Već se bliži i kraj listopada, a ugovora za hrvatsku nabavu izraelskih aviona F-16 Barak još nema. Prve neslužbene najave o konačnom sklapanju ovog velikog posla bile su vrlo optimistične – još u ožujku, odmah nakon objave odluke o izboru aviona, spekuliralo se da će pregovori s Izraelom trajati oko 3 mjeseca, te da će se ugovor potpisati krajem lipnja ili u srpnju, prilikom posjeta izraelskog premijera Hrvatskoj. Ni od ugovora ni od posjeta nije bilo ništa, ali se prilikom dolaska 3 izraelska aviona F-16 Barak u Hrvatsku radi sudjelovanja na proslavi VRO „Oluja“ počeo spominjati novi rok. Naravno, opet neslužbeno – „upućeni“ su navodili početak rujna, a malo manje upućeni – tek jesen ove godine. U rujnu se opet ništa nije dogodilo, a i jesen je u punome jeku – no ugovor se ne nazire. Doduše, sve je još u postavljenim okvirima – budući da se prošle godine od ministra obrane Krstičevića moglo čuti o donošenju odluke „do kraja 2017.“, a potpisivanju ugovora u 2018.

Prilikom predstavljanja nove akvizicije za OS RH, američkih helikoptera UH-60M Black Hawk, ministar obrane Damir Krstičević u nekoliko se navrata pozvao na nabavu F-16 u kontekstu obnove i modernizacije vojske.

„Ja se nadam 2021. – kad budemo obilježavali 30 godina Hrvatske vojske – imati F-16 Barak, imati Crnog jastreba, i ostala sredstva… Pa to je čudo. U samo 30 godina. Jasno. To imamo… to se pripremamo, radi mira, sigurnosti i hrvatske slobode. Za buduće generacije“,

rekao je prije 10-ak dana ministar Krstičević. Uslijedilo je tada i pitanje o tome kada se može očekivati potpisivanje ugovora s Državom Izrael. Tu je Krstičević bio vremenski neodređeniji:

„Pa, vi znate… što se tiče ugovora, radi se vrlo ozbiljno. Priprema se. Bolje potrošiti i koji mjesec više, a da taj proces pripreme ugovora bude profesionalan, odgovoran, transparentan… Tako da kasnije, kad se jednom potpiše ugovor – onda ide provedba ugovora. Ako si sve postavio profesionalno, onda je ta provedba… ne bi trebalo bit nikakvih problema…“.

Ili konkretno: „Nebitan je koji mjesec više – al da se napravi dobar posao,“ rekao je Krstičević.

O F-16 se govorilo i prošloga ponedjeljka na vježbi „Velebit 18“ na vojnom poligonu u Slunju. Tada je ministar još jednom izrazio nadu da će na sljedećoj takvoj vježbi, najavljenoj za 2021. godinu, sudjelovati i za sada samo najavljena nova sredstva Oružanih snaga RH – helikopteri Black Hawk i borbeni avioni F-16: „Očekujem kako će tada moć Hrvatske vojske pokazati višenamjenski borbeni avioni F-16 ‘Oluja’ i ‘Bljesak’, te helikopteri ‘Crni Jastrebovi’“.

No, u intervjuu za Večernji list od 21. listopada, zapovjednik vježbe „Velebit 18“ i direktor GS OS RH, viceadmiral Robert Hranj, nehotice je otkrio da ugovor kasni zbog treće strane – Sjedinjenih Američkih Država.

„Svaki proizvođač borbenih sustava, kao i kod aviona F-16, obvezuje kupca da on bude tzv. ‘krajnji korisnik’, u ovom slučaju Izrael. Želite li vi kasnije preprodati taj sustav, mora postojati o tome i suglasnost proizvođača, odnosno države, u ovom slučaju SAD-a. To je proces između SAD-a, Izraela i Hrvatske. Očekujemo da će se to uskoro formalizirati i onda ćemo potpisati ugovor“.

No, uz pitanje davanja konkretne dozvole za daljnju prodaju ovih borbenih zrakoplova, SAD tu ima još i dvije dodatne uloge – (1) priznavanje dosadašnjih radova na tim letjelicama i njihovo službeno usklađivanje sa standardima koji obvezuju Hrvatsku kao NATO članicu, te (2) daljnje produženje resursa hrvatskih F-16 (bilo direktno u SAD, ili u Izraelu – uz dodatan transfer tehnologije za takav zahvat).

Kada je krajem ožujka 2018. u MORH-u medijima prezentirana odluka o izboru višenamjenskog borbenog aviona, s više se strana čulo pozivanje na neizostavnu suradnju sa SAD-om. Prvenstveno što se tiče tzv. programa SLEP-a (ili neke slične varijante produljenja resursa) koji se mora obaviti na F-16 Barak za Hrvatsku, o čemu je šef Stručnog tima MORH-a, brigadir Davor Tretinjak, tada rekao:

„I sad, o kakvim se avionima radi – radi se o Bloku 30, moderniziranom korištenom avionu koji neće biti nadograđivan niti bilo šta drugo. On je već apsolutno moderniziran. Proći će znači fazu svoju SLEP-a, mi smo ovdje stavili 3.000 efektivnih flight-hours, sati, što smo procijenili prema onom našem 1.200 sati, 100 sati godišnje, da taj avion može letjeti još 25 godina. Znači uvijek je pitanje – ‘A tko to kaže?’. Pa kaže Lockheed Martin, ne mi. Lockheed Martin je ovo jamčio, ne Država Izrael ili neka druga država. Lockheed Martin kaže: produljenje resursa SLEP-a na 7.800, 3.000 sati kad napravite ‘Service Life Extension Programm’, to je nešto kao remont, uključen je u ponudu tog aviona, a kako sam vam rekao da se radi o moderniziranom, NATO kompatibilnom korištenom avionu koji će doći u Hrvatsku – znači, o čemu se radi na SLEP-u? Avion će biti potpuno rastavljen, znači pregledana njegova struktura, u skladu sa service-biltenima Lockheed Martina, u skladu sa svim materijalima Lockheed Martina, i ono što je Lockheed Martin kao proizvođač i potpisao. Tu ne otkrivamo neku Ameriku, to je dostupno u svim… Znači, avion nakon toga nema više nikakvih ograničenja i avion nakon toga nema više nikakvih remonta. Znači, to je ono što kaže Lockheed Martin, i ono što jamči i država Izrael i SAD“.

Brigadir Tretinjak tada je priznao i da: „Država Izrael nikada nikome nije prodala avion F-16 Barak. Nudila je svoje avione – ne Barak – i nikada nije dobila odobrenje SAD-a da proda Barak, osim nama danas“.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov medije je tom prilikom u ožujku ove godine izvijestio i da su obvezu dogovora sa SAD-om na sebe preuzeli Izraelci:

„Ja sam vodio izaslanstvo koje je bilo zajedno sa mnom i mogu vam reći, prije svega, da smo dobili dodatna jamstva ili potvrdili ono što je izraelska strana u svojoj ponudi već i jasno istaknula u smislu da NEMA skrivenih troškova, da jednostavno su oni ti koji će dogovoriti sa SAD-om suglasnost da mogu taj avion prodati Hrvatskoj, da će sve učiniti da avion bude u potpunosti kompatibilan i svim NATO standardima i, naravno, u sklopu potpore ovom projektu da će uložiti u razvoj Zrakoplovno tehničkog centra koji će moći dijelom održavati tu flotu zrakoplova koju dobijemo, jednako tako i tvornicu streljiva“.

“Slušaj, Jim, daj malo požuri ove svoje…” (Photo: NATO)

Usprkos naznakama da se s Državom Izrael vezano razgovara o tvornici streljiva i bespilotnim sustavima, već je tada bilo jasno da svi odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama tu još uvijek nisu bili riješeni, i da spomenuto odobrenje zapravo još nije ishođeno. Potvrda je uslijedila tek koji sat kasnije, u HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“, gdje je na pitanje SDP-ovca Franka Vidovića postoji li pisana podrška Lockheed Martina i dogovor o njihovom uvidu u stanje izraelskih aviona F-16 Barak za Hrvatsku, načelnik GS OS RH Mirko Šundov rekao:

„Radit ćemo na tome. To je proces koji traje. (…) U pripremi imamo… Ali sad slijedi proces pregovaranja i sklapanja ugovora“, rekao je general Šundov, pozivajući se istodobno na prikupljena sva potrebna uvjerenja od izraelske strane. Situaciju neugodnu po Šundova spasio je ministar Krstičević: „Ja imam… Poštovani g. Vidoviću, ja imam to izvješće. Možete doći kod mene ujutro, prije sjednice Vlade, u 8 sati, ja ću Vam pokazati to izvješće, znači od tvrtke Lockheed Martin da ta tvrtka podržava ovaj projekat“.

Bez obzira je li se Vidović i stvarno ukazao tog jutra u MORH-u, proteklih 7 mjeseci je pitanje podrške i konkretnih garancija SAD-a očito ostalo jednom od gorućih točki u ovom velikom poslu. No to je problem na koji se ukazivalo od početka – da SAD neće lako, ili možda čak i nikako (što je i do sada bio slučaj), dati svoj „amen“ za ovaj posao prodaje izraelskih modificiranih aviona F-16 u RH. Ukoliko tu Hrvatska bude presedan, to bi Izraelu moglo otvoriti nova vrata u daljnju prodaju borbenih aviona.