Na manje ili više stotu obljetnicu njene izgradnje, televizijski kanal Al Jazeera Balkans odlučio se detaljnije pozabaviti sudbinom sarajevske vojarne poznate pod današnjim nazivom “kasarna Safet Hodžić”. Riječ je tu o iznimno markantnome objektu na brdu, po mnogima svojedobno i najljepšoj zgradi u Sarajevu, koju i izvan Bosne i Hercegovine mnogi znaju kao mjesto s kojeg su snimane završne scene pogleda na grad u kultnome filmu “Valter brani Sarajevo”. Ovaj kompleks je od svog začetka pa sve do danas vojni – svoj je vijek započeo 1914. kao vojarna nazvana po vojskovođi Eugenu Savojskome, ne bi li već 1915. bio preimenovan u “Kasarnu Jajce ” – prema K&K vojnoj bolnici koja je ondje uselila iz svojih dotadašnjih prostora u gradu Jajcu. Nakon korištenja u doba JNA, objekt na istočnome ulazu u Sarajevo završio je s imenom “Kasarna Safet Hadžić”, ali devastiran – početno još u doba rata, ali i kasnije. Kako se navodi u sarajevskoj općini Stari Grad – nakon rata je šteta ondje iznosila oko 40 posto, dok se sada barata procjenama od oko 80 posto oštećenja.
Spomenuti kompleks smješten u starome dijelu Sarajeva, između Bijele i Žute tabije (tvrđave) na Vratniku, istaknut na vrhu brda i okružen bedemom. On je i dalje formalno pod vojnom upravom, iako Oružane snage BiH ovu vojarnu smatraju neperspektivnom te opasnom za posjetioce, budući se njeno desno krilo već davno krenulo urušavati, a i lijevo krilo polagano kreće istim putem. Dok se već duže priča o turističkom potencijalu ovoga kompleksa, brojne ideje za njegovo uređenje (od davanja na korištenje kulturnim institucijama do prodaje kao hotela) do danas nisu urodile ikakvim plodom. “Posljednjih sedam-osam godina je taj objekt prepušten sam sebi. Ministarstvo obrane BiH proglasilo je objekt neperspektivnom i neprofitabilnom vojnom imovinom. Sada se kroz Parlament BiH, na inicijativu Predsjedništva, treba vratiti vlasniku – a to je općina Stari Grad – no to stoji“, ističe načelnik te općine Ibrahim Hadžibajrić.
Užasna realnost
Na prvi pogled, a posebno iz daljine, spomenuta vojarna i ne izgleda tako loše – dapače, čak se čini da je ona u prilično boljem stanju od onoga što spominju upućeni. No, štete su jasno vidljive izbliza – većina krova je uništena, a ogromne grede prijete s visine onima koji se ipak usude ući u prostor ovih zgrada. Zidovi su ogoljeni, mnogo je različitog otpada na sve strane, dok zrakom dominira miris truleži i vlage. Navodno više ne služe svrsi ni brojni okolni potporni zidovi – koji su sam krug vojarne odvajali od njenog okruženja, a propali su i nekad lijepi vrtovi u kompleksu.
Od načelnika lokalne samouprave Hadžibajrića saznaje se kako je Jugoslavenska narodna armija još 1990. godine napustila “Jajce kasarnu”. Od tada pa sve do započinjanja rata bili su vođeni pregovori – ne bi li se pravo korištenja ovoga kompleksa uz određenu naknadu prenijelo na lokalnu općinu. Sve je to prekinuo rat, nakon kojeg je i sam Daytonski sporazum dodatno zapečatio ikakvu vojnu svrhu ovih objekata. Naime, prema njegovim odredbama – svi objekti udaljeni manje od 800 metara zračne linije od granice dvaju BiH entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, ne mogu imati vojnu namjenu. No, od tada pa do danas nije se tu promijenilo mnogo – čak ni nakon početka reformi obrambenoga sektora BiH 2005. godine, i uspostave zajedničkih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine od 1. siječnja 2006. godine.
“Dosta stvari se riješilo od 2005. godine u oba entiteta. Primjer je Lukavica koja je bila najveći regrutni centar, a danas se tu napravio grad. Problem je nesposobnost nas Bošnjaka, ako ćemo se tako dijeliti, jer su svi objekti ovdje i trebali su se riješiti. Postoji projekt obnove i revitalizacije kasarne koja se mora sačuvati u cjelini. Da li će namjena biti hotel ili ministarstvo nebitno je – bitno je da se napravi“,
komentira Hadžibajrić sudbinu devastiranog vojnog kompleksa na istočnome rubu Sarajeva.
Investitori zainteresirani – pomaka nema
Lokalne vlasti vole istaknuti i razne prednosti obnove ovih još uvijek vojnih objekata. Po njima bi radove izvodila domaća poduzeća, što bi navodno zaposlilo najmanje 100 osoba – “no na taj način nitko ne razmišlja“, pa će ova vojarna i nadalje biti “ruglo grada”. Pri tome, širokogrudno ističu i – “Ne mora to uraditi ni općina Stari Grad, neka se neka druga institucija pokrene, obnovi kasarnu, nađe investitora, samo da se to sredi i napravi“. Troškovi obnove spomenute vojarne procjenjuju se na nekoliko desetina milijuna eura, a navodno ni taj iznos nije obeshrabrio potencijalne investitore iz Europe te država Perzijskoga zaljeva. Tu Ibrahim Hadžibajrić opisuje jedan susret od prije nekoliko godina:
“Prije dvije godine, tokom Sarajevo Business Foruma, došli su mi ministri iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i kažu: ‘Nas su poslali vama da vidimo šta se može uraditi, mi se ne smijemo vratiti bez investicije od nekoliko desetina miliona eura’. Tako su mi doslovno rekli, a kad sam im odgovorio kako im ništa ne mogu ponuditi, jer je takva situacija sa Jajce kasarnom zbog koje su i došli, oni su ostali bez teksta“.
Kao poželjno rješenje u niz navrata spominjalo se preuređenju ove vojarne u elitni hotel. Taj bi zahvat povećao smještajne kapacitete na prostoru centralnog Sarajeva, a ujedno bi dao poticaj i za bolju regulaciju prometa prema čitavom tom dijelu grada – gdje bi širenje tamošnje glavne prometnice ujedno riješilo i glavno „usko grlo“ prometnoga sustava u tom dijelu Sarajeva. Nešto slično su mediji čuli i iz Turističke zajednice Kantona Sarajevo.
“Pretvaranje objekta u hotel visoke kategorije bi mogao da bude začetak elitnog turizma u Sarajevu. Naime, od ukupno 61 hotela, koliko ih ima u Sarajevu, samo su tri hotela sa pet zvjezdica i deset sa četiri zvjezdice. Imajući u vidu činjenicu da kategorizacija smještajnih objekata u BiH i nije baš u skladu sa svjetskim standardima, možemo slobodno tvrditi da Sarajevo nije primamljiva destinacija za zahtjevnije goste. Krajnje je vrijeme da se u ovoj oblasti napravi neki pomak“,
istaknula je Asja Hadžiefendić-Mešić, glasnogovornica ove institucije. Iako oni zbog tamošnjeg osebujnog sustava prijave turista nisu u stanju dati ikakve konkretnije brojke o turizmu u Sarajevu – ipak su zamijetili kako glavni grad BiH posljednjih godina ugošćuje sve više stranih turista, među kojima izgleda ima i dosta ljubitelja arhitekture, kulture, te povijesti. Upravo je ta publika – koja često u Turističko-informativnome centru na Baščaršiji pita o mogućnostima obilaska ovog vrlo vidljivog kompleksa – ujedno i najviše razočarana kada sazna da tako nešto nije moguće.
————————–
————————–