Svečanom primopredajom dužnosti u utorak, 30. travnja, časnički namjesnik Davor Petek okončat će 4 godine dugi mandat prvog dočasnika (Command Senior Enlisted Leader – CSEL) NATO Savezničkog zapovjedništva za operacije (Allied Command Operations – ACO). Riječ je o jednom od ukupno dva najviša dočasnička mjesta u NATO strukturi, te 6. po važnosti u ACO strukturi, na koju je čn Petek izabran u ožujku 2015. s pozicije prvog dočasnika OS RH. Osim što je taj izbor bio velika čast, jednako je i veliki izazov te odgovornost, a nakon 4 godine na toj dužnosti Peteku treba čestitati na odlično odrađenom mandatu. Ovo je ujedno i prilika da prije povratka u Hrvatsku čn Davor Petek za portal Obris.org podvuče crtu pod svoje 4 godine provedene u ovom izuzetno važnom NATO zapovjedništvu.
Kada ste prije 4 godine preuzimali dužnost u ACO/SHAPE – jeste li imali dobru predodžbu o tome što Vas čeka?
S obzirom da sam na ovu dužnost došao s dužnosti prvog dočasnika OS RH i već imao dosta kontakata s NATO-vim prvim dočasnicima, dosta toga je bilo očekivano. Najmanje poznate su mi bile upravo interne procedure i problemi unutar ACO-a i podređenih zapovjedništava. Prvih nekoliko mjeseci, uz rad na svim ostalim zadaćama, provodio sam u čitanju i učenju internih procedura, direktiva i razvijanju mreže ljudi s kojima moram svakodnevno raditi. Sve u svemu, iako sam mislio da imam dosta dobro predznanje, mnoge stvari su mi bile potpuno nove.
Kako biste najbolje opisali protekle 4 godine na dužnosti CSEL u ACO?
Zadnje četiri godine su bile vrlo izazovne. Kada radite u jednoj ovako kompleksnoj organizaciji koja je upravo kroz zadnjih 5 do 6 godina prošla najdrastičnije promjene u strukturi, broju i intenzitetu aktivnosti, uspostavi novih inicijativa i raspoređivanja novih snaga, normalno je da vam je dužnost vrlo interesantna. Kao i svaka, i ova dužnost je bila kombinacija odlične suradnje s kolegama, izazova i promjena, frustracija, uspjeha i neuspjeha, ali najvažnije, kombinacija ogromnog broja vojnika, dočasnika i časnika iz NATO i partnerskih zemalja koji svakodnevno rade nevjerojatne stvari u potpori ACO-a i NATO-a općenito.
Radili ste s 2 SACEUR-a (gen. Philip M. Breedlove i gen. Curtis M. Scaparrotti) – koliko se razlikuju njihovi fokusi i stilovi vodstva?
General Breedlove i general Scaparrotti su nevjerojatni zapovjednici. Ako pogledamo što se dešavalo unutar NATO saveza za vrijeme njihovih mandata, od uspostave “Readiness Action Plana”, razmještaja NATO snaga na Baltiku i u Poljskoj, uspostave novih stalnih elemenata NATO strukture snaga diljem Europe, pokretanje adaptacije NATO zapovjedne strukture, readiness-inicijative i još mnogo toga, a u isto vrijeme pod stalnim sigurnosnim izazovima od strane Rusije i međunarodnih terorističkih organizacija – to jasno govori o kalibru zapovjednika. Oba SACEUR-a imaju svoje stilove vođenja, ali ono što je meni olakšalo posao je činjenica da su oba bila fokusirana na spremnost NATO saveza te da su mi u mome poslu dali potpuno povjerenje i slobodu manevra kroz cijele četiri godine. Ono što ih obojicu veže je potpuno razumijevanje uloge prvog dočasnika i, što je još važnije, neprestana i istinska potpora radu prvog dočasnika. Obojica su vrlo iskusni zapovjednici koji znaju iskoristiti dočasnički zbor jer su svjesni znanja i potencijala koji se nalazi u njemu.
Što biste izdvojili kao najbitnije stvari koje su napravljene u Vašem mandatu?
Nakon inicijalnih 6 mjeseci na dužnosti, vidio sam da određeni dokumenti, procedure, strukture i programi nisu na zadovoljavajućoj razini ili ih jednostavno nema. U suradnji s ACT-om i svojim prvim dočasnicima iz podređenih zapovjedništava, pokrenuli smo i promijenili nekoliko stvari. Najvidljivije je, naravno, potpisivanje nove “NATO Bi-SC NCO strategy and Guidelines”, koja je potpisana na sastanku vojnog odbora NATO-a u Tirani 2017. godine. Ovaj izmijenjeni dokument smo razvili da bi jasno pokazali zemljama članicama, ali i partnerima, koja su očekivanja od dočasničkog zbora, ali isto tako – koja su očekivanja od zemalja kada govorimo o izobrazbi, razvoju, strukturi i uporabi dočasnika.
Nakon toga, SACEUR i ja smo odlučili da jedini način da nacije počnu implementirati Strategiju je da mi, kao najviše zapovjedništvo, poduzmemo prve korake. Prošle godine izdali smo prvu ACO direktivu koja jasno pojašnjava načine i očekivanja vezana za profesionalni razvoj dočasnika i nižih časnika. Naime, SACEUR me je zadužio i za razvoj nižih časnika. Ova direktiva po prvi puta u povijesti omogućava prvim dočasnicima da sukladno potrebama vlastitih zapovjedništava razviju interne (operativne) programe profesionalnog razvoja radi što kvalitetnijeg osposobljavanja. Isto tako, po prvi puta imamo programe koji se nadovezuju na NATO edukacijske ustanove i pružaju dopunska, specifična znanja dočasnicima i časnicima radi što veće učinkovitosti rada.
Prije pola godine pokrenuo sam restrukturiranje dočasničkih izobrazbi unutar NATO-a. Ovaj proces je tek započeo i trajat će barem još 5 godina, ali ono što želimo postići je bolja iskoristivost trenutnih kapaciteta, uporaba novo razvijenih institucija diljem Europe, veća iskorištenost učenja na daljinu i u konačnici uspostava progresivne i kvalitetnije izobrazbe.
I zadnja inicijativa koju želim spomenuti je restrukturiranje dužnosti unutar ACO-a. U zadnje dvije i pol godine smo uspostavili nove dužnosti unutar naših zapovjedništava za najviše dočasnike, revidirali smo opise poslova, te glavne dužnosti i potrebne razine obuke i izobrazbe u njima. Tijekom adaptacije NATO zapovjedne strukture izmijenili smo strukture činova da bi otvorili više mogućnosti za niže dočasnike, te neke tradicionalno časničke dužnosti predali dočasnicima jer isti imaju više iskustva u određenim područjima.
Jedna od važnijih stvari iz Vašeg mandata su upravo te NATO strategije i direktive koje se tiču dočasnika i razvoja nižih časnika. Na koji način ovi dokumenti konkretno utječu na profesionalni razvoj i status dočasnika?
Već sam spomenuo Strategiju, ali dodat ću još jednu činjenicu. Ono što je vidljivo nakon izdavanja nove strategije je da je veliki broj nacija, članica i partnera, pokrenuo određene reforme unutar vlastitih oružanih snaga. Također, kvaliteta dočasnika koji dolaze u naša zapovjedništva je viša jer nacije ulažu više vremena i sredstava u profesionalni razvoj. Jednostavno rečeno, očekivanja koja smo postavili u strategiji su prihvaćena i ispunjena od strane velikog broja nacija.
Koliko daleko se stiglo s ažuriranjem Bi-Sc direktive iz 2013., budući da ona definira sve razine vojničkih i dočasničkih činova i njihove opće dužnosti, te pojam, mjesto i ulogu prvih dočasnika u okviru članica NATO saveza?
“Poboljšana” verzija strategije je izdana 2017. i, kao što sam već spomenuo, puno toga je napravljeno. Dat ću vam jedan vrlo konkretan primjer, odnosno dva. Ove godine Baltic Defence College pokreće CSEL tečaj kao inicijativu baltičkih i skandinavskih zemalja uz potporu ACO-a. Ovaj tečaj je zajednička inicijativa radi uspostave razine izobrazbe koju niti jedna zemlja na Baltiku nema, te nam je plan da u budućnosti isti certificiramo i uključimo u sveobuhvatni NATO edukacijski sustav.
Drugi primjer je aktivnost od prije tri tjedna. 2015. godine general Breedlove i ja smo održali predavanja u Oslu na prvoj konferenciji “Command Team-ova”. Norveška od 1975. nije imala dočasnički zbor, te je 2015. odlukom Vlade vratila isti u oružane snage. Od 2015. do danas Norveška je prošla kroz niz reformi i izmjena zakona da bi omogućila potpunu implementaciju dočasničkog zbora. Jedna od izmjena je i uvođenje dočasničkih pozicija u operativna i strateška zapovjedništva. Na osobni zahtjev NGS-a norveških OS razvili smo i proveli, po prvi puta u NATO povijesti, “shadow” program za dočasnike. Devet norveških dočasnika provelo je dva tjedna u SHAPE-u učeći iz prve ruke od naših dočasnika i časnika o radu u strateškom zapovjedništvu. Mogu vam reći na temelju provedenih raščlambi sa sudionicima i mentorima, da je program bio izrazito uspješan i da će isti potencijalno u budućnosti biti ponuđen i drugim zemljama koje provode slične reforme.
Na HVU je 2017. godine proveden međunarodni pilot-tečaj za prve dočasnike viših razina članica Američko-jadranske povelje i promatrača – koliko tu RH i vodeći dočasnici iz OS RH mogu pomoći svojim kolegama ne samo u A5 inicijativi, nego i šire? Što je najviše utjecalo na razvoj dočasnika u OS RH (Domovinski rat, međunarodne misije, članstvo RH u NATO-u)?
Međunarodni tečaj koji je razvijen u RH pod okriljem A5 inicijative je dobar početak. Naravno, još je puno potrebno da se jasno iskristaliziraju zajedničke potrebe zemalja u regiji, ali i šire, kada govorimo o stalnom kurikulumu. SACEUR i ja smo osobno bili na prvom pilot-tečaju i tada smo jasno dali do znanja da ovakve regionalne inicijative imaju veliku ulogu u razvoju NATO snaga. I ovaj tečaj, kao i prije spomenuti na Baltiku, u budućnosti mogu postati dio NATO sustava obuke i izobrazbe ako A5 članice izraze želju za certifikacijom navedenog tečaja.
Što se tiče hrvatskih dočasnika, jedna od naših najvećih prednosti i utjecaja je upravo u činjenici da reforme koje su naše Oružane snage provele u drugoj polovici devedesetih godina po pitanju dočasnika su upravo iste one koje dio članica i partnerskih zemalja prolazi sada. Naše OS se mogu još više uključiti u potpori tih reformi kroz programe kao što je Defence Education Enhancement Program (DEEP), koji se provodi od strane International Staff u NATO HQ, te kroz ciljano upućivanje dočasnika u operacije u Afganistanu i Iraku na dužnosti vezane za institucionalni razvoj.
Koja je bila Vaša uloga u razvoju snaga partnerskih zemalja, posebno Ukrajine i Moldove, te Gruzije i Jordana?
Kada sam došao na dužnost, unutar našeg Partnership Directorate nisam imao osobu koja bi bila fokusirana samo na razvoj dočasnika partnerskih zemalja. Uspjeli smo izmijeniti strukturu Direktorata i uspostaviti dužnost višeg dočasnika za razvoj. Od tada pa sve do danas imamo bolju vidljivost i vrlo jasnu sliku potreba naših partnera. Ukrajina i Gruzija su bile u fokusu dugi niz godina i sada imamo dvije postkomunističke zemlje koje su u sukobu s Rusijom, i koje intenzivno rade na razvoju svojih dočasnika radi podizanja spremnosti snaga. Upravo prošli tjedan je ukrajinski parlament odobrio dva velika paketa zakonskih izmjena koji su vezani za reformu dočasničkog zbora, zakonske regulative, uz socijalne uvjete rada, i još mnogo toga. Sve je to rezultat intenzivnog rada NATO-timova i prvih dočasnika naših zapovjedništava u vrlo bliskoj suradnju sa US EUCOM. Moldova je prije nekoliko mjeseci odobrila niz izmjena u nacionalnom sustavu razvoja vojnika i dočasnika, i pokrenula projekt izgradnje dočasničke akademije za nacionalne potrebe.
Jordan je zadnji primjer zemlje koja mijenja tradicionalni sustav na zapadni, NATO sustav. Nakon niza sastanaka, završno s konferencijom ovog ožujka i razgovorima koje sam imao ja i predstavnici našeg zapovjedništva s vojnim vodstvom u Jordanu – Jordan će uputiti službeni zahtjev prema NATO HQ za potporu u provedbi reformi vojnog sustava s naglaskom na razvoj dočasničkog zbora. Svi ovi primjeri su rezultat odlične suradnje i profesionalnosti mojih kolega prvih dočasnika i stožernih dočasnika koji su sudjelovali u intenzivnim razgovorima s navedenim nacijama. Naravno, i mnoge druge zemlje članice su kroz bilateralnu suradnju omogućile da do ovih pozitivnih promjena dođe.
Kako ocjenjujete nastavne planove i programe tečajeva za dočasnike u NATO-voj školi? Na čemu bi još posebno trebalo poraditi u narednom razdoblju?
Ja osobno nisam zadovoljan s trenutnim sustavom i zato smo i predložili drastične izmjene. Smatram da NATO-škola i druge institucije mogu pružiti mnogo više, ali to iziskuje promjene u provedbi, preraspodjelu odgovornosti za određene razine izobrazbe, te uključivanje novih nacionalnih i regionalnih institucija. O ovome će se raspravljati na sljedećem sastanku NATO CSEL radne skupine, te će se završni prijedlog nakon usuglašavanja predati SACEUR-u i SACT-u na odobrenje. Vidjet ćemo kako će se sve razvijati u narednih 5 godina, ali promjene su sigurne.
MORH je najavio osnivanje Središta za razvoj vođa, koje bi trebalo razvijati i jačati sposobnosti dočasnika i časnika. Nakon što ste protekle 4 godine imali uvid u čitav niz dočasničkih zborova u nizu zemalja, koja su najbolja iskustva i prakse koje bi takvo jedno središte trebalo primijeniti?
Razvoj vođa na svim razinama, od taktičke do strateške, razvoj zapovjednih timova, te integrirana dočasničko-časnička obuka i izobrazba su jedan od strateških prioriteta SACEUR-a. S gledišta ACO-a, jedna od najvažnijih stvari je zajednička obuka časnika i dočasnika. I jedni i drugi imaju uloge vođa i ako se zajednički razvijaju kroz karijeru od najnižih dužnosti, jasno razumiju dužnosti jednoga i drugoga te razlike i sličnosti, to zasigurno garantira najbolje zapovjedne timove. Posebno je važno razviti vođe na najnižim razinama jer su očekivanja od istih, njihove dužnosti, ali i potencijalni negativni efekti krivih odluka sve veći. Ukratko, integracija i zajednička obuka časnika i dočasnika od najnižih razina, razvoj vođa na svim razinama (taktička-operativna-strateška) tijekom cijele karijere, te ista razina znanja. Dočasnik ne može biti uspješan ako ne razumije tematiku i problematiku zapovjednog lanca, ali isto tako časnik ne može biti uspješan u svome poslu ako jasno ne razumije ulogu dočasnika i istome ne da autoritet i slobodu rada.
Što Vas čeka po odlasku iz ACO/SHAPE? Na koji način ćete doprinijeti daljnjem razvoju OS RH i posebno dočasničkog kadra u OS RH?
Jedno je sigurno – vraćam se u OS RH, a na koju konkretnu dužnost to će odlučiti Ministarstvo Obrane RH i GS OS RH.
Koji je strateški značaj činjenice da ste bili prvi ne-američki CSEL u ACO/SHAPE-u, posebno uzme li se u obzir da je i Vaš nasljednik također Europljanin?
Odluka generala Breedlovea da poziciju otvori svim zemljama članicama je jasno dala do znanja da su sve članice jednako vrijedne i jednako mogu doprinijeti Savezu. Nakon moga odabira veliki broj manjih zemalja članica izrazio je zadovoljstvo i nadu da će se takva tradicija i nastaviti, što se u konačnici i desilo odabirom CSM Siima Saliste iz Estonije. Također, odabir prvog dočasnika koji nije iz SAD-a potaknuo je mnoge zemlje na veća ulaganja u razvoj vlastitih dočasničkih zborova jer su jasno vidjeli da veličina OS i veličina zemlje ne igraju ulogu ako postoji kvaliteta unutar dočasničkog zbora.
