Nakon višemjesečne tišine koja je obavila MORH-ov natječaj za izgradnju 5 ophodnih obalnih brodova, prije nekoliko dana ova se priča ponovno aktivirala. Za to je zaslužna Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, koja je 11. rujna riješila žalbu jednog od ponuditelja na natječaju, i tako stvorila uvjete za početak drugog kruga natječaja. Na njemu bi, temeljem najpovoljnije ponuđene cijene, trebao biti izabran i konačni ponuđač, odnosno graditelj novih plovila za Obalnu stražu. No krenimo redom…
Otpao je i Brodotrogir, o čijem pretvaranju u zonu jahti i turizma se već dugo i naveliko priča
Ministarstvo obrane objavilo je 24. travnja ove godine natječaj za izgradnju 5 OOB-ova (po modelu 1+4), na koji se potom javilo 8 ponuditelja. Stručni tim MORH-a obišao je svih 8 potencijalnih brodograditelja, i u drugoj polovici srpnja donesena je odluka koji to ponuditelji zadovoljavaju uvjete iz natječaja, te im je time omogućen ulazak u drugi krug natječaja. Od 8 zainteresiranih brodograditelja, 3 nisu dobila zeleno svjetlo Ministarstva obrane – (1) Brodotrogir d.d., (2) Baltic Workboats AS Estonia i (3) zajednica ponuditelja Adria-Mar Brodogradnja d.o.o., Dalmont d.o.o., EPO-Energetska procesna oprema i IEL d.o.o. Na tzv. “Odluku o nedopustivosti sudjelovanja” od 24. srpnja 2013. godine, Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave žalila se upravo ova posljednje spomenuta zajednica ponuditelja na čelu s Adria-Marom tvrdeći, među ostalim, da naručitelj (MORH) u pozivu na nadmetanje nije naveo sve potrebne podatke koje je tražio u daljnjem postupku natječaja.
Glavni argument Ministarstva obrane protiv Adria-Mara bio je taj da „ponuditelj nije dokazao sposobnost sukladno dokumentaciji za nadmetanje u trenutku predaje Zahtjeva za sudjelovanje“, što je utvrđeno izvršenjem audita kod ponuditelja, te na temelju dobivenog mišljenja od stečajne upraviteljice Brodogradilišta Kraljevica d.d. u stečaju i Ministarstva gospodarstva. Uz to, Ministarstvo obrane navelo je čitav niz primjedbi na uvjerljivost Adria-Marove ponude, od toga da oprema nije atestirana, preko toga da ponuditelj nema ugovor za korištenje sve potrebne opreme (već je predočio tek ponude o najmu), pa do toga da Adria-Mar i društvo nemaju valjanu potkoncesiju za zatvorenu brodograđevnu halu. Predočavanjem odgovarajućeg elaborata ponuditelj je trebao dokazati da je „predviđena radnja porinuća broda uopće moguća i stvarno izvediva“, no kako taj elaborat nije priložen – MORH tvrdi da nije uspio utvrditi izvedivost porinuća broda.
U rješenju Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, od 11. rujna ove godine, stoji da nisu utvrđene bitne povrede pojedinih odredbi Zakona o javnoj nabavi, te se žalba Adria-Mara odbacuje kao neosnovana.
Neuvjerljivi Adria-Mar ili osvetoljubivi MORH?
U reakcijama na raspisivanje natječaja za gradnju OOB-a, Adria-Marovi stručnjaci ustanovili su kako je prvi krug natječaja rađen za „eliminaciju neozbiljnih“. Zato je prilično ironično da je upravo ta tvrtka, odnosno zajednica ponuditelja s Adria-Marom na čelu, ispala baš u tom prvom krugu. Pitanje je koliko su na to ispadanje utjecala pisma Adria-Mara, poslana na nekoliko adresa (od samog ministra obrane pa do Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i šefa Delegacije EU u Zagrebu), s upozorenjem kako je MORH-ov natječaj u suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi i Uredbom o javnoj nabavi za potrebe obrane i sigurnosti.
Svojedobno je kao PB42 na internetu osvanuo famozni projekt OOB39
Spornim su smatrali već to što je sam posao izrade pretprojekta broda Ministarstvo obrane prije puno godina dodijelilo državnom Brodarskom institutu bez javnog natječaja, kao i to da taj projekt odgovara brodu koji je bio ponuđen na stranicama pulskog Tehnoremonta čime, drže u Adria-Maru, svi ponuditelji nisu bili u ravnopravnom položaju – jer je barem jedan od njih već ranije bio upoznat s dokumentacijom. Sporno im je bilo i to što se u natječaju od potencijalnih ponuditelja tražila izrada glavnog projekta prema pretprojektnoj dokumentaciji MORH-a, ali uz obvezu ponuđača da sam, o vlastitom trošku, obavi dodatnu analizu projekta, te da glavni projekt još jednom provede kroz Hrvatski registar brodova. Sva ova upozorenja nisu dala rezultata, tek kratak odgovor ministra obrane Kotromanovića da bi bilo glupo ne iskoristiti projekt Brodarskog instituta kad je već za njega plaćeno poprilično novca.
Da li su ove primjedbe Adria-Mara u trenutku dok je natječaj za gradnju OOB-ova još bio u tijeku nekome u MORH-u loše sjele na želudac – može se samo nagađati. Ipak, pomalo je neobično da jedan od rijetkih domaćih brodograditelja koji je u posljednjih nekoliko godina za ratnu mornaricu strane zemlje (konkretno Libije) gradio, a onda naručitelju i uspješno isporučio usporedive brodove – bude eliminiran – jer „nije sigurno može li porinuti brod“!?
Iako je papirologija nezgodna stvar (što se najbolje vidi u trenutnim odnosima svekolikih hrvatskih “čimbenika” s Bruxellesom), zbog čega nije isključena ni mogućnost da Adria-Mar zaista nije pribavio sve tražene papire, valja podsjetiti i na činjenicu da čitav spomenuti posao gradnje obalnih ophodnih brodova zapravo već duže proizvodi veće ili manje skandale. Portal Obris.org već je pisao o situaciji u rujnu prošle godine, kada je tadašnji Pi-Pi-VRH Radomir Čačić sigurna glasa najavio dva ozbiljna kandidata za ovaj posao (mjesecima prije natječaja s 8 prijavljenih), što se samo nadovezalo na svojedobne ničim izazvane najave svojedobne premijerke Jadranke Kosor – kako će brodove za HRM raditi Brodosplit, opet bez trošenja riječi na ikakve natječajne postupke. Bilo bi više nego loše ako se nešto slično pokušava provući i sada, samo kroz formu javnoga natječaja.
