Usprkos jučerašnjim najavama iz neimenovanih, ali navodno za medije pouzdanih izvora, danas na kraju ipak nije razriješen dužnosti ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić. I ne samo da taj dužnosnik nije razriješen, već je ovom prilikom ponovo došla na vidjelo disfunkcionalnost aktualnog političkog vrha Republike Hrvatske, budući su se po ovom političkom pitanju temeljito u praksi razišle upravo one dvije instance koje o tom pitanju i odlučuju. Dok je Predsjednica RH požurila i krenula svojim akcijama tjerati Vladu RH na razrješenje, premijer Orešković prvenstveno je ispao zbunjen manevrima s Pantovčaka.

Stvar se, naime, krenula razvijati danas kasno popodne, krajem radnoga vremena. Mediji su tada zaskočili premijera Tihomira Oreškovića, nakon njegova sastanka s parlamentarnim predstavnicima nacionalnih manjina, te ga pitali i o najavljenom razrješenju Lozančića – visokog dužnosnika u sigurnosnome sektoru s kojim je jučer taj isti premijer održao višesatni sastanak u Banskim dvorima, vjerojatno baš na temu praćenja i suzbijanja organiziranog kriminaliteta (što se zaključilo iz podatka da je jučer Lozančića u sjedište Vlade RH pratio Igor Batković, inače načelnik Odjela za organizirani kriminal SOA-e). U odgovoru na pitanje novinara, Orešković je nastupio diplomatski, odgovorivši: “O Lozančiću ćemo predsjednica i ja zajedno odlučiti“.

Prema navodima medija, ovo je suglasje trajalo kratko, budući se neposredno kasnije javnošću pronijela vijest da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Vladi RH to isto popodne već proslijedila svoju potpisanu odluku o razrješenju ravnatelja SOA-e, spornog Dragana Lozančića. To forsiranje ove političke odluke potvrđeno je s Pantovčaka kratkim priopćenjem u kojem stoji:

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović potpisala je Rješenje o razrješenju ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića zbog povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Predsjednica je ravnatelju Lozančiću osobno priopćila kako ne uživa njezino povjerenje. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović potpisala je i Rješenje o razrješenju predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Ivice Panenića radi neosiguravanja provođenja poslova iz djelokruga UVNS-a.

Rješenja o razrješenjima upućena su u Vladu Republike Hrvatske“.

Osim što je time postalo jasno da premijer danas uopće nije znao koje poteze na zadanu temu aktualno sprema Predsjednica RH – time se i nedavno opće usuglašavanje Pantovčaka i Markova trga po pitanju nacionalne sigurnosti pokazalo tek praznom formom, baš kako smo to bili pretpostavili na portalu Obris.org. Nadalje, nacionalna novinska agencija HINA je iz Banskih dvora kasno popodne dobila potvrdu o ovome – da su u Vladi RH zaprimili inicijativu  koju je predsjednica pokrenula, i da po tom pitanju nije odmah donesena i nekakva konkretna odluka. Naime, rečeno je: “premijer će to razmotriti i odluku donijeti idući tjedan“.

Tim se potezom s Pantovčaka premijera Tihomira Oreškovića zapravo dovelo u prilično neugodnu situaciju. Naime, njemu predstoji odlučivanje između dvije temeljito suprotstavljene političke opcije. Kao prvo, on može svojim supotpisom potvrditi već potpisanu odluku Kolinde Grabar Kitarović – koja je očigledno donesena jednostrano, te bez ikakvih suvislih konzultacija s osobom čiji se supotpis traži da bi Lozančić i stvarno otišao s dosadašnje dužnosti. Time se barem formalno zadržava privid monolitnosti ukupne vlasti u državi, iako sam premijer u konačnici ispada slab, te faktično podložan različitim silnicama političkih utjecaja u državi, s kojima bi načelno trebao biti barem ravnopravne snage. Kao drugo, premijer Tihomir Orešković može pod nekim opravdanjem odbiti supotpisati takvu jednostranu odluku o razrješenju pristiglu s Pantovčaka – čime potvrđuje svoju poziciju premijera, jednako kao i svoju samostalnost u djelovanju (koju se dosad u javnosti doživljavalo prilično upitnom). Doduše, time bi on ujedno ponovo otvorio novu/staru frontu političkog sukobljavanja Vlade i Predsjednice, možda praćenu i dodatnim konfrontacijama političkih blokova unutar aktualne vladajuće koalicije u Hrvatskoj. Temeljem iskustva prikupljenog tijekom proteklih tjedana, ni ovakav razvoj aktualne sigurnosno-političke situacije u Republici Hrvatskoj nije nezamisliv.

Naime, iako vrlo visoke razine popularnosti u Hrvatskoj, predsjednica Grabar Kitarović trenutno gazi vrlo tankom linijom na putu očuvanja kakve-takve političke neovisnosti svoje državne funkcije, pa i po pitanjima nacionalne sigurnosti – u kojima ona ima prilično ozbiljne ovlasti. No, dok je neosporno da aktualna koalicijska vlast u državi neće Predsjednici RH dati da nastavi koristiti svoje ovlasti na način kako je to ona radila u proteklih godinu dana (recimo, pozivima na odstupanje premijera s dužnosti, ili upadanjima u urede pojedinih ministara), tek ostaje za vidjeti kako će do tog ograničavanja sa strane vladajuće politike i upravne vlasti u državi doći u praksi. Ne bi bilo čudno da se pogodnim trenutkom za to pokaže i aktualno razmimoilaženje pogleda Predsjednice i premijera, kojem je sasvim u ovlastima da spomenutu Odluku o razrješenju i propusti potpisati.

Ako do spomenutog supotpisa početkom idućeg tjedna uistinu ne dođe, time bi Hrvatska još jednom potvrdila da njeno aktualno političko uređenje u praksi ima podosta karakteristika tzv. “kancelarskoga modela” organizacije, s jakim premijerom na faktičnome čelu vlasti. Time bi otpočela i faza dodatno kompleksnih odnosa sveukupnih sastavnica Vlade RH s “kraljicom Balkana” Kolindom Grabar Kitarović. No, dok se od predsjednice RH očekuje aktivno sudjelovanje u radu države, tu stvari dodatno komplicira praznina koja zjapi u njenom Uredu. Uz upražnjena savjetnička mjesta na području nacionalne sigurnosti i obrane (odlaskom Josipa Buljevića na dužnost u MORH), te ustavno-pravnih poslova (razrješenjem Vladimira Šeksa s dužnosti “posebnog savjetnika Predsjednice RH za ustavno-pravna pitanja” od 3. veljače ove godine), ondje više nema ni dosadašnjeg pomoćnika savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu – budući je dosadašnji obnašatelj ove dužnosti navodno također prešao u Ministarstvo obrane RH, na dužnost načelnika kabineta novoga ministra Buljevića.

Tim je kadrovskim potezima na Pantovčaku dodatno ispražnjen ionako plitak bazen kadrova s ikakvim vezama uz teme obrane ili nacionalne sigurnosti, što je posebno važno ako se ima u vidu činjenica da to zasigurno nisu polja na kojima bi svoje savjete slobodno mogle davati one malobrojne djelatne vojne osobe koje ondje rade u okviru specijaliziranog vojnog kabineta Predsjednice RH (kojeg se posljednje vrijeme ni ne spominje u javnim pregledima ustroja Ureda predsjednice).