Ili su tema novi borbeni avioni, ili MiG-ovi. Čini se kao da osim ovih gotovo i nema drugih tema o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Ovoga tjedna ispreplitale su se obje teme, a o njima je na dočeku 12. HRVCON-a iz Afganistana govorio i predsjednik RH Zoran Milanović.

Reportaža u “Hrvatskom vojniku” 2009. godine

Protekle je dane ispunila kontroverzna izjava ministra obrane Marija Banožića za RTL (emitirana u nedjelju, 13. rujna) o MiG-ovima kao avionima 2. generacije koji „nemaju mogućnost noćnih letova“, dodatno podgrijana naknadnim pojašnjenjem Ministarstva obrane da „borbeni avioni MIG-21 nisu opremljeni za provedbu zadaća noću. (…) S obzirom na zahtjeve, primarno je konstruiran za presretanje velikih ciljeva koji slabo manevriraju (bombarderi) u dnevnim uvjetima i zbog toga nije opremljen za zračnu borbu na srednjim i velikim daljinama, kao ni za borbena djelovanja noću“. Ne bi li ministra obrane i njegovu Službu za odnose s javnošću nekako izvukao iz škripca u koji su se svojim neznanjem sami uvalili, na istoj toj televiziji je u utorak, 15. rujna, gostovao zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec. Tom je prilikom izjavio da MiG-ovi mogu letjeti noću, ali: „Republika Hrvatska nije prošla kroz ekstenzivan proces modernizacije MiG-ova 21 i iz tog razloga nema te sposobnosti“. Pri tome, „odluka o neulaganju“, napominje se u komentaru RTL-a, „donesena je zbog odluke o nabavi novih borbenih aviona“, čime se odgovornost direktno adresirala na sam donedavni vrh piramide odlučivanja u obrani Republike Hrvatske.

Priča o ponovnom početku obuke za noćno letenje bila je itekako aktualna uoči i neposredno nakon remonta MiG-ova u Ukrajini, no vremenom je zamrla. Kako je odluka o remontu donesena u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, logično je današnjeg predsjednika države pitati je li taj remont bio dobar ili loš posao. Milanović je prije dva dana bez imalo razmišljanja rekao:

„To je tada bio apsolutno potreban posao – da ga nismo napravili sada ne bi imali ništa. Dakle, sad ipak imamo određeni broj aviona koji lete. Lete i noću, po svemu sudeći. I to je bilo nužno. E sad… To ima svoj vijek trajanja – ne možete za 15 milijuna dolara kupiti letnu sposobnost sljedećih 20 godina, nego na par godina“.

A što se tiče stanja u kojem se danas MiG-ovi nalaze, predsjednik Milanović kaže:

„Ja znam u kakvom su stanju ti avioni. Oni su u skoro najboljem stanju u odnosu na to u kakvom stanju mogu biti, uzimajući u obzir sve okolnosti, prije svega njihovu starost. To da su praktički već za otpis i to da su tim remontom u Ukrajini oni spašeni za još par godina, da je to državu koštalo 10 ili 15 milijuna dolara. Dakle, to je novac koji za hrvatsku državu, za jednu tako važnu funkciju, nije značajan. Međutim, treba donijeti novu odluku, ići u nabavku novih zrakoplova, odnosno novijih ili novih, ili ne ići. Donesena je odluka da se ide u nabavku novih zrakoplova. I nisam tu da zagorčavam život Vladi i da prozivam za svaku glupost jer, naime, to su složeni sustavi, oni se kvare i može se dogoditi da ne mogu poletjeti. Prema tome, u tom smislu ja takve stvari neću komentirati kao predsjednik – jel negdje ispao šaraf, jel negdje puko fergazer… Meni je to nebitno“.

Ono što mu je bitno – to je Milanović ponovio i na Plesu, pritom se osvrnuvši na nedostatak novca kao na jedan od najčešćih mitova kada se spominje kupovina borbenih aviona.

„Neki kažu – bankrotirana smo država. Nismo bankrotirana država, nego smo država koja si MOŽE priuštiti 12 aviona – a to je 100 posto – za sljedećih 30 godina. Pitanje je samo kako, u kojim detaljima. Ja sam govorio o tome, a možda sam… Ha, ma nisam išao predaleko jer nemam odgovornost. Dakle to ljudi iz Vlade, po meni, trebaju shvatiti kao podršku. Kad kažem da je američka ponuda – naravno, ona dolazi od vrlo provjerene strane – nešto što po meni ima prioritet iz niza razloga. Jer kad se uzima američka oprema besplatno onda to nije nekorektno i nije ne fer. Dakle, oni su nas… Pa sad su nam dva helikoptera poklonili, Black Hawk, i dva kupujemo. Dakle, to su sve faktori kod odlučivanja. Vlada mora bit što je moguće neutralnija, na kraju odluka je politička. A u političkom smislu – kao što ću biti kritičan prema nekim američkim potezima, tako ću reć’ da mi se ovo čini najboljim, unaprijed, ako je cijena nekakva normalna cijena. A znamo o čemu govorim – za nove avione, za nove zrakoplove! Postoji mogućnost i neka druga, to ćemo vidjeti. I tu nema tajne.

Dakle, nećemo se sad praviti kao nekakvi mudraci koji tumače u Talmudu nekakva … ono, mistici Kabale u 16. stoljeću… To su avioni, poznati su, napravljeno je 5.000 F-16, 300 i nešto Rafalea do sada, 300 Gripena – dakle, tu već vidimo omjere uhodanosti posla. Sve su to stvari o kojima se vodi računa kada se nabavlja nešto za sljedećih 30 godina. Za državu, dakle za državu! Ne kupujemo kuhinjski regal. I zato ova priča ‘Hrvatska je bankrotirala’ – NE! Hrvatska nije bankrotirala, Hrvatska je trenutno u određenim poteškoćama kao i druge države, ali država je zasnovana ne samo na ljubavi nego i na planiranju. Dakle na redu, na donošenju nekakvih projekcija, očekivanja, očekivanju da će Hrvatska bit’ relativno uspješna država. Inače sve ovo što radimo je uzalud. A nije uzalud!“.

I premijer Plenković i ministar obrane Banožić Milanoviću su jako zamjerili isticanje jedne ponude – i to prvenstveno američke – kao najbolje. S druge strane, predsjednik je već ranije Vladi poručivao neka ne fingira lažne natječaje, i neka konačno donese po njemu jedinu moguću odluku. Od tih teza Milanović nije odustao:

„Ovo što ja govorim je političko pitanje. Dakle pravit se glup i ne akceptirat da su nam Amerikanci poklonili kontingente opreme – i to vrijedne opreme – to može samo nemoralan čovjek. Ovo nije klasični natječaj – mi nismo dakle uopće odredili kojim sredstvima raspolažemo, ovo je određena vrsta prikupljanja ponuda, jel tako?! I sa moje strane… Ja ću nastaviti tako – ovo su naprosto stvari o kojima se treba javno govoriti, a ne sada da nam netko pusti bijeli dim i kaže: ‘Kupujemo, ne znam, avione iz… Evo, nova tvornica je otvorena u Senegalu, ne?’ Zna se što se prodaje – dakle, to nije automobil, to je jako složen sustav i konkurencija je u stvari vrlo uska. I naravno, na kraju je odluka i politička. Je, sto posto. Ali ja to mogu reći zato što ja tu odluku ne donosim i zato što nemam nikakve financijske nadležnosti. Šutjeti i pravit’ se mudar, mislim, ono… U Hrvatskoj je inače mudrost druga riječ za paničan strah od akcije“.

Europskim novcem do Rafalea?

Sljedeće jutro – u srijedu, 16. rujna – predsjednik Vlade imao je drugih problema, pa mu ove Milanovićeve izjave nisu bile ni na kraj pameti. S obzirom da je jučer počela nova sjednica Sabora, prvo je na dnevnome redu bio Aktualni sat na kojem saborski zastupnici postavljaju pitanja članovima Vlade. Osmo pitanje po redu postavio je Mostov zastupnik Zvonimir Troskot, koji je premijera Plenkovića pitao:

„Hrvatska vojska je najveći ponos suverene i suvremene Republike Hrvatske. I u Klubu Mosta smatramo da hrvatsko nebo moraju štititi najmoderniji vojni avioni. Gospodine predsjedniče Vlade, s jedne strane smo na stol dobili ponudu SAD-a, koja je naš dugogodišnji saveznik i prijatelj, a s druge strane ponudu Francuske. Diskutabilna je vremenska bliskost između ponude Francuske što se tiče aviona i briselske financijske pomoći Hrvatskoj. Da li ste možda dali uvjetovani prihvat kupovine francuskih aviona kako bismo dobili financijsku pomoć od EU?“

To je teza o kojoj se već neko vrijeme spekulira u određenim krugovima, pri čemu se zanemaruje vrlo striktna namjena financijskog EU paketa u izosu od 22 milijarde eura – a to sigurno nije kupovina borbenih aviona. No bez obzira na to, premijer je vrlo bahato odgovorio tom prilikom iznimno pristojnom zastupniku Mosta:

„Moram priznat da sam fasciniran sa debitantima danas. Dakle, da Vas sad citiram: ‘Vi u Klubu Mosta smatrate da smo mi dobili 22,5 milijarde eura na Europskom vijeću uvjetovano jer sam ja što? Pristao predsjedniku Macronu da ćemo mi kupiti Rafale?’ Jeste Vi to sada rekli? Jel Vas dobro razumijem? Dakle, ja sam ODUVIJEK smatrao da je Most jedna kavanska demokracija, jedno ogovaranje koje se zbiva po kafićima, cestama, trgovima, ne znam gdje, ali ovoliku neozbiljnost, ovakav čemer i jad od teze, to stvarno nisam očekivao. Vi ste meni zadnji put kad smo bili ovdje – pričali smo o Europskom vijeću – vi ste imali ekspoze o euru. Doći će euro na dnevni red… Danas ste pokazali da taj beskraj laži, špekulacija, nevjerojatnih teza, izmišljanja, takvu kreativnost koju vi posjedujete u Mostu (ja ne znam jeste li Vi član ili ne), to nigdje nema. To zaista nigdje nema! A i Vi ste došli iz ove aktivističke skupine.

Dakle, to je prvo – to je jedna NEBULOZA! Nikakve veze nema natječaj za višenamjenski borbeni avion s pregovorima koje ja u ime hrvatske Vlade vodim na Europskom vijeću… O čemu? O višegodišnjem financijskom okviru koji se, kao što znate, počeo raspravljati nakon komunikacije Komisije u svibnju 2018. godine. 2018.! Nakon toga, kriza COVID-a, ne samo VFO za nas nikad povoljniji veći nego i ovaj prethodni, nego i za drugi instrument ‘EU iduće generacije’. Ovo što vi govorite ‘potencijalno’… Slušajte malo što govori ministrica Tramišak. U našem mandatu 101 posto ugovoren od višegodišnjeg financijskog okvira 2014.-2020., više od 40 posto isplaćeno ukupno +/- dobit za naš proračun – ministre Marić, 28 milijardi kuna više iz europskih fondova u hrvatski proračun nego naše uplate“. 

Potom je nastavio u istome stilu:

„Dakle, ja Vas molim, radi higijene u javnosti, nemojte izlaziti s ovakvim tezama. One su krive, netočne, Vas kao novog zastupnika de-kre-di-bi-li-ziraju u startu. A što se tiče aviona – 4 su ponude, koliko je meni poznato. Četiri, ne dvije. Nemamo s jedne strane američku, a s druge strane francusku. Imamo tu i švedsku ponudu, i izraelsku ponudu. Mogle su i još neke države dati ponudu pa nisu. Dakle, te jeftine, lažne trikove, aluzije na nekakve dogovore, nekakve ‘dealove’ o nekakvim mračnim kuloarima, o tome da mi iz proračuna dobivamo 22 milijarde eura da bi … ili 165 milijardi kuna da bismo mi onda zbog nevjerojatne vremenske bliskosti kupili Rafale… Pa to ne može nitko drugi izmislit nego kreativci u Mostu. Nitko, nitko, to je jedinstveno nešto. Evo, ja Vam čestitam na ovoj kreativnosti, siguran sam da ćete za nju dobivati i dalje potporu jednako kreativnih kao i Vi“.

Kako za ovako oštru reakciju baš i nije bilo razloga, zastupnik Troskot je zaključio kako je dirnuo Plenkovića u bolnu točku. No za uspješno opovrgavanje spekulacija i naklapanja jedan od nužnih preduvjeta je i transparentnost, kojoj Vlade RH po pitanju aviona zadnjih godina baš i nisu sklone. Dapače, ispada kako se transprentnost ne trenira samo oko aviona već i na mnogo drugih tema, poput pokazivanja računa i HDZ-ovog stranačkog puta na konferenciju europskih pučana u Finsku (podsjetio je zastupnik Troskot) – što je za Vladu RH također ispao skoro nepremostivo težak korak.