Usprkos svojoj veličini, slovenski zračni prostor je vrlo dobro osiguran. Nadziru ga brojne oči, a država uvijek ima spremne postrojbe koje paze da netko ne bi neopaženo prošao zračnim prostorom. Kompleksan sustav nadzora i zapovijedanja, baziran u Španjolskoj, može aktivirati vojne avione u Italiji, Sloveniji ili u Mađarskoj, a i slovenski Pilatusi presreću zrakoplove koji se nađu nad Slovenijom.
Avioni pod oznakama NATO saveza redovito uvježbavaju presretanja – od sjevernih krajeva Europe pa do obala Sredozemlja, i Slovenija tu nije nikakva iznimka. Tako svakog ponedjeljka na nebu iznad Slovenije vježbaju “mete” i presretači – Pilatus PC-9M “Hudournik” i Eurofighter Typhoon. “Oni koji presreću najčešće ni ne znaju što se događa. Mi koji letimo kao mete smo prilično dobro informirani unaprijed o tome što trebamo i što će se događati. Talijani najvjerojatnije baš i ne. Za njih je to pravo polijetanje nakon uzbune (scramble), ponašanje i djelovanje kao da se sve događa za pravo“, kaže Gregor Virant, zapovjednik slovenske 152. letačke eskadrile.
Letačke posade Slovenske vojske već su u petak obavile većinu priprema, tko će letjeli i kuda će se ići, te kakva su ograničenja. U vojnim uvjetima letenje je popriličnim dijelom dogovoreno unaprijed, među ostalim i zato da bi se što je moguće manje smetalo civilnom prometu koji teče na nebu iznad države.
Brza reakcija, zlatni sat
Tehničari vojne zrakoplove pripravljaju već više sati prije misije, a zadnji pregled je naravno tik pred polijetanje, u ranim jutarnjim satima. U tome su dobro uvježbani, budući da Slovenska vojska svaki dan ima jednog Pilatusa u pripremi za potrebe nadzora zračnoga prostora, koji svoje zadatke u pripravnosti čeka na svom dijelu zračne luke. Tu on mora biti spreman za dizanje u zrak unutar 15 minuta od primanja zapovijedi, a slična se razina pripravnosti očekuje i od ostalih letjelica (presretača) u pripravnosti širom Europe.
Za to vrijeme su se piloti okupili u zasebnom prostoru, razgovor se većinom tiče aviona, a svi čekaju na službeno predstavljanje misije. Okupile su se i druge posade, prati se meteorološka prognoza koja najavljuje hladnu frontu koja će u ponedjeljak navečer preći Sloveniju. No, važno je bilo tek da će vrijeme u trenucima izvođenja zadaće biti zadovoljavajuće. Nije bilo točnijih informacija o smjeru i vremenu pristizanja Talijana – moguća su bila njihova dva zrakoplovna uporišta. Dok se većina razišla u urede i dnevne prostore, dvije posade su započele s detaljnijim pripremama, oblačenjem, te spremanjem za let.
Ogromna mreža ljudi
Ono što na prvi pogled iznenađuje je rasprostranjenost nadzorno-zapovjedne mreže, koja pazi i uzbunjuje vojne resurse kada se za to ukaže potreba. Kada je Slovenija 2004. postala članica NATO saveza i slovenski zračni prostor je postao dio zajedničkog zračnog prostora. To znači da se radi o povezanom sustavu zračnog nadzora i obrane. Onaj element čitavog tog sustava koji je javnosti najviše poznat je takozvani air-policing. No u čitavom spektru, od nadzora pa do zračne obrane, članice NATO saveza dijele zajedničke sposobnosti i informacije. Tako talijanski borbeni zrakoplovi Eurofighter Typhoon nad Slovenijom ne lete pod “talijanskom” zastavom, već pod NATO oznakama.
Važno je napomenuti kako Slovenija nikome nije predala suverenost svog zračnog prostora, strane letjelice i presretači tu ulaze po dozvoli, a iznad Slovenije njima upravljaju slovenski kontrolori. Tko tu odlučuje, i kada? Europa je u okviru NATO saveza podijeljena na sjeverni i južni dio, a Slovenija spada u južni dio, za koji se zapovjedništvo nalazi u španjolskom Torrejonu. “U slučaju vojne ugroze, vojnog zrakoplova, naš nadređeni vojni zapovjednik u Torrejonu odlučuje hoće li aktivirati presretače iz Italije ili Mađarske, ili oboje. Zadaća našeg 16. centra za nadzor i kontrolu zračnog prostora je da te poslove izvede, u uskoj koordinaciji sa civilnom kontrolom zračnog prometa Republike Slovenije“, kaže bojnik Samo Mali. Takve vježbe nisu jeftine, ali su ključne za provjeru sposobnosti. Većinu vježbi i usavršavanja obavi se pomoću simulatora, osim onih odabranih, poput ove ponedjeljkom iznad Sovenije, prema različitim scenarijima koji su prilagođeni da smetnje po civilno stanovništvo ostanu na minimumu.
Nina Ražen je vojni kontrolor leta, s obavljenim svim izobrazbama koje traži NATO, ne bi li bila ovlaštena “zapovijedati” zračnim snagama saveza: “Po dobivanju NATO licence i dodatnom obrazovanju u domovini, te licence obnavljamo svake godine. Dužni smo ih održavati i provjeravati u skladu s NATO standardima, i zato su redovite obuke bitne. Današnja vježba je još i važnija, budući da provjerava sve koji su u taj proces uključeni“. To vrijedi za kompletnu liniju vođenja i zapovijedanja, kontrolore, radariste, pilote, tehničare…
Kontrolorka Ražen kaže da se presretači ne koriste samo za presretanje prijetnji, nego služe i kao pomoć, dodatno oko u zraku. Piloti pomoću dogovorenih metoda postupanja i tehnologije mogu ustanoviti i ako nešto ne teče kako bi trebalo. Oni mogu u transponder, napravu koja pokazuje položaj i oznaku letjelice, upisati jedan od tri dogovorena “squawk-a” (dogovorena koda) koji označavaju opasnost: 7.500 – otmica, 7.600 – teškoće s komunikacijskom opremom, ili 7.700 – letjelica u opasnosti. I u tim bi slučajevima bili aktivirani presretači, ovisno o tipu zrakoplova moglo bi se odlučivati i o aktivaciji Talijana, ili o slovenskim Pilatusima. Ako se radi o komercijalnom putničkom zrakoplovu, ili o avionu koji je brži od približno 250 čvorova, tu Hudournik nema dovoljno snage – tu su talijanski Eurofighter Typhoon ili mađarski Gripeni ključni za uspješno presretanje. Drugi primjer je letjelica koja se jednostavno više ne javlja civilnim kontrolorima leta.
U većini slučajeva se tu ipak radi o presretanjima radi problema s komunikacijskm opremom, no presretač ipak mora poletjeti prema problematičnoj letjelici koja se ne oglašava – budući da se ne zna kakve bi to poteškoće mogle biti u pitanju. Je li posada bez svijesti, kao što je to bilo u slučaju leta Helios Airways 552? Je li zrakoplov otet? Lako se dogodi i da pilot ne može unijeti pravilne kodove u transponder, ili je komunikacijska oprema kompletno zatajila. U tom slučaju će presretač komunicirati s posadom vizualnim znakovima te im pomoći pri slijetanju. To je bitno na civilnim letnim koridorima da bi se izbjegle neugodne situacije, a i zajamčila sigurnost zrakoplova koji ne može komunicirati s osobljem na tlu.
Presretač može pomoću znakova, od kojih su neki međunarodno usuglašeni, ali i gestama ruku, prenijeti određene poruke kontrolora leta. Ako ustanove da bi zrakoplov rado negdje sletio, presretači se pobrinu da svi na tlu znaju kada bi i gdje avion sletio – ako ne drugačije, a ono i direktnim traženjem da negdje konkretno sleti. Sve je to, naravno, u koordinaciji s civilnom kontrolom zračnog prometa. No simulacije su jedno, a praksa nešto sasvim drugoga: “Sami znate da ako nešto trebate izvršiti ili predstaviti – deset je puta lakše ako prethodno vježbate. Jednako kao i kod igara, ako stvar možete pauzirati, to je bitno drugačije od onoga kada je sve ‘u živo’ i teče aktivno“, objasnio je Virant.
Sporije letjelice presreću i Hudourniki. U bazi Cerklje ob Krki u 15-minutnoj pripravnosti je jedna takva letjelica, kao što to traži NATO savez. Ona se može brzo odazvati i presresti letjelice koje su u slovenskom zračnom prostoru ili u njega ulaze – a prije svega se baš tu pokazuje važnost skupnog nadzora zračnog prostora svih država saveznica.
“Slovenija je premalena”
Mnogi rado pričaju kako je Slovenija premalena da bi mogla hvatati letjelice u svom zračnom prostoru. To je (djelomično) točno, ali nije direktno vezano samo s tom državom. Putnički zrakoplov koji je upravo ušao u zračni prostor nad Prekomurjem i namjerava ga napustiti kod Portoroža, prelazi tom državom unutar 20 minuta. Ključan preduvjet za presretanje su prave informacije.
Kontrolori koji nadziru zračni prostor ne aktiviraju presretače za svaku grešku ili nejavljanje letjelica, jer bi tako oni bili u zraku skoro stalno. Civilni kontrolori koji nadziru tijek prometa nad državom skrbe da komunikacija teče redovito, a s letjelicama koje lete nisko uspostavljaju kontakt unutar pola sata. Ako bi hipotetska letjelica ulazila u nacionalni zračni prostor i ne bi se javila slovenskim kontrolorima leta, oni bi pokušali uspostaviti komunikaciju na druge načine, recimo, na drugoj frekvenciji. Ako ni to ne bi bilo uspješno, obavijestili bi o tome svoje vojne kolege. Oni u poseban sustav zapisuju da se ta neka letjelica ne javlja – a taj sustav omogućava susjednim državama da pripreme svoje presretače za slučaj da Slovenija ne uspije s vlastitim presretanjem. U svemu tome može proći i dovoljno vremena da letjelica napusti slovenski zračni prostor, pa je zato od ključne važnosti sustav koji takve informacije dijeli među saveznicama u Europi, mnoge od kojih su i same male države.
U prošlosti je bilo primjera zrakoplova s kojima je kontakt bio izgubljen na jugu Njemačke, da bi onda u zajedničkom centru NATO saveza u Španjolskoj aktivirali razne formacije presretača, koji su problematičnu letjelicu čekali na pojedinim granicama. Upravo je taj zajednički sustav, putem kojeg Slovenija s nekim državama dijeli i radarske slike, omogućava uspješnost u čuvanju nacionalnog zračnog prostora. On omogućava da se već i prije dolaska zrakoplova, civilnog ili vojnog, zna o kakvoj je letjelici riječ i što se tu može očekivati. U suprotnom bi takve letjelice bitno češće prelijetale države Saveza i prije nego bi bilo moguće učinkovito reagirati. Ima primjera kad se saznalo da treba presresti zrakoplov u zračnom prostoru iznad države, a on je i prije odaziva već završio iznad Hrvatske – gdje su ga na granici dočekali hrvatski presretači.
Vježba u ponedjeljak je završila kako je to bilo i očekivano. Pilatusi su bili presretnuti, zrakoplovi Eurofighter Typhoon su se pobrinuli da sigurno slete na Cerklje ob Krki. Borbeni avioni su slovenske letjelice pratili sve do njihova slijetanja, pazeći da stvarno i ostanu na pisti – prije nego su punom snagom motora pozdravili domaćine i krenuli na let kući u Italiju.
*Ovaj tekst je autor Daniel Fazlić objavio 8. srpnja 2020. godine na portalu 24ur (https://www.24ur.com/) slovenske medijske kuće POP TV. Članak pod izvornim naslovom „Varuhi slovenskega neba“ prenosimo s dozvolom uredništva, a originalno je dostupan na internetskoj adresi: https://www.24ur.com/novice/slovenija/varuhi-slovenskega-neba.html
