Velika vojna vježba „Velebit 18 – združena snaga“ započela je u subotu, 13. listopada, u 6 sati ujutro i trajala do danas, 16. listopada, opet u 6 ujutro. Njenih 72 sata aktivnosti bilo je raspoređeno na 11 vojnih lokacija širom Republike Hrvatske, a oko 5.500 sudionika učinili su ovu aktivnost najvećom tog tipa od Domovinskog rata, uključujući tu i prvu vježbu iz niza „Združena snaga“, iz listopada 2015. godine. Dok je za javnost bilo otvoreno ukupno 10 njenih pojedinačnih segmenata, ekipa portala Obris.org prisustvovala je jučerašnjem glavnom događaju, uprizorenom na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja. Tom smo prilikom o nekim aspektima ove nesvakidašnje vojne aktivnosti razgovarali s viceadmiralom Robertom Hranjom, direktorom GS OS RH, a ujedno i zapovjednikom vježbe „Velebit 18 – združena snaga“.

Ovo je treći dan. Kada se zadnji put radilo tako intenzivno?

Mnogi kažu da je ovo prvi put da smo tako intenzivno radili 3 dana – to je 3. dan intenzivno, ali za nas je počelo od ponedjeljka i trajat će još par dana. Ovo je prvi put, kažu moji stariji i iskusniji kolege, da smo tako intenzivno radili u tako širokom vremenskom dijapazonu.

Vidjeli smo združenost. A što je s integracijom? Bilo je govora: integrirano-združeno…

U mnogim aspektima i po tome elementu je ova vježba po prvi put. Kad govorimo o združenosti, prije svega bilo je združeno na najvišoj stožernoj, strateškoj bi neki rekli, razini. Po prvi put smo imali vježbu koja uključuje Glavni stožer i ključne komponente u procesu planiranja, donošenja odluke, izrade operativnog plana. Integracija pojedinih borbenih sustava je opet bila, prije svega, kroz vježbovni proces. Na ovakvim događanjima, kad je važna sigurnost, onda možda integracija nije toliko očita, ali bilo je i nje.

Kažete – veliku ulogu je igrao Stožer. Dakle, Stožer sam ili njegovo Operativno središte?

Svi. Znači, i Stožer je bio za ovu vježbu pretvoren u zapovjedništvo operacije, kako kažemo mi – namjenski organiziran. Ono što smo mi imali – to su bile stožerne funkcije – od funkcionalnog područja J1 preko J2 (vjerojatno vi znate o čemu govorim), 4, 5 i 6 – i ojačavali smo s funkcijama, znanjima i ekspertizom iz drugih cjelina, iz drugih grana, u komponenti Oružanih snaga. Imali smo i združeno Operativno središte koje je bilo funkcionalno po prvi puta tako složeno.

To Operativno središte iz ove vježbe nije ono Operativno središte u Zagrebu, koje…

Ne. To je također za ovu vježbu kreirano namjenski, namjenska organizacija. Npr. imali smo 2 časnika za KoV… liason, veza za KoV, za Mornaricu, za Zrakoplovstvo, za Specijalne snage… Znači, sve komponente su imale časnike za vezu, sve komponente su imale funkcionalne eksperte – imali smo meteorologa, doktora, itd. Ne mogu se svih ni sjetiti, bilo ih je sigurno 40 non-stop u našem Operativnom središtu.

Tu se radi na 11 lokacija. Je li problem u tome da su to sve zapravo relativno male lokacije?

Te lokacije su takve kakve jesu. Neke jesu male, neke su malo veće – kao što je Slunj, kao što su Gašinci, itd. Poligon Dugi otok je ogroman poligon. Znači, možemo u tom smislu razlikovati 2 aspekta vježbi – jedan je… uvježbavanje procedura i procesa u skladu s nekakvim scenarijom – imali smo donošenje odluka, izrada plana. To je bilo kako za… baš onaj pravi rat, kad se selimo u realnost, onda smo to razvili u vježbovne događaje, pa smo imali nešto na Gašincima… Uglavnom su snage koje su vježbale na većim lokacijama bile bojna+. Odnosno, ne možemo reći bojna, nego veličine bojne. I one su bile namjenski organizirane, posuđivale bi sposobnosti i sustave iz drugih cjelina – ovisno o tome kakva je bila zadaća i na kojem poligonu.

Znači li to da organske postrojbe ne mogu… Mislim, mi često završimo na tim „NOS-ovima“…

Ali danas vrlo rijetko igdje koristite čistu organsku postrojbu. Znači, filozofija kod nas je – grane su, kako se to kaže hrvatski, „force provideri“. Znači, moramo ga obučiti, opremiti, pripremiti, logistički poduprijeti, i onda kad je zadaća – onda se formira zapovjednik, zapovjedništvo, i onda kaže: meni treba to, meni treba takva sposobnost… Vi morate kombinirati iz više funkcija. Međutim, ipak pokazujemo da možemo i organske postrojbe koristiti – npr. ovo što smo sad krenuli u prednju prisutnost, „forward presence“, šaljemo namjerno…šaljemo organske postrojbe. Naravno, nikad to nije 100%, ali 90% su cjeline koje postoje u Hrvatskoj i cilj nam je, recimo, da zarotiramo sve bojne na takvim zadaćama jer to bi onda dalo dodatnu kvalitetu njihovom iskustvu, obučenosti, itd.

Da li u ovim vježbama postoje – ono što se kaže – crveni i plavi, ili su više jednostrane?

Kako gdje. Znači, na 11 poligona imali smo 11 različitih situacija. U nekoliko situacija smo imali crveni-plavi, znači stvarna interakcija, Specijalne snage, itd., tako da je bilo svega. Ovakva vježba – to je malo teže, ipak je dosta rizično, opasno, ali tamo u principu gdje nije bilo bojevih gađanja imali smo i crvene snage.

Što se tiče cybera… Kako je obuhvaćena ta domena? Mislim, prvi put se 2015. vidjelo cyber na onoj „Združenoj snazi“. Koja je razlika?

Sad smo probali samo malo to zakomplicirati, jel’, usložniti. Imali smo strukturu kakva je bila, imali smo nekoliko tih zapovjedništava – svi su bili uvezani, mislim mogli smo stupiti u vezu…. Ja kao zapovjednik – sve do Gašinaca, Gakova, ili dolje na Dugi otok, i to videom. Znači, bilo je puno networkinga, puno komunikacijskih kanala, i imali smo poseban tim u nadzornom dijelu vježbe, poseban tim koji je imao zadaću generirati supozicije ili, kako neki kažu, incidente. Imali smo 50-ak „incidenata“ u smislu kibernetičkih napada i onda smo gledali kako ljudi reagiraju. Prvo – jesu li uopće prepoznali da je kibernetički napad, da se nije pokvarilo računalo… I onda smo gledali reakciju, i onda smo nakon inicijalnih prosudbi odmah na licu mjesta probali i korigirati, odnosno pomoći im da korigiraju. Znači, recimo da smo otišli bar dva koraka ispred onoga što smo prošli put radili.

To je, dakle, 50-ak tih injekcija, događajnih, što se cybera tiče. Koliko ih je obuhvatila cijela vježba?

Pa bilo je negdje 150 incidenata, raznih… Borbenih uzbuna, napada, napali su zapovjedništvo moje, pa smo se morali braniti, itd.

Dakle, bilo je govora da je 5.500 ljudi fizički raspoređenih na terenu. Da li je k tome u samoj strukturi vježbe bila dodana još i nekakva simulirana masa ljudi?

Da. Mi smo nekoliko desetaka tisuća ljudi uvježbavali po scenariju. Možda Vam je promaklo, zapovjednik Kopnene vojske se tu igrao kao da ima dvadesetak tisuća vojnika…

Shvatili smo da je to brojno stanje samo sektora Sjever…

Da – samo sektor Sjever. Sjever je imao dvadesetak tisuća vojnika, supozicijski, odnosno 3.000 vojnika. Jug je imao malo manje stvarne snage… u stvarnosti oko 2.000 vojnika, bez ovog simuliranog dodavanja pričuve. Sama organizacijska struktura ukupne vježbe brojila je još oko 500 ljudi.

Na prvi pogled ne vidi se puno besposadne tehnike. Dakle, barem nekakvo izviđanje bespilotnim letjelicama. Jel to nešto što treba očekivati te iduće 2021. godine?

Imali smo, sigurno, u toj našoj radnoj i taktičkoj razini puno besposadnih sustava. Na primjer, snimili smo pogodak rakete na moru iz besposadne letjelice, i vrlo je to efektno. Snimali smo na Gašincima iz besposadnog sustava – ovdje sad nismo smjeli. Besposadni sustavi su letjeli u zraku, ali „no-fly-zone“ je bila za vrijeme trajanja vježbe, zbog toga što su sada letjeli naši…

No, dobro, to su sigurnosne procedure…

Da, da… Znači, nema ništa… ništa ne smije bit’ tada u zraku. Ali, imamo nekoliko klasa besposadnih sustava. Naravno da to ni iz bliza nije dovoljno.

A da li se uvježbavalo, recimo, obranu od napada nekakvim dronovima, ili nečim takvim?

To smo jako uvježbavali, i to je jedno područje gdje i kao cijela država moramo razraditi doktrinu… jer smo primijetili da je borba protiv toga izuzetno zahtjevna – u, kako bi rekao, hardverskom smislu, i u smislu znanja, ekspertize koju moramo tu imati. Trebamo i posebne borbene sustave – nekakve puške, topove. Morate imati sustave za radio-ometanje ili skidanje frekvencija na kojima rade… I to – negdje smo bili dobri, negdje nismo bili baš dobri – ali to je proces učenja.

To je moderna stvar, koja dolazi…

To se toliko brzo razvija da ne možete više samo hodati – morate trčati. Morate trčati jer ste već dva koraka iza, i onda jedva stižete. To je skupo, traži vrlo stručne ljude, i morate… Nikad tu niste zadovoljni. Uvijek morate težiti novome, jer ova protivnička strana ne spava. To vam je kao kod mobitela – na Samsung 8 napravi se X10, vi Samsung 9 on X11… A problem je u tome što danas ova tehnologija je široko dostupna. Države više nemaju monopol u tome. Privatne kompanije, nedržavne organizacije, mogu to relativno lako nabaviti…

Drago nam je čuti da se radi na takvim stvarima…

Intenzivno se radi. To nam je jedan od prioriteta.