Nepuna dva i pol mjeseca otkako je došlo do promjene na čelu Ministarstva obrane, vrijeme je za najavu konkretnih poteza u ovoj i narednih nekoliko godina. U posljednje vrijeme učestali medijski napisi o problemima u obrambenom sektoru natjerali su i novog ministra obrane Damira Krstičevića da osim o domovinskoj sigurnosti progovori i o stanju u obrani, kao i o svojim potezima u tom resoru. Nakon što je prije dva dana (u ponedjeljak, 09. siječnja) gostovao u emisiji „Otvoreno“ HTV-a, jutros je ministar Krstičević bio gost na Hrvatskom radiju, u emisiji „A sada Vlada“ kod novinara i voditelja Marina Eraka. Kao i u nekoliko dosadašnjih navrata, Krstičević je spomenuo povećanje obrambenog proračuna, te neke poteze koji iz toga proizlaze. Podsjetio je da „ulaganje u sigurnost nije trošak nego investicija“, te je ponovio svoje dosad učestalo ponavljane sintagme o „Hrvatskoj vojsci kao brendu“, te o 2017. godini kao „godini vojnika, dočasnika i časnika“.
Na pitanje što to konkretno znači, te u što će se utrošiti novac izboren pri povećanju obrambenog proračuna, Krstičević je odgovorio:
„Ja kažem ja sam sretan da smo konačno – kažem nakon devastacije, odnosno da je Ministarstvo obrane izgubilo tih 1,4 mlrd – da smo sada to povećali, želim da ova godina, 2017. godina, bude godina vojnika, dočasnika i časnika, namještenika, službenika. Želim se maksimalno fokusirati i posvetiti čovjeku, jer čovjek je ta razlika. Znamo i ’90-ih da nismo imali ni opreme, ni naoružanja, međutim imali smo jednog čovjeka koji je bio domoljub, koji je bio motiviran, koji je bio spreman učiniti sve tako da obrani Hrvatsku i kasnije da oslobodi Hrvatsku. Prema tome, želimo sada ova sredstva koja su nam sada povećana usmjeriti na bolje uvjete života, rada naših vojnika u vojarnama, da te naše spavaonice budu bolje, da ta naša prehrana bude bolja, da ti uredski prostori da budu bolji, da ti obučni kapaciteti na kojima se rade treninzi, vježbe, simulatori da budu bolji i kvalitetniji. Tako da nam je vrlo bitno… želimo na neki način, vjerujte mi, vratiti dušu hrvatskom vojniku. Hrvatska vojska je brend, ona je prepoznata u svijetu, ona je priznata u svijetu, i od strane naših partnera i od strane naših saveznika, ali želimo, kažem, kroz osiguranje ovih boljih uvjeta da naši ljudi budu još motiviraniji, još bolji, za one sve zadaće koje se postavljaju pred Hrvatsku vojsku. Jasno da je tu i zadaća koja je vezana za pomoć civilnim institucijama. Vi znate da je naša vojska jako puno angažirana i oko poplava kad se dogode, da želimo još bolje pomagati našim civilnim institucijama, znate da smo angažirani jako puno i oko požara gdje želimo također još više u tom segmentu pružiti, i da smo angažirani i oko hitnih medicinskih prijevoza, traganja, spašavanja, tako da taj naš odnos prema civilnoj zajednici, te naše sposobnosti koje nam trebaju, te nove sposobnosti, upravo nam trebaju ta sredstva da bi mogli razviti sve te sposobnosti i da bi stupanj sigurnosti u našoj Hrvatskoj još bio bolji.“
U Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru trenutno se intenzivno razmišlja o stacioniranju jednog dijela OS RH u Vukovaru. Ideja je to koju je prvi javno plasirao gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na sjednici Vlade održanoj 17. studenog u Vukovaru. Penava je tada najprije podsjetio da većini upravnih odjela Vukovarsko-srijemske županije nije sjedište u Vukovaru, da bi potom predložio da se u tom gradu ponovno uspostavi vojarna u koju bi bila smještena inženjerijska postrojba veličine „500 do 1000 vojnika“. Ovaj kontroverzni prijedlog u MORH-u su, čini se, shvatili ozbiljno, što je jutros potvrdio i ministar obrane:
„Mi znamo što za našu Hrvatsku znači Vukovar – Vukovar je simbol otpora, simbol hrvatskog junaštva. Hrvatska pobjednička vojska razmatra opciju, i mislim Glavni stožer to razmatra. Mislim da ćemo u ovoj godini donijeti odluku da jedna postrojba Hrvatske vojske bude u Vukovaru. To je za nas nacionalno pitanje, to je naša odgovornost prema budućim generacijama, tako da – evo, ja se nadam – da će se ta odluka donijeti u ovoj godini. To za mene nije samo i sigurnosno pitanje, to je na neki način naš doprinos gradu Vukovaru, jer to je opet nekoliko stotina radnih mjesta, prema tome u funkciji Hrvatska vojska ne samo da je sigurnosti, nego je u funkciji gospodarstva i oporavka našeg Vukovara,“
rekao je Krstičević. Komentirao je i suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, dodavši kako smatra da bi ona mogla biti još i bolja i uspješnija:
„Što se tiče obrane i sigurnosti, SAD za Hrvatsku vojsku i Ministarstvo obrane su strateški partner u području obrane i nacionalne sigurnosti, i vjerujem da će nova administracija koju, evo, za koji dan ćemo dobiti, intenzivnije, jače se uključiti u ovaj prostor na jugoistoku Europe.“
Od SAD-a kao svog strateškog partnera Hrvatska je do sada dobila dosta opreme, uključujući i trenutno ponešto upitne MRAP-ove i helikoptere Kiowa Warrior. Iako je svih 16 helikoptera već neko vrijeme bazirano u 93. ZB u Zemuniku, još uvijek nije počela obuka ni za tehničare ni za pilote. Što se MRAP-ova tiče, jedan dio tih vozila stoji na otvorenom unutar Remontnog zavoda na Jankomiru, i čeka neke bolje dane. U emisiji „Otvoreno“ je ministar obrane Krstičević priznao da 70 vozila MRAP u Jankomiru ne čekaju samo bojanje, već i nabavu novih stakala koja je trebala biti riješena prošle godine, ali to njegov prethodnik Buljević nije napravio. Krstičević je obećao da će i ova vozila i izvidnički helikopteri uskoro ući u planirane procese:
„Po pitanju donirane opreme, nama su SAD donirale preko 500 milijuna dolara te opreme. To je za nas vrijedna oprema, to su vrijedne donacije. Što se tiče MRAP-ova, velik dio MRAP-ova mi smo već stavili u operativnu funkciju, i oni se nalaze u Hrvatskoj vojsci i operativno se koriste. Jedan dio još se ne koristi zato što… to je oprema znači koja je već korištena, tako da trebamo iskompletirati, znači preostali dio – tu smo imali određenih problema i sa tim zaštitnim staklima. Nadam se sada… upravo oko problema zbog proračuna… jer proračun je, rekao sam, bio devastiran, tako da sada u ovoj godini ćemo to riješiti, tako da ćemo sve te MRAP-ove staviti u funkciju. Što se tiče ove eskadrile, znači Kiowa, to je jedan odličan helikopter, laki borbeni helikopter. Dobili smo 16 komada – kreće sada obuka u 1. mjesecu tehničara, u 4. mjesecu kreće obuka mladih hrvatskih pilota, u 7. mjesecu ti mladi hrvatski piloti bit će inicijalno spremni, i sljedeće godine imat ćemo kompletnu spremnost te naše borbene eskadrile helikoptera za operativnu upotrebu. I vjerujte mi, na to svi skupa u Hrvatskoj vojsci smo ponosni, to je ta nova sposobnost koja nam je potrebna, koju razvijamo i evo, ja se tu zahvaljujem SAD-u…“
Izbjegavši izravno odgovoriti na pitanje može li se od SAD-a očekivati pomoć pri nabavi novih borbenih zrakoplova, Krstičević je rekao kako prije svega Hrvatska treba donijeti neke važne odluke:
„Pa mi smo partneri, mi razgovaramo… Prema tome, na nama je sada odluka. Mi moramo donijeti odluku u ovoj godini da nam ta sposobnost treba. Vidjeli ste da imamo suglasje cijelog državnog vrha, i predsjednica Republike, i premijer, i ja kao ministar obrane smo za to da nam ta sposobnost treba. To je naš odnos i prema budućim generacijama, naša obaveza, i sigurno da nije isto da li će Hrvatska vojska imati tu jednu eskadrilu ili neće imati, nije to isto da li će kao Hrvatsko ratno zrakoplovstvo to imati… jer za mene – ako smo država, ako smatramo da nas i drugi trebaju smatrati državom, Hrvatska mora imati tu borbenu eskadrilu. Razumim da ekonomska situacija je teška, da uvijek je… tu ima dosta tih otvorenih pitanja, međutim, mislim da jednim zajedničkim radom, jednom sinergijom svih nas u Hrvatskoj… Opet, to nije odluka ove Vlade, to je odluka nekoliko Vlada, nekoliko Sabora, mislim da nam tu treba i konsenzus, da je to i nadstranačko pitanje, mi ga želimo graditi, tako da vjerujem da ćemo zadržati tu sposobnost koja je potrebna i Hrvatskoj vojsci.“
Potom je voditelj Marin Erak tražio od ministra Krstičevića da konkretizira kakve će se odluke donijeti u 2017. – odluka o zadržavanju borbenog zrakoplovstva, ili o tipu zrakoplova, ili o izboru proizvođača, ili će se pak početi ugovarati posao nabave novog zrakoplova. Tu je ministar obrane ipak bio ponešto konkretniji:
„Pa naš je cilj da ove godine donesemo odluku da ta komponenta, da je nama potrebna. Također želimo u ovoj godini reći koji tip zrakoplova je nama potreban. Želimo izanalizirati nekoliko načina kako možemo doći do te sposobnosti, iz tih načina želimo također sagledati načine financiranja i onda 2018. godine, ja se nadam… znači, donijeti, odnosno potpisati ugovor sa partnerom, državom, s kojom smatramo da je to najbolje napraviti. Moramo biti odgovorni, moramo biti pametni, to su velike političke strateške odluke. Mislim da jedna odgovorna, pametna država… da će sagledati sve i donijeti ono što je najbolje za nas.“
Vrativši se opet na godinu vojnika, dočasnika i časnika, voditelja je zanimalo hoće li podizanje vojničkog standarda usporiti neke nabave i projekte? Primjerice, izgradnju obalnog ophodnog broda.
„Mi želimo ravnomjerno rasporediti sve te stvari, ja opet se vraćam – vojnik je najbitniji, čovjek je najbitniji, on radi tu razliku. Ne kažem da oprema nije bitna, ali kažem – želimo se fokusirati na tog čovjeka i na te njegove uvjete, i da mu ova naša hrvatska država… da ti uvjeti budu maksimalno dobri, da bi on mogao odraditi svoj dio posla. Oko ovih svih projekata koje ste rekli, svaki od tih novih projekata nama donosi neke nove sposobnosti – želimo i intenzivno raditi na tim projektima. Što se tiče projekta OOB, bio sam prije mjesec dana u Splitu, upoznat sam s tim projektom, imamo jedan projektni tim i ja se nadam polovicom…“
Na opasku kako projekt OOB već kasni, Krstičević je rekao:
„a kasni, što da ja… Kasni upravo zbog ovoga, rekli smo – proračun je devastiran i upravo zbog toga… to su ta odgađanja. Znači nije bilo sredstava, smatralo se da skoro vojske više i ne treba, neki smatraju da tu Hrvatsku vojsku cijelu treba… ona je stavljena nekako u drugi plan kao ‘ona je svoju misiju završila’, u miru neki položaj vojske se nekako promijenio… Ja smatram da te trendove moramo promijeniti, i mislim da Hrvatska vojska je potrebna našoj Hrvatskoj, našoj sigurnosti, da mi u Hrvatsku vojsku trebamo investirati i ulagati, jer pretpostavka gospodarskog razvoja, rasta, razvoja društva, je sigurnost i stabilnost. Prema tome, Hrvatska vojska tome doprinosi. Ja se nadam, taj OOB – meni je drago da se on gradi u hrvatskom brodogradilištu, i da će on polovicom 2017. godine biti u moru i da ćemo biti svi ponosni kako je to odrađeno.“
Ono što ne bi trebalo kasniti je izrada novog prijedloga Strategije nacionalne sigurnosti, za koju Krstičević očekuje da bi trebala izaći pred Hrvatski sabor još prije ljeta:
„Pa mi radimo na tim strateškim dokumentima. Vi znate da su ti strateški dokumenti vrlo bitni. Naša strategija nacionalne sigurnosti je iz 2002. godine, prema tome, 14-15 godina. Okolnosti su se promijenile, mi smo danas članica NATO-a, članica smo EU, prema tome… Evo, ja se nadam, ova Vlada se s time sustavno bavi, formirali smo tim, i ja se nadam u petom mjesecu da će Hrvatska imati spremnu Strategiju nacionalne sigurnosti, u 5. mjesecu za usvajanje u Hrvatskom saboru. Ovo što kažete što se tiče energetske sigurnosti mislim da je ona jako bitna za svaku modernu državu. Meni je drago da ova Vlada sada želi vratiti vlasništvo nad Inom, također mislim da to doprinosi jačanju energetske sigurnosti i svaka država vodi računa da bude što manje neovisna o tome, i mislim da je to dobra stvar i dobra odluka.“
Prema postojećim planovima, početkom sljedeće godine jedna postrojba OS RH bit će angažirana na istoku Europe, uz granicu s Rusijom. Krstičević je potvrdio da, iako takav prijedlog još nije došao ni na Vladu,a kamoli pred Sabor, traju pripreme za razmještaj hrvatskih vojnika u Litvu:
„Na NATO summitu u Varšavi mi smo iskazali kao Hrvatska, iskazali smo spremnost da angažiramo jednu satniju, 150 vojnika, u Litvi pod vodstvom njemačke borbene skupine, znači Njemačka je vodeća nacija. Sada smo u fazi priprema te satnije, znači operativno razgovaramo s našim prijateljima iz Njemačke, bavimo se znači tim operativnim stvarima, gledamo gdje će ta postrojba biti smještena u Litvi, logističkim stvarima. Mislim da…Sabor je taj koji donosi odluku, prema tome Sabor još nije donio odluku o tome, nadamo se da će biti u ovoj godini Sabor u poziciji da o tome raspravlja. Na nama, na Ministarstvu, je da pripremimo tu satniju , ta satnija bi trebala biti – ako Sabor…“
Osim što bi hrvatski vojnici u Litvi jačali interoperabilnost OS RH s oružanim snagama drugih NATO država, te razvijali nove sposobnosti, Krstičević čvrsto vjeruje da hrvatski vojnici tamo idu „u funkciji mira i stabilnosti, a ne u funkciji neke agresije“.