednik mora bit vrlo jasno Vrhovni zapovjednik, osim kada je u pitanju što? Novac. E, tu neka ministarstvo i HDZ upravljaju novcem. To nije u sigurnim rukama, ali ako Predsjedniku date sve – nije dobro. Dakle, to treba biti u Saboru i u Vladi. Ne? Pa da onda kupe još 30 aviona, koje smo sad kupili. Ne? Kupili smo 12, za milijardu i pol eura. S ovim ću završiti, jer moram ići u Budinščinu“.

Naravno, Milanović tu nije završio, nego je nastavio o kupovini aviona, dronova i PZO – sustava, što je sve jedna posebna tema.

Prozvani ministar obrane Mario Banožić, na kojeg je Milanović ovoga puta potrošio – uz standardno pogrdne riječi – i pokoju psovku, nije dugo čekao na uzvrat, već je istog tog dana u programu RTL-a– upitan hoće li Vlada ispuniti Milanovićeva traženja većih ovlasti – Banožić odgovorio:

„Naravno da ne. Znači, zakon iz 2013. godine je zakon kojeg je on donio… kojeg je sam donio… i rekao za njega da je loš. Taj zakon je trebao definirati ovlasti Predsjednika, upravo u mirnodopsko vrijeme, odnosno, za vrijeme rata. Kao takav, zakon nije dovoljno specificiran, i on koristi… Predsjednik Milanović jednostavno koristi određene… prostor u zakonu koji nije jasno specificiran, i onda radi ovakve stvari koje radi – koje vidimo da stvaraju, prije svega, problem za Hrvatsku vojsku“.

Potom je Banožić krenuo eskivirati odgovor na direktno pitanje – „hoće li se smanjivati ovlasti Predsjedniku Republike?“

„S ciljem zaštite upravo hrvatskih vojnikinja i vojnika, s ciljem njihova razvoja, s ciljem skidanja… ja bih rekao, vojske sa naslovnice medija, ić’ ćemo prema izmjenama zakona, koji će biti prije svega na korist hrvatskim vojnikinjama i vojnicima, njihovom razvoju“,

bio je prvi Banožićev odgovor. Potom je uslijedilo ponovljeno pitanje – znači li to i manje ovlasti za Predsjednika – i Banožićev drugi pokušaj izbjegavanja konkretnog odgovora:

„Dakle, ja sam rekao. Hrvatskoj vojsci je potreban mir. Milanović jasno donosi nemir gdje god se pojavi, bio to politički skup ili bio to nekakav vojni događaj. Ja ću vam sad, recimo, samo dati primjer. Evo, vojnici kad su odlazili… upravo je bilo na zadnji kontigent, u Kosovo. Što je napravio? Zabranio je novinama ulazak u vojarnu, što nikad nije bila praksa. Ili, isto tako, ročnici u Požegi nemaju mogućnosti dobiti onaj, isto, svečanost kako su imali njihovi kolege, u prijašnjim generaciji“.

Potom je pitanje o ovlastima ponovljeno i treći put, pa je i treći put Banožić ponovio istu mantru: „Ono šta treba biti – treba bit mir za Hrvatsku vojsku. I to treba bit definirano, očito, zakonom, jer neko ne razumije da je normalno da hrvatske vojnike i vojnici imaju svoje dostojanstvo, koje se ne mora vrtit po medijima“.  I četvrti put ponovljeno pitanje – „znači, manje ovlasti Predsjedniku?“, završilo je kratkom rečenicom: „Upravo kako sam rekao“.

Pokušaj daljnjeg izbjegavanja razgovora o smanjivanju Milanovićevih ovlasti privremeno je okončan, ali samo do sljedećeg dana, kada je Banožić prisustvovao komemoraciji u Borovu. I tu ga je dočekalo pitanje smanjivanja predsjednikovih ovlasti kroz buduće izmjene Zakona o obrani, na što je ministar obrane ipak bio nešto konkretniji:

„Dakle, ja niti u jednom trenu nisam spomenio niti povećanje niti smanjenje ovlasti, nego sam spomenio Zakon o obrani, koji je donešen 2013. godine, kada je upravo Zoran Milanović bio premijer, i smanjio je ovlasti Predsjedniku Republike. Samim tim, u Zakonu se pronašle određene nedorečenosti pojedinih članaka… Za nas u Ministarstvu obrane ona su vrlo jasne, i očito da su bile jasne i to predsjedniku, i Josipoviću, i Kolindi Grabar Kitarović kao predsjednici… nisu stvarale nikake probleme vezano za… upravo za Zakon o obrani. Međutim, evo, Zoranu Milanoviću sam zakon, koji je on donio, je rekao da mu je loš. Loš zato što mu sada, u ovom trenutku, ne ide na ruku. Ja tu neću ništa radit po pitanju ovlasti Predsjednika, nego samo predložiti specificiranje točno članaka koje su dovele puno puta Hrvatsku vojsku na naslovnice stranice medija…“.

Naravno da nije istina kako ta pitanja nisu radila problema ni Ivi Josipoviću, koji je oko ove tematike ratovao 2013. te izazvao i privremeno ispadanje iz obrambenog sustava niza profesionalnih vojnika između drugog i trećeg vojnog ugovora, niti Kolindi Grabar Kitarović – koja se oko opsega predsjedničkih ovlasti u obrani s Ministarstvom zakačila 2015. povodom tadašnjeg vojnog mimohoda. No, Banožića je dalje čekalo pitanje i odnosi li se sve to i na temu korištenja vojnih brodova te helikoptera, kao i isplatu dnevnica vojnicima koji rade po zapovijedi koja je izdana ali se ministru ne sviđa?

Dok je Kolinda Grabar Kitarović bila predsjednica, ovlasti nisu bile problem

„Jedna od njih… Jedna od njih. Sama tema helio… ovaj, korištenje helikoptera, nije sporna ako se ona događa temeljem zakonske procedure, a to je da dajemo podršku Uredu predsjednika kao što dajemo… kao što to dajemo i predsjedniku Sabora, isto tako predsjedniku Vlade. Znači, postoji jasan zakonski okvir, na koji način se ta procedura događa. I onda nemate apsolutno nikakvih problema. Međutim, poslije onoga famoznog odlaska u Albaniju, brodom, tada se počele stvari unutar Ministarstva obrane komplicirati, i jel se počelo proši… ovaj, procedura poštivati na jedan totalno nezakonit način, što san ja naravno reagirao, jel u konačnici svi ti troškovi koje se pojave na tim putovanjima, se u biti bilježe u Ministarstvu obrane“.

No Banožić je, čini se, zaboravio da je baš on taj „famozni odlazak u Albaniju“ 1. rujna 2020. u programu televizije N1 žustro branio:

„Sredstva su tu da se koriste, podupirem tezu da se sredstva trebaju koristiti, oni trebaju imati određeni broj sati korištenje, nekad za korištenje za predsjednika, nekad misije ili potporu civilnim institucijama“,

jednako kao što je još u siječnju 2021. branio Milanovićevo jednostrano izdavanje zapovijedi pripadnicima Oružanih snaga na protokolarnim događanjima. Upravo relativizacija ovakvih predsjedničkih izleta po pitanju ovlasti tijekom mira Banožića je i dovela tu gdje se sada nalazi – pred općom blokadom obrambenog sustava zbog koje sve češće nema ni imenovanja najviših zapovjednika, ali i drugih bitnih stvari. Relativno mlaku podršku ministar obrane dobio je od premijera Plenkovića, koji je nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a 2. svibnja izjavio tek da vjeruje da će ministar Banožić predložiti „najbolja rješenja“:

„O njima ćemo raspraviti na sjednici Vlade, ako postoje neke nedoumice, dvojbe, praznine, nedorečenosti, pa i zbunjujuće odredbe, a njih očito ima, jer da je sve čisto i normalno ne bi smo onda imali ovakve situacije koje se sada događaju“.

Plenković je podsjetio da je postojeći Zakon o obrani mijenjan u vrijeme SDP-ove Vlade (u srpnju 2015, godine), no očito je pritom ponešto i zaboravio – naime, aktualni ZoO donesen je u vrijeme SDP-ove Vlade (lipanj 2013. godine), ali je višestruko bio mijenjan i kasnije, kako u doba Tihomira Oreškovića (ožujak 2016.), tako i u vrijeme Plenkovićeve prve Vlade, za mandata ministra Damira Krstičevića (u ožujku 2018. i srpnju 2019. godine). Dakle, predsjedničke se ovlasti i tada moglo „razjasniti“, da se htjelo, ali nikome iz HDZ-a u to doba nije padalo na pameti tako slabiti predsjedničku poziciju Kolinde Grabar Kitarović, iznimno ponosne na status Vrhovne zapovjednice.

No sudeći prema Milanovićevim riječima od 5. svibnja, Marija Banožića još čeka teška bitka oko eventualnih izmjena Zakona o obrani:

„Dobro došo u boj! Šta da ti kažem… Poginut ćeš, jebiga, tako blesav kakav jesi, i to je to. Dakle, to je tako delikatna stvar, još jedna. Dakle, ta banda, zbog kompleksa tog tipa, pokušava naprosto dirati u nešto što se ne smije dirati. Predsjednik je Vrhovni zapovjednik. Basta cosi! (To je to.)

Ustav spominje ministra? Spominje li premijera, u sustavu obrane? Čak ni to. Sve što ide izvan postojećeg okvira, je ono… tipičan ustavni udar HDZ-ovski. To su pokušali s imenovanjem predsjednika Vrhovnog suda. Na kraju je imenovana osoba koju sam ja odredio. Mogli su je odbaciti? Ali, ja sam predložio tu osobu. Sad ulazimo u puno ozbiljnije područje. Jer ja sam sa imenovanjem predsjednika Vrhovnog suda gotov. Ja tog čovjeka više nisam čuo ni vidio. Sa vojskom ja komuniciram svaki dan. Ja sam, prema Ustavu, odgovoran. Ne, taj tupooki… ono, drugoredaš… odakle već je. Odakle dolazi puno pametnih ljudi – poslali su najglupljeg. Dakle, to… ovo je opasna stvar. Pratite ovo?“.

Milanović je pritom najavio upravo ono čega se Banožić užasava – istresanje prljavog veša:

„Čovjek je prvo instrumentalizirao… inspekciju Ministarstva obrane. Nahuškao ih je, kao ‘stekle pese’, ‘cucke’ kak se veli u Zagorju… na načelnika Glavnog stožera. Na njegovo razočaranje i šok, oni su odlučili da je to sve bilo u skladu sa zakonom. Dakle, nije uspio s tom zlouporabom. Dobro… Onda nije htio vratit odlukom Ustavno… Upravnog suda brigadira Burčula, zapovjednika moje garde. Garde! Kojeg je kriminalno, protuzakonito umirovio – sud donio presudu. Neće! I šta sad radi? Sad nema dalje.

Glavni inspektor dok je još bio “u milosti” (Photo: HVU/ M. Sever, D. Volarić)

Dakle, preživio je ovu čistku, osokolio se, popio je tableticu za hrabrost, i sada prijeti izmjenama Zakona o obrani, zato što njegovo nasilje nije uspjelo ni kroz Inspektorat. Naprosto, čovjek… skoro je smijenio glavnog držav… ovaj, vojnog inspektora, general pukovnika Matanovića, koji je pred penziju, pred mirovinu… za prošlu godinu ocijenjen ponižavajućom ocjenom ‘Zadovoljava’. Naime, ta… ta, ta mizerija od čovjeka, taj ministar, po nekom propisu ima pravo ocjenjivati i najviše generale. Jedino ne može načelnika Glavnog stožera – to ih, to ih svrbi. I čovjeku je dao, praktički, odluku… praktički ocjenu ‘Nedovoljan’. Dakle, ‘Zadovoljava’ – to je, ono… to je, ponižava… Kad dobiješ ‘Zadovoljava’, ako si pripravnik, skoro ostaješ bez posla. Osveta! Dakle, osvetio se tom Matanoviću, koji se nije dao… u toj… u vrlo neugodnoj situaciji, instrumentalizirat politički. I sada najavljuje… Imam za njih cijeli vatromet… hipersoničnih raketa. Kad sam već Putinov čovjek, zašto da to ne kažem…“.

Kad je ministar slab, onda je i zakon loš

Od tada pa do danas – dakle punih sedam dana – nije bilo više ni slova o ovoj temi. Što ne znači da je ona zamrla, nego samo da se pripremaju novi meci. I pozicija ministra obrane, koju se u Hrvatskoj od 2013. prilagođavalo za politički i društveno jake osobe, dobro je funkcionirala tako dugo dok su njeni obnašatelji ujedno i znali ponešto o djelovanju te zahtjevima obrambenoga sustava kojem su na čelu – što se dobro vidjelo u mandatima kako Kotromanovića, tako i Krstičevića, koji su uspješno izlazili na kraj i s jako popularnim osobama Predsjednika. No sada je na čelu MORH bezlični te slabi ministar Banožić, kojem glavni problem zapravo predstavlja činjenica da se njegovi razni neuspjesi vide javno – pa su tako novinari remetilački faktor, a “mir u vojsci” (preveden kao tišina o događanjima u obrambenome sustavu) vrhovna ambicija. Za to vrijeme Predsjednik RH Milanović em ustrajno hoda samim rubom svojih realnih ovlasti, em te svoje eskapade uspješno koristi i za političko ratovanje s Vladom u cjelini, takvom kakva je – prepuna anonimaca pod sadašnjim ili budućim sumnjama za korupciju. Time onda i Milanović i Banožić očito kroz izmjene Zakona o obrani tek namjeravaju riješiti pitanje „Tko je jači?“, definitivno ostavljajući po strani dobrobit i potrebe sada već vrlo zapuštenog obrambenog sustava Republike Hrvatske. A naplata za sve to već polako dolazi na red…