Sa 91 glasom „za“, 5 „protiv“ i 3 „suzdržana“ Hrvatski je Sabor danas odobrio hrvatsko sudjelovanje u novoj mirovnoj misiji UN-a u Siriji, pod nazivom UN Supervision Mission in Syria, ili kraće UNSMIS. Dobrovoljci za taj zadatak, dva hrvatska časnika s iskustvom u mirovnim misijama UN-a, već se pripremaju, a u Damasku bi se trebali naći tijekom idućega tjedna.
Jednako žurno, ako ne i žurnije, pred Saborom se našao sam taj Vladin prijedlog za sudjelovanje pripadnika OS RH u misiji UNSMIS. Trebalo mu je manje od 24 sata da s jedne strane Markovog trga (iz zgrade Vlade) dođe na drugu stranu istoga Trga (u zgradu Sabora) – u četvrtak kasno poslijepodne članovi saborskog Odbora za obranu obaviješteni su da u petak u 9 sati ujutro trebaju raspraviti Vladin prijedlog kojim se otvara nova hrvatska mirovna misija, da bi samo par sati nakon te sjednice nadležnoga Odbora o istom prijedlogu svoje rekli i ostali saborski zastupnici. Začuđujuće, o misiji UNSMIS raspravljao je i Odbor za zakonodavstvo, ali ne i Odbor za vanjsku politiku, iako je jedno od objašnjenja za otvaranje nove misije upravo – učvršćivanje vanjskopolitičkog položaja RH. Drugi je pak navedeni razlog – zaštita hrvatskih gospodarskih interesa u Siriji, pa bi onda ipak bilo logičnije da o UNSMIS-u raspravlja saborski Odbor za gospodarstvo, umjesto Odbora za zakonodavstvo, budući se pripadnici OS RH u novu misiju šalju po već godinama važećim hrvatskim zakonima.
Sudjelovanje u UNSMIS-u najprije odobrio Odbor za obranu
Osim već spomenutog “Zakona o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga RH, policije, civilne zaštite te državnih službenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu”, pravnu podlogu za formiranje i djelovanje mirovne misije UN-a u Siriji čini Rezolucija 2043 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, donesena 21. travnja ove godine, kojom se na inicijalni rok od 90 dana uspostavlja misija pod nazivom „United Nations Supervision Mission in Syria“, s osnovnim ciljem nadzora prekida oružanih sukoba između snaga režima i njegovih oponenata, te nadgledanjem obećane uspostave mira. Rezolucija predviđa da se u mirovnu misiju uputi 300 nenaoružanih vojnih promatrača, kao i određeni broj civilnog osoblja, o čijem će se ostanku u Siriji nakon tih prvih 90 dana odlučivati naknadno, ovisno o stanju na terenu. O hrvatskom interesu za uključivanje u ovakvu misiju, na za saborske zastupnike ranoj sjednici Odbora za obranu govorila je zamjenica ministra obrane, Višnja Tafra. „Opći je interes“, rekla je Tafra, „da se stanje na Bliskom istoku stabilizira, naš interes je stabilna Sirija, prvenstveno iz gospodarskih razloga. Hrvatska na tom području već ima stacionirane svoje vojnike – i to 96 pripadnika na Golanskoj visoravni, i 1 vojnog promatrača u misiji u Libanonu“.
Kako bi izbjegla eventualno nova natezanja oko dodatnog slanja vojnika u misiju u Siriju, ako čitava misija zaživi na dulje, Vlada je odmah predvidjela slanje DO 10 ljudi u 2012. i 2013. godini. Ova brojka predvidjela je i rotacije tijekom ove dvije godine, pa će i zbog toga u prvom trenutku put Sirije krenuti tek dva hrvatska časnika (a toliko je tražio i sam glavni tajnik UN-a, Ban Ki Moon). Trošak sudjelovanja u ovoj sirijskoj misiji je 250 tisuća kuna godišnje po vojniku, a sredstva su, objasnila je Tafra, osigurana u proračunu Ministarstva obrane, u dijelu predviđenom za mirovne misije. No, Ujedinjeni narodi i pripadajuće mu Vijeće sigurnosti nakon 90 dana od početka misije procjenjivat će njen daljnji tijek – ima li ona ikakvog efekta, te treba li je i na koji način nastaviti, pa će o tome ovisiti i hrvatsko sudjelovanje u UNSMIS-u.
Članovi saborskog Odbora za obranu, odnosno onaj dio koji je uopće došao na sjednicu (a bilo ih je taman jedan više od kvoruma), uglavnom se složio s potrebom da Hrvatska sudjeluje u misiji u Siriji. HNS-ovca Petra Baranovića zanimali su neki dodatni detalji – npr. postoji li razrađeni mehanizam za eventualno povlačenje u slučaju životne ugroženosti, budući se šalju hrvatski časnici u izrazito trusno područje, za koje nije isključena daljnja eskalacija sukoba. Tafra je pojasnila da status hrvatskih vojnika određuje Sporazum potpisan između UN-a i sirijskog režima (Status of Mission Agreement, SOMA), dodatno upotpunjen model-SOFA ugovorom iz 1990. godine. UN-ovi promatrači bit će raspoređeni u 4 područja, no još uvijek se ne zna u kojem će od njih biti hrvatski pripadnici. Bude li došlo do povećanja ugroženosti, i ne budu li se obje strane (režim i pobunjenici) pridržavale odredbi iz UN-ove Rezolucije, Tafra je uvjerena da će Vijeće sigurnosti UN-a će sasvim sigurno adekvatno reagirati. HDZ-ov Davor Božinović upozorio je da misija UNSMIS neće donijeti rješenje preko noći, te da je ne treba smatrati NATO-vom misijom, niti NATO razmatra svoje uključenje u nju.
„Međutim, UNSMIS je misija koju podržava Europska unija. Samo Slovačka i Austrija u ovom trenutku nisu spremne aktivno participirati, sve ostale zemlje jesu. Ima nekih problema kad su u pitanju vojnici koji dolaze iz određenih zemalja – prije svega Englezi, ne znam što je s Francuzima, međutim – to su pitanja koja se, vjerujem, rješavaju. Ne vidim razloga zašto bi bilo problema s Hrvatima, uostalom – ako ih režim ne želi, neće im izdati vize. Cijela ta situacija može se pravdati političkim, gospodarskim i strateškim razlozima RH“.
Da cijela rasprava ne prođe u suglasju i skladu između vladajućih i opozicije, pobrinuo se HDSSB-ov član Odbora za obranu Dražen Đurović, najavivši da ni on ni njegova stranka neće podržati slanje hrvatskih vojnika u jednu ovako rizičnu misiju. „Ne vidimo razlog zašto bi baš mi bili jedan od prethodnika UN-ovih snaga koji se u ovom trenutku tamo pojavljuju. U ovom trenutku RH nema osobito izraženi interes da bude među onim državama koje će prve slati svoje pripadnike u Siriju“.
Promatrači UN-a kao GONG-ovi promatrači?!
U tonu sličnom kao na sjednici matičnog odbora prošla je i rasprava na sjednici Sabora. U ime Odbora za obranu, ali i HDZ-a, Tomislav Ivić je podržao Vladin prijedlog o sudjelovanju pripadnika OS RH u misiji UNSMIS u Siriji. Podržao ga je i HNS, ali je u njegovo ime Petar Baranović predložio amandman da, s obzirom na trusnost područja i svakodnevne promjene situacije, MORH podnosi izvješće Saboru o misiji u Siriji kvartalno, a ne jednom godišnje. Amandman je prihvaćen, iako bitno izmijenjen – na MORH-ov prijedlog, izviješće o stanju misije podnosit će se dva puta godišnje.
Pomutnju je opet unio HDSSB, sada preko svog zastupnika Bore Grubišića:
„Kaže se u ovom prijedlogu da će to biti nenaoružani promatrači, i to do 10 njih. Znamo mi dobro, i uči nas povijest, kako eskalira i kako evoluira broj i uloga promatrača od nenaoružanog do naoružanog. Ishod i tijek tog rata unutar Sirije je potpuno neizvjestan. Što bi oni trebali biti kao GONG-promatrači da promatraju?! I u Afganistan smo slali prvo 100 vojnika, a sada je to 300 vojnika, i preko 300. Norveški general koji je poslan u Siriju u skupini od 30 promatrača je rekao da mu je malo i tisuću promatrača, da je to minimum koji iziskuje kontrola sukoba i kontrola zaraćenih strana u Siriji. Pa ćemo onda nakon 2, 4 ili 8 mjeseci opet u Saboru raspravljati o dodatnom broju vojnika i časnika u Siriji. Kaže se da su sredstva osigurana u proračunu MORH-a. Kako će biti osigurana ako o tome nismo prije usvajanja proračuna ni govorili, nego se to pojavila kao nova, gotovo žurna potreba slanja do 10 hrvatskih promatrača u Siriju. O tome nije bilo riječi kada se proračun usvajao, ni u proračunu MORH-a. Jel se tu radi o nekakvoj unutarnjoj preraspodjeli – ja ne znam.“
Grubišić, koji se očito z raspravu pripremao čitajući Obrisov tekst o pitanju financiranja misije, zaključio je da se njegova stranka protivi slanju hrvatskih vojnika u trusno političko područje, prepuno intenzivnih ratnih operacija. No sa ili bez Grubišića, 91 ruka u zraku bila je više nego dovoljna za odluku da se dvojica hrvatskih časnika već sljedeći tjedan otpute put Damaska.