Tri godine nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećao tadašnjem obrambeno-vojnom vrhu Kotromanoviću i Lovriću da će učiniti sve što treba za konačnu uspostavu Vojnog muzeja, eto opet lokalnome kabadahiji vilajeta zagrebačkoga poslanstva Ministarstva obrane, na čelu s pomoćnikom ministra Zoranom Piličićem, navodno na „ozbiljan sastanak“. Tema je, da čovjek ne povjeruje, „idejni plan Hrvatskog vojnog muzeja u Zagrebu, u kojem bi se povijest hrvatskih vojnika i njihova vojnog djelovanja kroz stoljeća, s osobitim naglaskom na Domovinski rat, prikazivala audiovizualno.“
Kako piše na službenoj web-stranici grada Zagreba: „Predsjednica Uprave Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban je objasnila da je ovaj inicijalni susret s delegacijom Ministarstva poslužio za razmjenu ideja, razmatranje mogućih lokacija budućeg Muzeja te definiranje rokova.
Nismo odredili lokaciju, prijedlog Ministarstva je da se muzej smjesti na Zagrebačkome velesajmu, što ćemo u narednim tjednima razmotriti i ustanoviti jesu li uvjeti na Velesajmu adekvatni potrebama budućeg Muzeja. Nakon toga ćemo, bude li potrebno, sugerirati i alternativne lokacije,
rekla je Stojić Deban.“
I sve je tu baš kao nekad! Na sastanku je bio, baš kao i ljeta gospodnjega 2014., i Miodrag Demo, voditelj Odjela za branitelje, koji je „pozdravio ovu ideju i pohvalio inicijativu Ministarstva obrane“ da se krene u realizaciju ovog projekta. „Školarci i učenici, od osnovne škole pa nadalje, trenutno nemaju priliku više saznati o vojnoj povijesti, povijesti Domovinskog rata niti o putovima hrvatskih vojnika kroz stoljeća. Izgradnjom Vojnog muzeja će se to promijeniti“, rekao je Demo dodavši da su Grad, Gradski ured za branitelje i Zagrebački holding spremni surađivati u njegovu planiranju i realiziranju, te je izrazio nadu kako će se vrata budućeg Muzeja otvoriti prije isteka mandata aktualne Vlade.
Što je rekao Milan Bandić, iz priopćenja nije vidljivo, ali je sasvim sigurno da se nije prisjetio svih svojih obećanja bivšem ministru obrane Anti Kotromanoviću, nabacivanja lokacijama, te obećanja o udjelu Grada kao suosnivaču Vojnoga muzeja. A svašta je te 2014. obećao Ministarstvu obrane – lokaciju za Vojni muzej, središnji spomenik braniteljima, uređenje vojnog groblja, te uređenje parka i garaže na Krešimirovom trgu. Od svega toga, ispunjeno je tek obećanje o bazičnome uređenju parka ispred glavnog ulaza u MORH. Bandić danas sasvim sigurno nije ništa rekao ni o svom izbjegavanju javljanja na telefonske brojeve Ministarstva obrane, kao i bijesnim pismima tadašnjeg ministra obrane. Pa sada, tri mjeseca prije lokalnih izbora, novu postavu Ministarstva obrane zavarava istim pričama i obećanjima.
Ulaz u nekadašnje prostorije Ministarstva obrane u Vlaškoj 87
Pred Kotromanovićem, Lovrićem i Josipovićem Bandić se nabacivao raznim lokacijama – od Velesajma do bivše tvornice Gredelj i urušenog Paromlina. No lokacije su jedna po jedna otpadale, a onda je cijela priča, što se Bandića tiče, stavljena na „ignore“. Zanimljivo, isti je model ponašanja zagrebački gradonačelnik bio primijenio i na jednu drugu, nekada vojnu lokaciju. Radi se o zgradi bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87, iz koje je MORH iselio prije točno 10 godina, Vlada ju je potom predala Gradu Zagrebu, a da ona ni do dana danšnjega nije stavljena u funkciju. Štoviše, Bandić je prošle godine u planove utrpao i rekonstrukciju i popravak ulične zgrade, kako bi u nju za početak smjestio privatnu glazbenu školu. Radovi su trebali završiti upravo početkom ove godine, ali ne samo da nisu završili, nego nisu ni otpočeli. Jedina promjena na toj povijesnoj zgradi je pucanje uličnoga žlijeba, zbog čega se slijeva kiša niz fasadu, stvarajući ogromne crne vodene mrlje, nedaleko od ploče kojom se podsjeća da je svojevremeno u toj zgradi vojni rok služio mađarski pjesnik Sándor Petöfi.
S obzirom na dosadašnje iskustvo Ministarstva obrane sa zagrebačkim gradonačelnikom po pitanju Vojnog muzeja, pomalo tragikomično zvuče riječi pomoćnika ministra obrane Zorana Piličića izrečene pred gradskom delegacijom – kako od 1993. godine, kada je začeta ideja o vojnom muzeju, „nije bilo pomaka niti političke volje da se ona realizira“.
„U ovoj inicijalnoj fazi, naišli smo na potporu Grada i na profesionalce koji su spremni pomoći u realizaciji ovog projekta“,
rekao je ili neupućeni ili naivni Piličić.
U nedostatku prostora, Vojni muzej svoje eksponate izlaže tek prigodno
Jedino što se u međuvremenu promijenilo je status Vojnoga muzeja. Pri nedavnoj promjeni unutarnjeg ustroja MORH-a, Vojni je muzej izdvojen iz sastava Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo, čiji je dio bio dugi niz godina. To bi trebao biti još jedan korak do konačnog izdvajanja Muzeja iz sastava MORH-a, i njegovog oformljavanja kao nove samostalne muzejske institucije. No taj je postupak dug i spor – bivše čelništvo Ministarstva obrane nije željelo pristati na izdvajanje Vojnog muzeja sve dok mu se ne nađe lokacija i osigura proračun, a to se pokazalo gotovo kao nemoguća misija. Vrijedni djelatnici Vojnog muzeja cijelo ovo vrijeme prikupljaju građu za, kako se nadaju, uskoro formiranje i udomljavanje Muzeja, dok MORH i Oružane snage istovremeno svako malo sele tu istu građu s jedne lokacije na drugu, nanoseći budućim eksponatima postupno sve veće štete pri takvim seobama.
U svijetu zaista ima divnih vojnih muzeja, koji nisu tek novi čin glorifikacije i popularizacije militariziranog društva, već povijesni prikaz nacionalne baštine. Postojeći fundus Vojnoga muzeja MORH-a sasvim je sigurno upravo na tome tragu, no sa svim predizbornim obećanjima aktualnog zagrebačkog gradonačelnika – sasvim je sigurno da ga građani neće tako skoro moći vidjeti u punome sjaju. Zato bi Ministarstvu obrane bilo puno pametnije u dogovoru s Marićevim Ministarstvom za državnu imovinu pronaći odgovarajuću državnu lokaciju, za početak je urediti barem u osnovnim crtama i konačno otvoriti Vojni muzej. Jer kao što smo do sada već nebrojeno puta imali priliku vidjeti, od Bandićevih obećanja ostvare se jedino ona koja se odnose na gradske fontane.
