Nakon današnje 2. sjednice Vlade, novinari su na Markovom trgu pitanjima presreli i Damira Krstičevića, ministra obrane te potpredsjednika Vlade zaduženog za nacionalnu sigurnost. Na pitanje novinara Nove TV o tome uklapaju li se i borbeni zrakoplovi MIG-21 u njegov koncept domovinske sigurnosti, Krstičević se osvrnuo na smisao te obrambene sposobnosti, kao i pitanje donošenja odluke o njenoj budućnosti:

“Jasno da, što se tiče borbenog zrakoplovstva… To je velika odluka koja se stalno odgađa. Ja želim, kao ministar, pripremiti stručno politički vrh. Ja sam za zadržavanje tih sposobnosti. Međutim, te sposobnosti… ja smatram… da nama trebaju, za 30 i 40 godina. Prema tome, to nije sutra odluka ministra obrane. To je odluka cijele države. Na toj odluci nam treba konsenzus svih parlamentarnih stranaka. To je odluka nekoliko hrvatskih vlada. Prema tome, zajedno trebamo odrediti, procijeniti, ono što je najbolje.

Ja se sjećam rata, sjećam se ’95. godine. Sjećam se, u toj situaciji, koliko je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo… koliko su ti hrabri hrvatski piloti… koliko su izveli naleta i koliko su oni nama pomogli da ta naša Oluja… da se može napraviti na jedan pošten, pravi, organiziran način. Tako da… Ali, kažem – idemo na razini države, organizirano, sustavno… vjerujem, slijedeće godine donijeti tu odluku“.

Prije tjedan dana, gostujući na Hrvatskom radiju, ministar obrane je rekao i kako je odluka o borbenom zrakoplovstvu sklop niza aspekata:

“Treba povezati priču sposobnosti, sigurnosti, ekonomije, gospodarstva, sve je to složena priča. Ja vjerujem da je Hrvatska u stanju donijeti ispravnu odluku za budućnost.”

Dok s jedne strane ne čudi odlaganje ove odluke za predstojeću 2017. godinu, što smo već ranije najavljivali na portalu Obris.org (radi dosadašnje loše pripreme uz problematične savjetnike, nevoljkosti prethodnika, manje od dva mjeseca do isteka roka zadanog krajem 2014. u Dugoročnome planu razvoja OS RH, te potrebe rebalansiranja proračuna i donošenja obrambenog proračuna za iduću godinu), ovo je prvi put da se od aktualne vlasti i službeno čuje o odgodi. Nažalost, nije dvojbeno da se kod pitanja budućnosti borbenog zrakoplovstva u RH radi o politički teškoj odluci – no, nije baš vjerojatno da će ona dogodine postati imalo lakša.

Do sada se već nebrojeno puta dogodilo upravo ovakvo odgađanje donošenja konačne odluke, pa je formulacija “odlučit ćemo sljedeće godine” postala obavezna mantra u mandatima nekoliko zadnjih Vlada i ministara obrane. Zato, treba zaključiti da tu dragocjeno vrijeme ide, resursi postojećih antiknih borbenih zrakoplova polagano ističu, iskusni piloti polagano idu u penziju – a na horizontu i dalje stoji mogućnost da Hrvatska postane jedna od rijetkih država koja je svjesno čekala nužnost ukidanja takve kompleksne tehničke sposobnosti, pristajući da nakon opće deindustrijalizacije, odustankom od tehnologije nadzvučnoga leta sada i aktivno sama smanji svoju nacionalnu razinu tehničkih sposobnosti.