Ovih se dana iz obrambenog resora čulo ponešto zanimljivih podataka. Ušteđeno je ponešto novca – 1,44 milijuna kn na prijevozu, 3 na telefoniji, 1,2 na čišćenju, po milijun na uredskom materijali i odorama, 2 na obući, 1,5 na osiguranju ljudstva (za slučaj nezgode na poslu), te još ukupno milijun na TV pretplati i satelitskim komunikacijama. Uz još oko 20 milijuna, koliko bi se dobilo štedljivijom podjelom povlastice beneficiranog radnog staža, tu u 2012. ukupno govorimo o oko 32,2 milijuna kuna ušteda. Pohvalno!
No, tu treba napraviti “reality-check”. Naime, dva su problema oko tih godišnjih ušteda. Kao prvo, one na ovogodišnji predviđeni obrambeni proračun od 4.828.051.470 kuna iznose jedva primjetljivih 0,67 posto – to su dvije trećine jednog postotka ukupnih ovogodišnjih novaca za obranu. Kao drugo, kad ti novci i stvarno budu ušteđeni – što će se zapravo vidjeti tek krajem godine – tek će se onda otvoriti pitanje hoće li ušteđeno i ostati obrani.
Praksa Ministarstva financija pokazala je posljednjih godina da čim se iskaže ušteda, to u pravilu znači da se onda iduće godine dobije i toliko manje novca koliko se uštedjelo. Time su dosadašnje štednje u obrambenome resoru – koje su na neki način ispale iracionalni specijalitet svojedobnoga ministra Vukelića – zapravo bile kontraproduktivne, budući su neposredno rušile ionako loše opskrbljen i sređen obrambeni sustav RH. Kada bi uštede u obrani i stvarno ostale na raspolaganju ovome sektoru, kako se navodno iz financijskog resora obećalo ministru Kotromanoviću, to bi predstavljalo gotovo epohalnu promjenu! Tada bi zapravo i imalo nekog smisla štediti.
Mnogo su zanimljiviji poslovi u koje se krenulo po pitanju opremanja, kadroviranja i općenito planiranja obrane u RH.
1. Opremanje
Nije dvojbeno da je materijalno stanje opreme, uključivo tu i famoznu “modernizaciju”, poprilično u rasulu – “koliko para, toliko i muzike” vrijedi kao i dosad. Tu su i pomaci učinjeni posljednjih mjeseci bitno skromniji čak i od ovih već spomenutih malih koraka u financijama. Ponajprije, izgleda da je ponešto podignuta ukupna borbena spremnost postrojbi OS RH. Navodno imamo više spremnih tenkova – od ispravnih 22 tenka na njih ukupno 72, ili 30,56 posto (što je tijekom sjednice Odbora za obranu, a u odgovoru na zastupničko pitanje, izjavio ministar Kotromanović 25. travnja ove godine) – sada smo navodno na njih oko 80 posto borbeno spremnih, nakon posljednje nabave rezervnih dijelova. I što se zrakoplovstva tiče, navodno je bolje – s trenutnih oko 50 posto dnevne spremnost – što je, naravno, iz javne perspektive nemoguće provjeriti, i pod uvjetom da opet ne dođe do neke katastrofe.
Kako tada, tako i u vijeke vjekova!
Odluke oko pitanja borbenih zrakoplova još nema. Činjenica da MORH tvrdi kako je spreman nastupiti na Vijeću za obranu još ništa ne govori o tome hoće li to tijelo nadležni stvarno i sazvati, kao što ne daje naznake ni o ishodu takvoga zasijedanja. No, zanimljivo je da se ustrajno čuju glasine kako je tu Ured predsjednika RH, koji nema na sebi probleme dnevnog hrvanja s obrambenih financijama, konzistentno tvrđi i u pogledima skučeniji od Ministarstva – koje zapravo vodi resor i muči njegove svakodnevne muke.
Bez obzira na želje, prema međunarodnome pravu morsku granicu ipak čuva HRM
Mornarica i njena tiha tehnička tragedija nisu u ništa boljem položaju od Zrakoplovstva. Dok MORH već neko vrijeme govori o ophodnim plovilima, i tu su sva pitanja još uvijek otvorena. Najavljuje se natječaj do kraja godine, za jedno plovilo, po navodno dogotovljenim specifikacijama. No, nije jasno hoće li se graditi po zadanom projektu, ili će i to pitanje biti otvoreno inicijativi brodograditelja (tko god oni bili, nakon posljednjih pretumbavanja tog sektora domaće privrede!). Dok se za HRZ barem zna da hoćemo nekakve borbene zrakoplove (kakve već!), po pitanju ophodnih brodova izgleda da je i dalje na snazi umjetna dilema iz razdoblja Branka Vukelića – ona koja tu razlikuje “obalna” i “vanobalna” ophodna plovila. Naravno, za Mornaricu bi se izgleda dalo graditi onu jeftiniju i, iskreno rečeno, “bezvezniju” varijantu – “obalna ophodna plovila”. U idealnoj bi varijanti do siječnja 2013. mogao biti proveden tender za jedno plovilo, te potpisan nekakav ugovor o gradnji tog faktičnog prototipa (poželjno na račun izvođača, a ne MORH) – iako je posljednji incident s brodom punim ilegalnih imigranata u Jadranu pokazao da ta vrsta brodica, na kakvoj MUP bazira svoju flotu, praktično ne služi ničemu osim kontrole glisiranja po raznim valama. Za izlazak na otvoreno more (što ne smiju ni MUP ni Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture), HRM i Obalna straža trebaju ozbiljne brodove, a ne nekakvu njihovu nerazvijenu rodbinu.
Dok je još nedavno izgledalo da je Kopnena vojska u općim odlaganjima modernizacije prošla relativno dobro – isporuka BOV Patria taman je krenula, kao i prenaoružavanje u NATO kalibar 5,56 mm, te još nekoliko usporedivih poteza obnove – izgleda da su i njih stigle “krizne škare”. Potvrđuju se naznake, koje javnošću kruže već neko vrijeme, o tome kako bi OS RH mogle krenuti u prodaju dijela novostečenih oklopnih vozila 8*8 na kotačima. S tim smanjivanjem – na ukupno 50, 70 ili do u prvoj fazi nabave ugovorenih 84 vozila – vjerojatno je povezano i određeno smanjivanje ambicija o hrvatskome djelovanju u inozemstvu, budući da s količine vozila dostatne za opremanje brigade polagano krećemo prema broju kakav bi si čovjek pretpostavio u slučaju neke ojačane bojne.
2. Kadroviranje
Što se kadrova tiče – moto posljednjih mjeseci je “smanjivanje” ili barem “racionalizacija”. Time ponajprije mislimo na niz slanja u mirovinu, bilo od 30. lipnja ili kojeg drugog datuma – koja su se kao svojevrsna epidemija krenule širiti obrambenim sustavom. Ipak, imajući u vidu neke situacije iz proteklih godina, kada se smanjivanje (posebno civilnoga) osoblja pretvaralo u svojevrsnu igru pretakanja ljudi između sustava MORH i OS RH (posebice Glavnoga stožera), još je rano reći išta o stvarnoj uspješnosti poduzimanih zahvata. Naravno, pod uvjetom da se za početak uopće prihvati premisu kako i djelatni sastav, van eventualne dugogodišnje službe u ministarstvu, ima što tražiti u najavljenim rezovima ljudstva.
Što se tiče MORH i njegove upravne strukture, tu su promjene potaknute novom Uredbom o unutarnjem ustroju, propisom kojeg se doslovno iščekivalo godinama. Taj je propis, donesen na Vladi 16. veljače, konačno na snagu stupio 29. veljače 2012. godine – da bi onda do 18. srpnja bio dovršen i njime izazvan preustroj. Okvirni broj ljudi u Ministarstvu navodno je pao s 1715 djelatnika na njih 1115. Od tog je broja 113 službenika i namještenika izdvojeno uz otpremnine, a njih još 40 je “na raspolaganju”.
Izdvajanja ljudstva iz OS RH vođeno je Godišnjim planom izdvajanja osoblja u OS, dokumentom kojeg je za ovu godinu ministar obrane već odobrio. Prema njemu bi Oružane snage do kraja godine trebale izdvojiti 196 pripadnika. Od tog su broja već sada jasni odlasci u mirovinu 8 generala i 26 brigadira, no to nije problem. Nezgodnija je činjenica što se čuje kako osobnih zahtjeva za izlazak djelatnih vojnih osoba iz sustava ima bitno više, navodno čak do 300 u ovih sedam mjeseci 2012. godine.
Budući da za prethodnu (Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava za 2011.), ali i ovu godinu (Godišnja razmjena informacija o obrambenom planiranju 2012.), više nema kvalitetnih a javnih kvartalnih tablica pribavljanja i izdvajanja osoblja u obrani (po broju i obrazovnoj razini za civile, po činu za djelatne vojne osobe) – teško je reći koliki je pravi opseg ove navale za izlaz is sektora obrane. Imajući u vidu zanemarivo obnavljanje kadrova, posebice u brojnim kritičnim specijalnostima, jasno je da već i sam izostanak ovih pregleda podataka (koji su se vremenom udomaćili u spomenutim dokumentima) već dovoljno govori o težini problema. Ostaje ponešto nejasnije hoće li samo uklanjanje iz javnosti podataka o problemima ujedno imati i nekave veze s njihovim rješavanjem.
3. Planiranje obrane
Ovo je dio obrambenoga sustava koji najlakše radi u trenucima nestašice novca, budući da već prikupljeno znanje i nešto papira ne traže velik zahvat u sve manji sektorski proračun. Upravo ovo područje, potaknuto relativno radikalnim prestrojavanjima za posao nadležnih kadrova tijekom posljednjih godinu dana, bilježi i najzanimljivije rezultate. Dok su praktično zamrle sve suvisle naznake izrade nove Strategije nacionalne sigurnosti – prebačene u djelokrug Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP), gdje su opet probijeni svi samopostavljeni rokovi, dok se navodno sastančilo bez rezultata – po pitanju ostalih strateških dokumenata, koji su ostali u djelokrugu MORH, ima ponešto pomaka.
Već spomenuti novi unutarnji ustroj MORH samo je dio novina, budući su u navodno završnim fazama izrade i novi ključni sektorski propisi – Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama. Ovi propisi bi po novom trebali detaljnije regulirati i materiju pričuve, radnog vremena i ukupnih radnih prava vojske te režima vezanog uz tzv. “dragovoljno” služenje vojne obveze. Budući je tu došlo do ovećih promjena, izgleda da je odlučeno s tim novim pravnim okvirom uskladiti i radnu verziju Strateškoga pregleda obrane (SPO), dokumenta koji je u svojoj (očigledno prvoj) radnoj verziji već bio predstavljen javnosti, sredinom ožujka na Kovčanju. Time bi onda početkom rujna paralelno krenuli – Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama pred Sabor, a SPO pred Vladu. Nadajmo se da će spomenute zakonodavne promjene biti popraćene i nekim oblikom stručne rasprave – kakva je za SPO već i bila održana početkom travnja. Bilo kako bilo, na temeljima takvog SPO, kojeg će Vlada vjerojatno usvojiti u rujnu, trebao bi onda biti dovršen i novi Dugoročni plan razvoja OS RH – dokument koji mora pred Sabor na diskusiju i usvajanje.
