U Kopnenim snagama oružane sile Sjedinjenih Američkih Država ne postoje zasebne postrojbe specijalizirane za urbano ratovanje – niti jedna jedina postrojba nije predviđena, organizirana i opremljena baš specijalno za izazove djelovanja u gradovima. Ne postoje ni istraživački centri posvećeni isključivo proučavanju vojnih operacija u gradovima. Ne postoje škole ni vježbališta gdje bi postrojbe Kopnenih snaga mogle doživjeti, eksperimentirati ili trenirati za izazove ratovanja u mjestima kao što su to Mosul, Aleppo ili Raqqa, u kojima smo već vidjeli američke i iračke postrojbe angažirane u borbenim djelovanjima visokog intenziteta. Bez specijalizirane postrojbe, istraživačkog centra, škole ili vježbališta skoro je nemoguće krenuti u razvijanje novih načina, sredstava ili pristupa vojnim operacijama u gradovima.
Ja sam 2008. vodio napad, obranu i operacije stabilizacije u gusto naseljenim urbanim sredinama Sadr City i Adhamiyah u Iraku. Tijekom proteklih nekoliko godina imao sam priliku izučavati povijest urbanog ratovanja, istraživati izazove budućih djelovanja u gusto naseljenim urbanim sredinama i najvažnije, kreativno promišljati taktičke izazove borbe u gradovima. Imajući mogućnost da razvijem bolje razumijevanje jedinstvenih izazova koje predstavljaju gusto naseljene sredine, da me se ponovno pošalje voditi vojne operacije u nekom gradu, ja bih danas postupao drugačije nego ranije. Slijedi lista sredstava koja redovite postrojbe Kopnenih snaga nemaju, a koja bi želio. U duhu prazničkog vremena ograničio sam listu na stavke koje mogu stati pod „borbeno“ božićno drvce.
- Industrijski bacač pjene
Neke od civilnih uporaba izolacijske pjene
Vojnicima ogroman problem predstavljaju tuneli, ulazi podzemnih željeznica i kanalizacijski šahtovi. Ja osobno ne bih želio silaziti (niti slati vojnike) u te urbane podzemne sredine. No tijekom intenzivnoj borbi svaki od tih otvora mora se uzeti u obzir. Svaki od njih predstavlja put raspoloživ za bijeg neprijatelja ili za pojavljivanje iza vojnika koji čiste zgradu po zgradu. Umjesto ulaženja u tunele ili rupe, ja bih želio industrijski bacač pjene kojim bi zatvarali svaki otvor koji nađemo i pokraj kojeg prođemo. Pjena se već koristi za stvaranje temelja betonskih kuća, ulica i nogostupa u privatnom sektoru. Prilagođavanje tog sredstva potrebama ratnika u urbanim prostorima donijelo bi velike koristi.
- Govorni dron
Zvučnik pričvršćen na kvadrikopter mogao bi omogućiti vojnicima da u taktičkoj situaciji upute civile unutar zgrade da izađu prije nego što započne njeno pretraživanje – ili, ovisno o situaciji, napad na nju. Govorni dron bi također zalutalo osoblje uputio u smjeru pomoći ili izbjegavanja područja borbenih djelovanja.
- Rudarski robot
Žalim što tijekom svog iskustva u urbanom ratovanju nisam uzeo u obzir kretanje kroz zgrade, umjesto izlaganja sebe i svojih trupa na cestama ili ulicama. Praksa bušenja rupa, obično nazvana „mouse-holing“, javlja se gotovo u svakoj većoj urbanoj bitci koju sam proučavao. U Nablusu 2002. godine, Izraelske obrambene snage su većinu svojih kretanja planirale kroz rupe u zidovima, stropovima i dvorištima. Želio bih imati rudarskog robota koji bi ispred mojih kretanja mogao bušiti ili probijati prolaze u zidovima. Takav bi robot imao software, podatke i senzore sposobne otkrivati puteve za prolaz kroz zidove na najlakši način, te uz najmanju štetu.
- Kotači za brzo raspoređivanje barijera
Upotreba betonskih zidova predstavlja jedno od najučinkovitijih oružja korištenog u urbanim operacijama tijekom posljednjih dvadeset godina. Mi smo ih često koristili 2008. godine, ne bi li smanjili razinu nasilja tijekom bitke za Sadr City. Unatoč širokoj upotrebi betona u Iraku, nisu tu bile razvijene nikakve nove metode primjene. Betonski blokovi bili su tovareni na kamione i onda pojedinačno skidani komercijalnim dizalicama. Ja bih tu želio vidjeti sustav kotača kojima bi se betonske zidove moglo direktno koturati s kamiona na poziciju (u stilu egipatskog prebacivanja blokova pri izgradnji piramida). To bi moglo podići maksimalan broj postavljenih barijera tijekom jedne noći, s prosječno šezdeset na nekoliko stotina. Dobro isplanirana akcija mogla bi preko noći uspostaviti opsadu neprijateljskih snaga.
- Zavjese razastrte namjenskim bacačima
Kada vojnici stoje na ulici tijekom urbanih djelovanja, oni mogu biti viđeni i gađani iz velike udaljenosti. Zavjesa između dviju zgrada pomogla bi u sprečavanju da ih se vidi. Lokalni civili u Aleppu koristili su tu tehniku vješajući velike zavjese između zgrada, ne bi li mogli prolaziti a da ne postanu metom snajperista. U prošlosti sam već pisao o mogućnosti da se takve izdržljive zavjese postavlja ispaljivanjem iz bacača granata jednog namjenskog sustava za sidrenje, kakav su 2012. dizajnirali kadeti iz West Pointa.
- Suzavac
Suzavac se mnogo koristio u prošlim urbanim bitkama, kao u Aachenu u Drugom svjetskom ratu ili u gradu Hue u Vijetnamu. On je bio učinkovit za istjerivanje neprijateljskih trupa iz zgrada i zasjeda u urbanim sredinama. No, to bi zahtijevalo širu promjenu, buduća su SAD 1997. potpisale međunarodni sporazum kojim je zabranjena ratna uporaba kemijskog oružja, što uključuje i suzavac. No, uključivanje suzavca u pribor jedinica za urbanu borbu moglo bi sačuvati živote i vojnika i civila.
- Balistički štit
Ulaz u novu zgradu ili prostoriju vojnici nazivaju „fatalnim lijevkom“. To je mjesto na koje neprijatelj može pucati i znati da će nekoga pogoditi. Slično su opasni i krovovi, na kojima vojnici lako mogu postati mete snajperske vatre. Vojnici se ponekad moraju koristiti niskim zidovima koji se nađu na krovovima, ne bi li izvirili i uzvratili vatru ili samo na kratko izvidjeli situaciju. Neke policijske snage u SAD-u tijekom svojih upadnih operacija koriste balističke štitove koji mogu zaustaviti streljivo kalibra 7.62 mm (baš kalibar koji širom svijeta koriste svi naoružani s AK-47). Vojnici će i nadalje morati prolaziti kroz vrata i pozicionirati se na krovovima, pa zato želim da pri tome budu zaštićeni štitovima.
- Kabl za punjenje auto akumulatora
Idući predmet revolucije u vojnim poslovima bit će na području energije, a ne oružja. Među najveće potrebe vojnika u brzom urbanom ratovanju spadaju voda, streljivo i hrana, ali također, što je kritično važno, baterije. Urbana bojišta često su zakrčena napuštenim automobilima. Volio bih imati kabl koji bih mogao prikopčati na njihove akumulatore, ne bi li tako dopunio strujom sve sustave koje nosim u borbu.
- Rojevi dronova za jednokratnu upotrebu
Rojevi dronova imaju potencijal promijeniti mnoge fundamentalne izazove urbanog ratovanja. Oni bi se mogli koristiti za razlikovanje civila od neprijatelja, za otežavanje uočljivosti vojnika u napadu stvaranjem dimnih oblaka, a možda bi mogli tvorili i zid koji bi štitio od metaka vojnike u kretanju prema cilju operacije.
- Kreditna kartica i račun na Amazon Prime
Neka od ovih raznih pomagala mogu pomoći, a neka ne. Veliku prednost na terenu ima sila koja je fleksibilnija i koja se može brže prilagoditi novim uvjetima nastalima tijekom urbanog ratovanja. Ja bih želio slobodu da mogu kupiti i eksperimentirati s raznim pomagalima kada se na bojištu pojave konkretni problemi.
Čvrsto sam uvjeren da urbana bojišta predstavljaju budućnost ratovanja. S tim na umu, u ovo blagdansko vrijeme želim vojnicima koji se u urbanim sredinama bore danas i onima koji će se boriti sutra – sredstva za rješavanje jedinstvenih problema koje pred njih postavljaju gradovi.
*Gost autor je bojnik John Spencer, zamjenik direktora Instituta za moderno ratovanje pri američkoj vojnoj akademiji West Point, savezna država New York. Prethodno instruktor pri U.S. Army Rangers, on je prošao sve vojničke, dočasničke i časničke činove do svog sadašnjeg, tijekom službe u nizu raznolikih postrojbi unutar svojih 24 godine vojne službe. Original ovog teksta pod naslovom „A Soldier’s Urban Warfare Christmas Wish List“ dostupan je na internetskim stranicama Instituta za moderno ratovanje, West Point: https://mwi.usma.edu/soldiers-urban-warfare-christmas-wish-list/?fbclid=IwAR1ko_61DFXbOOCA7I4OTVR1dNzZzWT3fY0clFo7kKsUURoc9e0D8VIhpqs
