Tijekom tranzicije međunarodne vojne operacije ISAF u novu operaciju “Resolute Support” (“Odlučna potpora”), kojom će NATO nastaviti davati svoj doprinos stabilizaciji i razvoju Islamske Republike Afganistan, došlo je do promjene i u obavezama te zadaćama koje pripadnici 23. HRVCON-a izvršavaju u području operacije ISAF, priopćile su OS RH.
Tako su pripadnici pješačke satnije, koji su do sada bili u sastavu Multinational Force Protection Group Task Force (MN FP TF) čija je primarna zadaća bila sigurnost i zaštita kampa Marmal, postali sastavni dio novoustrojene Force Protection Train Assist Advise Company (FP TAA COY), sa zadaćom osiguravanja i zaštite savjetničkih timova. Primarno, pripadnici OS RH u sastavu FP TAA COY zaduženi su za sigurnost i zaštitu savjetničkih timova koji provode svoje aktivnosti s pripadnicima 209. korpusa Afganistanske narodne armije (ANA). Ključne su im zadaće zaštita i osiguranje savjetnika tijekom prevoženja do kampa Shaheen (Mazar-i-Sharif) u kojem se nalazi 209. korpus ANA-e, zaštita i osiguranje savjetničkih timova u njihovom svakodnevnom radu, te neprekidno 24-satno osiguranje tzv. “sigurne lokacije za dnevni smještaj savjetničkih timova”, popularno zvane “Save Haven“, a koja se nalazi unutar kampa Shaheen.
Tijekom boravka i osiguranja sigurne lokacije pripadnici FP TAA COY zaduženi su za osiguranje polijetanja i slijetanja helikoptera, provođenje sigurnosnih radnji i postupaka prilikom ulaska u bazu, te fizičko osiguranje baze u dnevno-noćnim uvjetima. Potrebno je istaknuti, kažu u OS RH, kako pripadnici za vrijeme boravka u sigurnoj lokaciji unutar kampa Shaheen samostalno pripremaju sve svoje obroke – što je vjerojatno prilična razlika od dosadašnje logistike u kampu Marmal.
Unatoč hvali i samohvali OS RH, ostaje činjenica da je odluka o ostanku hrvatskih snaga u Afganistanu, i njihovom daljnjem djelovanju u okviru misije “Resolute Support” donijeta u tišini – RH ni nakon više od 11 godina sudjelovanja u misijama po Afganistanu nije došla do toga da o tako bitnim temama raspravlja Hrvatski sabor, i to prije donošenja odluke. Osim jedne nesmotrene najave, o kojoj smo već ranije pisali na portalu Obris.org, neprihvatljivo je da se na sva pitanja o hrvatskom angažmanu u Afganistanu nakon 2014. još nedavno odgovaralo tek sa “znat će se nakon summita u Walesu“.
