Dosadašnjim uvidom ustanovili smo da je Hrvatska u zlatnoj sredini NATO članica po udjelu žena u svojim Oružanim snagama, kao i to da je posljednjih godina povećan interes žena za vojnički poziv. Međutim, kako je obrambeni sustav i inače prilično trom i spor, tako su i pomaci koji se rade po pitanju ravnopravnosti spolova zapravo prilično mali i spori. U Ministarstvu obrane ističu da je žena na voditeljskim, odnosno zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama ukupno 12 posto, odnosno u OS RH je 10% žena na voditeljskim odnosno zapovjednim dužnostima, dok je u MORH-u 37% žena na voditeljskim dužnostima. I to, ne treba zaboraviti, u godini kada je zabilježen blagi porast žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima. Prema podacima ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u MORH/OSRH iznosio je 10,95 %, odnosno u upravnom dijelu MORH-a na voditeljskim dužnostima je bio 34,22% žena dok ih je u OSRH na zapovjednim dužnostima bio 9,45% (što je, ponovimo, blagi porast u odnosu prethodne godine!). Ukupno je promaknuto 12,27% žena, od toga je među časnicama bilo 18,75% i među dočasnicama 9,25 posto.
Dunja Bujan – rijetka žena pri vrhu Ministarstva obrane
Pogledamo li sam vrh Ministarstva obrane, najviše pozicije rezervirane su za muškarce, dok se među ženama ističe tek Dunja Bujan, obnašateljica poslova ravnatelja Uprave za obrambenu politiku, te glasnogovornica ministra, što je posljednjih 5-6 godina na određeni način posao rezerviran za žene. Posljednji put su žene u Ministarstvu obrane prevladavale u vrijeme ministra Ante Kotromanovića. U njegovom mandatu (2011.-2015.) u vrhu Ministarstva bila je zamjenica ministra obrane, glasnogovornica, te dvije pomoćnica ministra – jedna za financije, a druga za kadrovska pitanja. U vrhu Oružanih snaga situacija je još i gora, pa je promaknuće prve hrvatske generalice Gordane Garašić na čelo Uprave za planiranje u Glavnom stožeru OS RH bila zaista rijetka, rijetka iznimka. Čini se kao da MORH i OS RH ne znaju i ne mogu prepoznati prilike koje imaju, a kao izgovor često se čuju riječi „pravilnici“, „kriteriji“, „uvjeti“… Pogledajmo dva primjera.
Bojnica Diana Doboš, kopilotkinja na protupožarnom avionu CL-415, prema pisanju i domaćih /hrvatskih) i izraelskih medija, odigrala je bitnu ulogu u privlačenju pažnje javnosti i najviših izraelskih političara na hrvatski angažman u gašenju požara u Izraelu 2016. godine. Iako Hrvatska tada nije bila jedina koja je uskočila u pomoć, pažnju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua privukla je činjenica da žena upravlja ogromnim protupožarnim zrakoplovom – bojnica Doboš je ne samo jedina žena pilotkinja protupožarnog aviona u Hrvatskoj, nego jedna od ukupno dvije takve žene u svijetu. No vojna diplomacija ne prepoznaje ovakve vrijednosti. Nedugo nakon hrvatskog protupožarnog angažmana u Izraelu, za hrvatskog vojnog izaslanika u toj zemlji imenovan je muškarac. Razlog za to djelomično je i političke prirode, no ni na drugim vojno-izaslaničkim pozicijama nema previše mejsta za žene. „Na dužnostima vojnih izaslanika je trenutno imenovano 15% žena“, odgovorili su nam iz Ministarstva obrane na pitanje o udjelu žena na pozicijama vojnih izaslanika. Točnije, od 18 hrvatskih vojnih izaslanika, 3 su žene, i to je zapravo priličan napredak, kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
„Što se tiče mjere povećanja broja žena među vojnim izaslanicama, prema dostavljenom izvješću, u MO i OS RH aktivno se radi na poticanju prijavljivanja žena na sve natječaje za međunarodne pozicije, tako da se natječaj za dužnost vojnih izaslanika/ca prijavilo 5 žena, od kojih su 3 zadovoljile formalne uvjete natječaja. Prepreka za zainteresiranost i prijavljivanje žena za navedene dužnosti svako treba tražiti u nemogućnosti usklađivanja privatnog života i profesionalne karijere, naime u 2019. po prvi puta je zabilježen interes jedne časnice za sudjelovanje u UN misiji. U tom dijelu, Pravobraniteljica podržava posebne kriterije koji se odnose na žene. Osim što je ženama iznimno teško uspjeti u poslovima u kojima su tradicionalno dominantni muškarci, ženama je teško usklađivati posao s obiteljskim obvezama. S tim u vezi, nedostaju pokazatelji o programima i politikama koje daju podršku usklađivanju poslovnog i privatnog života, odnosno programi i mjere za podršku onim ženama koje su zaposlenice oružanih snaga, kao i roditeljima koji su, oboje, zaposlenici/e oružanih snaga“,
kaže pravobraniteljica Ljubičić.
Tek se nedavno čulo za jednu od hrvatskih vojnih diplomatkinja, brigadirku Marijanu Plešu Čadonić, vojnu izaslanicu u Sjevernoj Makedoniji. No ona je u fokus javnosti dospjela zahvaljujući predsjedniku RH i vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću, koji ju je spomenuo kao dio hrvatske delegacije s kojom je otišao u posjet Albaniji u kolovozu ove godine, ne bi li opravdao korištenje državnim resursa za (polu)privatni posjet.
Drugi negativan primjer odnosi se na hrvatske kontingente u međunarodnim misijama potpore miru. Udio žena pripadnica OS RH u mirovnim misijama je nešto viši od 6 posto. Na temelju dokumenta Tajništva UN-a iz kolovoza 2017., upućenom državama davateljicama snaga radi povećanja zastupljenosti žena u mirovnim misijama, ženama je olakšan angažman u mirovnim misijama i operacijama, podsjećaju iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, i to na način da se u natječajima za prijavu za sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a (uz ispunjavanje ostalih standardnih uvjeta), omogućuje sudjelovanje u svojstvu vojnog/e promatrača/ice časnicama osobnog čina natporučnik/ca s najmanje 5 godina službe u OS RH (standardni kriterij osobnog čina za vojne promatrače/ice: satnik-pukovnik), dok se časnicama čija su djeca mlađa od 7 godina omogućuje upućivanje u području misije na skraćene rotacije od 6 mjeseci (umjesto redovne rotacije od 12 mjeseci). No do sada niti jedna žena nije bila zapovjednica kontingenta (ne samo u UN-ovoj, nego i u bilo kojoj drugoj misiji ili operaciji), što priznaju i u Ministarstvu obrane.
„U okviru međunarodnih operacija potpore miru značajan broj žena bio je raspoređen na zapovjednim dužnostima svih razina (do generalske dužnosti), iako do sada nije bilo časnice raspoređene na dužnost zapovjednika nacionalnog kontingenta (HRVCON). Razlog je u činjenici da se upućivanje u operacije potpore miru provodi na osnovi dragovoljnosti, a žene u operacijama potpore miru su se do sada prijavljivale za dužnosti stožernih časnika/ca u okviru nacionalnih kontingenata. Posebno ističemo kako je časnica OS RH, prva generalica – brigadna generalica, služila u svojstvu savjetnice za rodnu perspektivu (GENAD – Gender Advisor) zapovjedniku NATO operacije u Afganistanu (ISAF/RSM. 2014.)“,
stoji u odgovoru Samostalne službe za odnose s javnošću Ministarstva obrane.
Brigadna generalica Garašić kao GENAD u ISAF-u
Međutim, i na tu prvu generalicu čekalo se jako dugo, a nakon njenog promaknuća – tijekom posljednjih 5 godina bilo je promaknuća žena do čina brigadirke, ali ne i u najviši, generalski čin. S jednom ženom generalicom, u odnosu na broj generala, jedna generalica čini udio od 3,45%. Iako se neslužbeno moglo čuti o nepravednoj dodjeli promaknuća za žene u OS RH, pravobraniteljica Ljubičić ne može sa sigurnošću reći da li je zaista tu došlo do diskriminacije: „Kako su kriteriji za promicanje propisani Zakonom o službi u OS RH, kao i godišnjim kvotama za promicanje u određeni čin te unutarnjim aktima MO RH-a, Pravobraniteljica ne raspolaže podatkom koliko žena eventualno ispunjava uvjete i kriterije za promicanje u više činove za žene pripadnice MO i OS RH pa bez dublje analitike i raščlambe u dijelu promicanja ne može se sa sigurnošću tvrditi da se žene ne promiču u više činove“.
U oba ova slučaja – sudjelovanje žena u mirovnim misijama i operacijama, te dodjeli promaknuća – kao i u drugim slučajevima, formalno se primjenjuje tzv. pozitivna diskriminacija. Naime, u MORH-u i OS RH propisani su postupci u okviru kojih se mogu prepoznati obilježja tzv. „pozitivne diskriminacije“, potvrđuju nam iz Ministarstva obrane, a oni se očituju „kroz obveze kadrovskih i odabirnih vijeća ili savjeta na svim razinama odlučivanja u području upravljanja ljudskim potencijalima na davanje razumne prednosti, između kandidata koji ispunjavaju sve propisane uvjete i u okviru mogućnosti, kandidatima podzastupljenog spola na radnim mjestima koja se popunjavaju, u planovima promaknuća, pohvala i nagrada, u razmjernoj zastupljenosti žena i muškaraca kao polaznika međunarodnih vojnih izobrazbi, u obvezi poštivanja uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca pri sastavljanju i imenovanju predstavnika i predstavnica u izaslanstva, povjerenstva i druga tijela“.
Međutim, raskoraka između teorije i prakse ima i u drugim segmentima. Na svečanom obilježavanju 29. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta, seksistički ispad imao je nitko drugi nego rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. On je na promociji kadeta najboljoj polaznici u naraštaju, Anđeli Matković, rekao neka skine masku kako bi ispala bolje na slici. „Samo skinite malo ovo da vas vidim. Krasno. Evo, slikajte ovu našu lijepu kadetkinju, ne samo pametnu nego i lijepu. Je l’ tako? He he he…“, rekao je Boras, što je kadetkinja s nelagodom i poslušala. Istodobno, dvojica kadeta koja su stajala pokraj bila su pošteđena ovakvog Borasovog komentara. Nakon što je izbio skandal, rektor Boras se pravdao da nije riječ o diskriminaciji, nego o „načelu iz grčke filozofije od prije 3000 godina, da su dobri ljudi lijepi ljudi, da joj je duša lijepa“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić Borasov je istup ocijenila „uobičajenom diskriminatornom praksom prema kojoj se samo žene ističe prvenstveno ili isključivo temeljem fizičkog izgleda“, a njegovo negiranje da se radi o diskriminaciji temeljem spola Ljubičić je komentirala kao posljedicu njegovog nerazumijevanja što je zapravo diskriminacija temeljem spola.
Nešto slično na svojoj je koži osjetio i dio žena u OS RH, upravo one kojima je ponekad objašnjavano da su žene „ljepši“ ili „slabiji“ spol, te da nikako „nisu za vojsku“. Diskriminaciju temeljem spola pripadnici i pripadnice Ministarstva obrane i OS RH mogu prijaviti nekolicini odbora kojima je zadatak utvrditi činjenično stanje u slučaju moguće povrede prava ili dostojanstva. Za to su zaduženi Odbor za ravnopravnost spolova i Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe, kao i Koordinatorica za ravnopravnost spolova, no žaliti se može i standardnim postupkom podnošenja pritužbi putem nadređenih osoba ili pak Vojnoj policiji. No generalno, pritužbi je malo – Odbor za ravnopravnost spolova tijekom godine zaprimi do 5 predmeta, dok Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe tijekom godine zaprimi 12 do 15 predmeta. „Od pristiglih predmeta odnosno pritužbi u oba odbora prosjek utemeljenih pritužbi za koje odbori propisuju mjere za otklanjanje je oko 15%,“ kažu u Ministarstvu obrane. Mali broj pritužbi u strogo hijerarhijskom sustavu niti ne čudi, a tome vjerojatno pogoduje i neohrabrujuće okončanje ovakvih pritužbi. U razgovoru za Nacional u listopadu ove godine, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić prisjetila se jednog takvog negativnog slučaja iz svoje prakse:
„Svako muško hijerarhijsko okruženje u kojem se nalaze žene vrlo je izazovno za razumijevanje ravnopravnih odnosa. Ono svuda otvara prostor za različite seksizme i korištenje rodnih stereotipa, pa i u Hrvatskoj vojsci. U posljednjih devet godina mi smo imali slučajeve seksualnog uznemiravanja u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama i to smo uspješno riješili medijacijom, s obzirom na to da je ispitni postupak u MORH-u kroz razne instance trajao oko dvije godine. Jedna od žrtava koje su nam se obratile već je bila prilično psihički i emocionalno devastirana i zato se naš ured uključio u medijaciju. Uspjeli smo postići da je ministar obrane kroz kadrovsku službu proveo razdvajanje počinitelja od žrtve, na drugo radno mjesto. Nažalost, izostala je primjerena sankcija za počinitelja koja bi odaslala poruku da je tako nešto nedopustivo. Ipak, uvjerena sam kako u današnje vrijeme takva primjerena sankcija za počinitelja ne bi izostala“.
Zato, kaže za portal Obris.org pravobraniteljica Ljubičić, nije isključeno da je stvarni broj slučajeva spolne diskriminacije veći onog iskazanog kroz pritužbe.
„Pravobraniteljica ne bilježi povećan broj pritužbi za uznemiravanje odnosno spolnu diskriminaciju, smatrajući da se radi o određenoj vrsti tabua o kojem nisu sklone govoriti niti žrtve (koje primarno žele očuvati svoj posao i svoju privatnost uslijed straha za egzistenciju i straha od izlaganja poruzi, prijeziru i/ili izrugivanju), a niti svjedoci/kinje. Pretpostavka je da je siva brojka ovih slučajeva veća od one prijavljene, jer žrtve se teško odlučuju na podnošenje pritužbi ili kaznenih prijava iz straha za svoju egzistenciju, osude okoline, srama i slično. Takvom trendu na ruku ide sustav koji je u osnovi spor i neučinkovit u smislu zaštite prava žrtava, te brze i oštre osude počinitelja“.
Koliko je sustav spor i neučinkovit na svojoj je koži osjetio i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, koji je u siječnju 2017. Pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić uputio zahtjev za postupanje zbog diskriminacije na temelju dobi i spola. Naime, nekoliko djelatnica Ministarstva obrane žalilo se na diskriminirajuću Odluku o visini otpremine za državne službenike i namještenike MO i OS RH kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 121/16), smatrajući da su zbog različitih odrednica za starosnu mirovinu za žene i muškarce „onemogućene u konzumiranju prava na uvećanu/poticajnu otpremninu“. Pritom se, smatrali su u Sindikatu, žene teško diskriminira i po dobi i po spolu, dok se muškarce diskriminira „samo“ po dobi. Nakon što je ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pažljivo razmotrio ovaj slučaj, ustanovljeno je da „sporni model poticajnih otpremnina Ministarstva obrane predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola, suprotnu jamstvu plaća za rad jednake vrijednosti žena i muškaraca iz čl. 13 st. 4 Zakona o ravnopravnosti spolova i jamstva zabrane izravne diskriminacije iz čl. 7. istog Zakona, odnosno čl. 83. Zakona o radu“. Ovakvoj ocjeni doprinjelo je i samo Ministarstvo obrane, koje je na upite Pravobraniteljice odgovorilo vrlo šturo, nabrajajući tek odredbe Odluke koja su osporavala pritužbama djelatnika MORH-a, te odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, pa je Pravobraniteljica zaključila da „Ministarstvo obrane nije zadovoljilo dokazni prag koji je pred njega stavilo jamstvo preraspodjele tereta dokazivanja, čime je po sili zakona zadovoljena pretpostavka da sporno postupanje predstavlja diskriminatorno postupanje suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova“.
Nažalost, ova dva primjera dobro oslikavaju praksu Ministarstva obrane i u mnogim drugim slučajevima.
Unatoč ignoriranju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u ovom konkretnom slučaju, generalna suradnja ova dva tijela je dobra. Temeljem sporazuma s Ministarstvom obrane, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova održava edukacije za pripadnike MO i OS RH – edukacija se odnosi na upoznavanje polaznika s temeljnim pojmovima i ovlastima vezanim uz ustroj pravobraniteljskih institucija u Republici Hrvatskoj, zakonskim okvirom koji regulira obiteljsko nasilje i uzroke koje mu pogoduju, individualnim slučajevima iz prakse Pravobraniteljice, te dinamikom nasilja u obitelji, faktorima rizika, posljedicama, kao i pomoći i podršci žrtvama nasilja i programima za počinitelje. Uz to, na Hrvatskom vojnom učilištu se kroz sve oblike vojne izobrazbe i obuke radi na podizanju svijesti o nultoj toleranciji prema seksualnom nasilju, pri čemu se posebna pozornost pridaje obradi ove teme kroz preduputne obuke za misije i operacije potpore miru te edukaciji pripadnika/ca OSRH o RVSUN 1325(2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodnim rezolucijama te povezanim dokumentima i politikama UN-a, NATO-a i EU-a. Prošle godine je u nastavni plan i program izobrazbe časnika i dočasnika iz područja psihologije na HVU „Dr. Franjo Tuđman“ uvedena i obavezna izobrazba s temom prevencije nasilja u obitelji.
Edukacije se kontinuirano provode od strane certificiranih instruktora na HVU „Dr. Franjo Tuđman“, u Središtu za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“ i na vojnim poligonima OS RH, napominju iz Ministarstva obrane, budući da MO i OS RH raspolažu s velikim brojem certificiranih instruktora (48) za područje rodne perspektive u skladu s propisanim standardima za oružane snage (Standardi NATO, EU i UN). Također, u okviru Ministarstva obrane i OS RH dodatno je osam osoba educirano i certificirano za kompleksnije savjetničke dužnosti u području rodne perspektive.
Puno se nade polaže i u nedavno pokrenuti projekt pod nazivom „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske – Strengthening and supporting women in the army force and in the peace missions of the Republic of Croatia“. Projekt – čija je idejna začetnica i nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović (državna tajnica u MUP RH) – financira Vlada Sjedinjenih Američkih Država uz podršku Veleposlanstva SAD u RH. Njime bi se po prvi puta treba dobiti analitički uvid u položaj žena u vojnim snagama i mirovnim misijama. Upravo je na predstavljanju tog projekta 20. listopada ove godine načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj ustvrdio da zastupljenost žena na vodećim i zapovjednim dužnostima još uvijek nije zadovoljavajuća, ali i da je „pitanje osviještenosti i rodne ravnopravnosti u temeljima Hrvatske vojske, kao i nulta tolerancija za sve oblike ugrožavanja, maltretiranja i nasilja“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je partnerska institucija u ovom projektu, a na inicijativu ureda bit će uključena i nevladina udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) koja će kreirati i provesti edukacijski program za 30 kadetkinja i time „izravno utjecati na podizanje razine osviještenosti, informiranosti, znanja sudionica kadetkinja Hrvatske vojske, utjecaj na uklanjanje slabosti unutar sustava, jačanje rodne ravnopravnosti, kao i prevencija te suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, mobbinga i ostalih oblika zlostavljanja“. U CESI-ju su, kažu, iznimno zainteresirani za ovaj projekt budući da on ima „izravan utjecaj na Nacionalni akcijski plan za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodne rezolucije (2019. do 2023.) (NAP II) u području prevencija – uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosnog i obrambenog sustava te na području zaštite i oporavka nakon sukoba – u promicanju zaštite prava žena i djevojaka – žrtava rodno uvjetovanog nasilja u sukobima. Smatramo da je i važno dobiti uvid analize o položaju žena u hrvatskoj vojsci i mirovnim misijama“.
Iz Ministarstva obrane poručuju da je i u MORH-u i u OS RH planiran nastavak provedbe mjera koje se odnose na razmjernu zastupljenost muškaraca i žena prilikom raspoređivanja na dužnosti, kod izobrazbi, promaknuća, pohvala i nagrada, te raspoređivanja na dužnosti više razine, kod upućivanja na aktivnosti međunarodne vojne izobrazbe te sudjelovanja u mirovnim operacijama, prilikom imenovanja predstavnika OS RH u izaslanstvima, odborima te drugim privremenim tijelima, itd. No odgovor na pitanje kakav je konkretan plan za poboljšanje participacije žena – Ministarstvo obrane je izbjeglo.
Kako je u jednoj nedavnoj američkoj studiji zaključeno, nije problem u ženama nego u zastarjelim i neprilagođenim vojnim standardima. Jednako tako, pravobraniteljica Višnja Ljubičić naglašava da je važno postaviti nove prioritete, koji će uključivati jačanje napora na povećanju sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju kriznih situacija koje proizlaze iz oružanih sukoba. „Potrebno je sve više uključivati sveobuhvatni i rodno osjetljiv pristup miru i sigurnosti koji uključuje jačanje uloga žena u mirovnoj politici i obrambeno-sigurnosnom sektoru, ali potrebno je odgovoriti i na nove izazove kao što su to klimatske promjene, katastrofe, uključujući i zdravstvene i masovne migracije“, smatra Ljubičić.
Pripadnica osiguranja bivše predsjednice RH
Unatoč pravilnicima, mjerama i naporima, obrambeni resor bitno kaska za drugim dijelovima sigurnosnog sustava. Prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, položaj žena u obavještajnim službama je prema postocima bolji u odnosu na MO i OS RH – u odnosu na ukupni broj zaposlenika u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) zaposleno je 52% žena, dok na višim/čelnim položajima žene participiraju u 54%, uključujući i predstojnicu UVNS-a Maju Čavlović. U SOA-i od ukupnog broja zaposlenih žene čine 39%, a na višim i čelnim radnim mjestima ih je 25%. U MUP-u, pak, žene čine gotovo 30% ukupnog broja zaposlenih, pri čemu je broj policijskih službenica oko 18%, ali samo 10% na rukovodećim položajima. Žena je više nego muškaraca i u svim diplomatskim zvanjima, osim u najvišem – veleposlaničkom.
Što je funkcija statusno viša – to je manje žena na takvim položajima, zaključuje Višnja Ljubičić. Zato je jedan od glavnih ciljeva rodne politike u razdoblju od 2018. do 2022., napominje Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, “uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti borbenog sustava, a u idućem razdoblju primjene NAP-a treba uložiti dodatni napor na ‘probijanju staklenog stropa’ kako bi se žene što više uključile u procese donošenja odluka na svim razinama“. Ljubičić preporučuje da se u sve vježbe (simulacijske i terenske) uvedu aktivnosti vezane uz rodnu perspektivu u vojnim operacijama, te povećaju broj vojnih izaslanica u veleposlanstvima i stalnim misijama RH. To je mali korak, ali i on je korak prema naprijed.
*Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije
