U sklopu jučerašnje rasprava o Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra saborskim je zastupnicima rekla ponešto i o nedavnim pokrenutim postupcima nabave i modernizacije, ali i o dosadašnjim propustima ili čak potencijalnim nepravilnostima otkrivenim na tome području. Počela je s navođenjem odluka MORH-a koje se smatraju poboljšanjem u odnosu na zatečeno stanje prije prosinca 2011., odnosno prije promjene vlasti. Tu je, prije svega, odluka donesena pred kraj 2012. godine, a koja se proteže i kroz ovu i prvu polovicu sljedeće godine. Radi se o kontroverznoj odluci o remontu i dokupu zrakoplova MiG-21, koja je upravo u tijeku.
„Remont MiG-ova ide. Znači, sklopljen je ugovor, za sedam MiG-ova koji se remontiraju i za pet MiG-ova koji će biti dokupljeni – da bismo imali eskadrilu od 12. Nadamo se, i vjerujemo, da će do kraja studenog ove godine – a to je uskoro – prva tri doći u Republiku Hrvatsku, i tako ćemo nastaviti… Znači, riječ je o ugovoru od 14 milijuna eura, i nadamo se da će rok za njegovo izvršenje – ukupno je 30.6. 2014. godine – biti ispoštovan“,
rekla je Tafra malobrojnim saborskim zastupnicima, koji su potpuno zaboravili da su još prije nekoliko mjeseci u igri bili neki drugi rokovi. Naime, još u lipnju ove godine na sjednici saborskog Odbora za obranu predstavnici Ministarstva obrane tvrdili su da je, prema ugovoru, rok za isporuku prva 3 MiG-a – 15. listopad, onda 31. prosinac za isporuku naredna 2, dok bi ostatak trebao stići u RH do kraja lipnja sljedeće godine. No, s obzirom na kašnjenje prve isporuke, neće biti nimalo neočekivano ako se i cijeli posao otegne nakon 30. lipnja 2014. godine.
U Ukrajini se, baš kao i MiG-ovi, trenutno remontiraju i helikopteri Mi-8, podsjetila je dalje Tafra. Posao vrijedan 83 milijuna kuna trebao bi se realizirati do 15. travnja 2014. godine.
Manija kašnjenja dohvatila je i proces nabave, odnosno izgradnje 5 obalnih ophodnih brodova za potrebe Obalne straže. Taj postupak, kako je rekla Tafra, …
„… se sada nalazi u drugoj fazi, riječ je o pregovaračkom postupku. Ovih dana prestao je prvi krug, i… ovih dana je… upravo nakon žalbe, koja je bila izjavljena u prvom krugu – državni ured je riješio povodom žalbe, tako da je taj proces nastavljen. Ovih dana u tijeku je period – nazovimo ga tako – mirovanja, u kojem ponuđači, koji su ostali u igri… imaju vrijeme da usklade pred-projekt, koji je ponudilo Ministarstvo obrane, s glavnim projektom – i očekujemo 19.12. da bi se mogle otvarati konačne ponude za obalne ophodne brodove. Namjera nam je da 2015. godine ugledamo prvi naš obalni ophodni brod, a 2018. da taj postupak bude završen.“
Iako se posao s nabavom Patrijinog BOV-a navodi kao jedan od rijetkih svijetlih primjera, ni tu ne cvjetaju ruže.
„U trenutku ugovaranja, hrvatska strana se odlučila samo za… takoreći, bazna oklopna vozila… I to, na način, da su takvi ugovori… gospodine, uvaženi saborski zastupniče… sklopljeni – a da se u trenutku, po mojoj procjeni, nije uopće sagledalo što znači samo bazno vozilo, što ono sve mora imati da bi ukupno u funkciji moglo biti. I, zato se u postupku samog procesa – dogodilo i to da se od prvotne verzije… znači, nabave svih vozila, moralo odustati – kad se shvatilo, po pojedinim verzijama borbenog vozila, koliko će ono u konačnici koštati.“
„Ja ću vam za primjer reći… da smo mi zatekli u Ministarstvu obrane da je ugovoreno 56 oružnih stanica 12,7 mm, i plaćene su 170 milijuna kuna. Mi smo, 2013. godine, ugovorili te iste stanice, 58 komada, za 140 milijuna kuna. Znači, ostaje nam za iduću godinu ugovoriti… bilo je planirano 16 stanica na 16 oklopnih vozila – top od 30 milimetara. Nažalost, zbog ograničenih financijskih sredstava, postignut je dogovor da, za sada, će to biti 8.“
Na generalku idu i tenkovi:
„Ja vam isto tako moram reći da je Ministarstvo obrane u ovoj godini zaključilo s Đurom Đakovićem ugovor za reviziju 10 tenkova. Više nismo mogli, jer više novca nismo imali. Za iduću godinu očekujemo da će se taj postupak nastaviti. Međutim, isto tako vam moram reći da smo zatekli i situaciju da je Ministarstvo obrane za strateške pričuve rezervnih dijelova tenkova, koji nikada nisu uporabljeni – plaćalo godišnje Đuri Đakoviću određen iznos novca, koji je izuzetno velik. Mislim da svemu tome ne treba komentara.“
Priča o plaćanju tih strateških pričuva nije baš nova, no tek je nedavno MORH i službeno spomenuo postojanje tog rashoda. Dok se još uvijek taji koliko Ministarstvo izdvaja za ove, očito nepotrebne dijelove, ne bi previše čudilo da je čitav taj posao ugovorio jedan umirovljeni načelnik GS OS RH, danas član NO Đure Đakovića.
U MORH-ovim ropotarnicama pronađeni su i relejni uređaji Thales, svojedobno kupljeni za 115 milijuna kuna. No oni nikada nisu stavljeni u funkciju, a MORH ovih dana traži rješenja mogu li oni uopće poslužiti negdje u OS RH. Ako im se i nađe funkcija, sigurno je da u upotrebu neće svi nabavljeni komadi, jer ih jednostavno ima previše.
Posebna je priča geoinformacijski sustav VoGIS.
„On je na četiri godine bio ugovoren, kao višegodišnje financiranje, s tvrtkom Geofoto. Plaćen je nešto manje od 60 milijuna kuna. Nije se došlo do konačnog rezultata, jer proizvod koji smo dobili – nije zadovoljavajući. Na nama je bila odluka da li ćemo pronaći način da taj projekt završimo, pa da Oružane snage u konačnici dobiju karte, vojne, koje su im potrebne – ili ćemo ga sada, nakon potrošenog novca, zaustaviti. Naša odluka je bila da mi s tim postupkom nastavimo. Uspjeli smo, u pregovorima, s pregovaračem utvrditi – što je napravljeno, za koji iznos cijene, koliko on nije ispunio ugovornu obvezu, u kom roku će se ona ispuniti, i kada će se… a to će biti negdje sredinom 2014. … nastaviti s ugovorom, čiji završetak očekujemo 2017. godine.“
Ovo je očito bila mala, ali neugodna najava današnje prezentacije ovogodišnjih nabava i plana nabave za sljedeću, 2014. godinu.