Već godinama svjetsku javnost periodički zabavljaju usporedbe vojnih troškova svjetskih velesila, a posebno najveće od njih – Sjedinjenih Američkih Država. Tu se nabrajaju stotine milijardi američkih dolara godišnje, te se brojke onda uspoređuje s procjenama vrijednosti izvoza vojne industrije pojedinih zemalja, a ponekad se spomenu i troškovi pojedinih ratova i operacija. No, iskreno rečeno, to je zabava za široke mase – budući je jasno da takvi javni podaci ne pokazuju čitavu sliku.
Ono što u njima nikad nije sadržano, a predstavljalo je predmet interesa i izvor dugogodišnjih pitanja – predstavlja svojevrsni “tajni proračun”, kojim SAD mimo javnosti dodatno financira svoje brojne i raznolike sigurnosne službe. Njih je barem 16, razasute su širom strukture državne vlasti Sjedinjenih Američkih Država, a njihove su financije do vrlo nedavno bile tajne – točnije, sve do bijega zviždača Edwarda Snowdena u inozemstvo. Upravo na temelju njegovih podataka, izgleda svojevrsnog sažetka nastalog negdje u smjeru Office of the Director of National Intelligence, ugledne novine Washington Post objavile su prvi sređeni javni uvid u američki “tajni proračun”, odnosno skup financijskih podataka američkog sigurnosnog sektora.
Tu treba napomenuti da su američke novine od ukupno 178 stranica čitavog dobivenog dokumenta u cijelosti objavile njih tek 17 – pozivajući se na zaštitu nacionalnih interesa i veliku količinu stvarno osjetljivih informacija sadržanih u prikazanome dokumentu. Među objavljenim stvarima tu su dvije naslovne stranice, pet stranica uvodnoga teksta koji sažima stanje i izazove što stoje pred obavještajnom zajednicom SAD, te još odabranih 10 stranica tabličnih podataka i grafova.
Proračunski podaci obavještajne zajednice SAD
Time je jedna od većih ukupnih američkih tajni dospjela na svjetlo dana – sigurnosni sustav SAD u fiskalnoj 2013. godini zapošljava 107.035 ljudi, na koje se planira potrošiti ukupno oko 52,6 milijarde USD. Pri tome, prikazani podaci pokazuju planirano trošenje koje je 2,4 posto ispod onog u fiskalnoj 2012. godine – ipak gotovo duplo veće od procjena za troškove iz 2001. godine, te 25 posto više od naznaka koje se moglo čuti 2006. godine.
Radi se o pregledu utemeljenom u veljači 2012. godine, koji načelno sadrži podatke za period od 2004. do 2012. godine – pripremljene za predlaganje Kongresu, koji je onda odlučivao o rashodima za fiskalnu 2013. godinu (koja u SAD traje od 1. listopada 2012. pa sve do 30. rujna 2013. godine). Time je moguće da su neki od ovih podataka o trošenju novaca na kraju političkog postupka ipak bili promijenjeni prije konačnog usvajanja spomenutoga proračuna.
CIA u fiskalnoj 2013. godini, razlom prema proračunskim kategorijama
Ta cifra prvenstveno odlazi na Central Intelligence Agency (CIA), čiji je proračun 14,7 milijardi USD (povećanje od 56 posto od 2004.), a slijede National Security Agency (NSA) s 10,8 milijardi USD (povećanje od 53 posto od 2004.), National Reconnaissance Office (NRO) s 10,3 milijarde USD (povećanje od 12 posto od 2004.), National Geospatial-Intelligence Program (NGP) sa 4,9 milijardi USD (povećanje od 108 posto od 2004.), General Defense Intelligence Program (GDIP) sa 4,4 milijarde USD (povećanje od 3 posto od 2004.), Justice Department (DOJ) s 3,0 milijarde USD, Office of the director of National Intelligence (ODNI) s 1,7 milijardi USD, još 1,1 milijarda USD na stavku Specialized Reconnaissance Programs, te 529 milijuna USD za Department of Defense Foreign Counter-Intelligence Program. Značajno je istaknuti da prve tri nabrojene agencije ovdje troše praktično 68 posto ukupnih sredstava, dok se u javno objavljenim podacima ujedno predviđa da bi ovakva ukupna razina odvajanja SAD trebala načelno ostati i do kraja planskog perioda, koji seže sve do fiskalne 2017. godine.
Raspodjela troškova po pitanju kriptologije u fiskalnoj 2013.
Pri tome, rashodi većih agencija dodatno su razloženi prema tipu i namjeni troškova. Riječ je o podjeli na 4 odvojene kategorije: (1) troškovi prikupljanja podataka, (2) troškovi obrade podataka, (3) troškovi analize podataka i konačno (4) troškovi upravljanja, objekata i podrške poslovnome procesu. Tako CIA godišnje troši 11,5 milijardi na prikupljanje, 387,3 milijuna USD na obradu, 1,1 milijarda USD za analizu i još 1,8 milijardi USD za ostale troškove. Famozna NSA troši 2,5 milijardi USD na prikupljanje podataka, 1,6 milijardi USD na njihovu obradu, 1,5 milijardi USD na analizu i još 5,2 milijarde USD na objekte, upravljanje i podršku poslu. Treća po redu, NRO – troši 6 milijardi USD na prikupljanje podataka, 2,5 milijardi USD na njihovu obradu, i 1,8 milijardi USD na objekte, upravljanje i takve troškove. NGP odvaja 537,1 milijun USD na prikupljanje podataka, 1,4 milijardu USD na njihovu obradu, 972,8 milijuna USD za analizu i 2 milijarde za objekte i ostale troškove poslovanja. Peta po redu agencija, GDIP – izdvaja 1,3 milijarde USD za prikupljanje podataka, 227,5 milijuna USD za njihovu obradu,1,2 milijarde USD za analizu i 1,7 milijardi USD za troškove poslovanja. Obavještajni dio američkog ministarstva pravosuđa (DOJ) izdvaja 1,9 milijardi USD za prikupljanje podataka, 998,3 milijuna USD za njihovu obradu i još 154,3 milijuna USD za namjenske troškove tog dijela svog poslovanja. Ured direktora za nacionalne obavještajne poslove (ODNI) troši 51,4 milijuna USD na prikupljanje podataka, i još 1,6 milijardi USD za obradu podataka. U stavci “Posebni programi izviđanja” troši se 1 milijarda USD na prikupljanje podataka i još 85,6 milijuna USD na troškove poslovanja, dok američko Ministarstvo obrane samo za” Kontraobavještajne poslove u inozemstvu” odvaja 445,5 milijuna USD za prikupljanje podataka, 38,2 milijuna USD za analizu podataka, te još 45,3 milijuna USD za ostale troškove tog dijela svog poslovanja.
Ključne misije i njihovo finaciranje
Suprotno uvriježenom mišljenju, u prvih pet ciljeva za koje se troše obavještajni novci u SAD, na prvome mjestu nije borba protiv terorizma već “Praćenje strateški bitnih događanja i upozoravanje” (Provide Strategic Intelligence and Warning) s 39 posto ukupno investiranih sredstava. “Borba protiv nasilnog ekstremizma” (Combat Violent Extremism) je drugi cilj, s utrošenih 33 posto ukupnih sredstava. Treća po redu je zadaća “Suzbijanje proliferacije zabranjenog oružja” (Counter Weapons Proliferation), s 13 posto ukupnih sredstava. Četvrti cilj prema razini finaciranja je “Jačanje cyber-sigurnosti” (Enhance Cybersecurity) s 8 posto ukupnih novaca, te na petom mjestu dolaze “Integrirani kontraobavještajni poslovi” (Integrate Counterintelligence), na koje se odvaja 7 posto ukupnih godišnjih sredstava.
Područja od posebne zanimljivosti
Obavještajna zajednica SAD – sastav radne snage
Sva ova spomenuta novčana sredstva troši ukupno 107.035 stalno zaposlenih – u ekvivalentu punog radnog vremena, 83.675 civila i 23.400 djelatnih vojnih osoba – te još 21.800 ljudi na tzv. vanjski ugovor s punim radnim vremenom u samim obavještajnim agencijama. Od toga, pretežit je dio vojnih osoba, njih 14.950, koncentriran u NSA, dok je CIA najveći pojedinačni poslodavac civilnom osoblju (21.459 civilnih osoba). Pritom su u javnost dospjele i njihove raspodjele po godinama starosti, tipu radnog mjesta, razini obračuna plaće, te vremenu preostalom do mirovine.
Raspodjela civilnih kadrova po dobi, iskustvu i platnim razredima
Zanimljivo je da slika koju ovi podaci ocrtavaju ponešto odstupa od predrasuda, budući da njome nije otkriven još jedan obrambeni proračun, već više nešto u rangu njegovih ukupno gledano dodatnih desetak posto. Radi se tu o ustanovama s podosta visokoobrazovane radne snage, koja iz razumljivih razloga nije jako mlada – pretežito između 30 i 55 godina, sa primjetnim težištem na iznad 40 godina starosti među civilnim osobljem.
Kretanje izdvajanja civilnog osoblja iz sektora
Pa ipak, relativno je tu malo ljudi koji su u sustavu više od 15 godina. Takav kadar pretežito zauzima vodeće pozicije u pojedinim segmentima podjele na platne razrede, i ukupno obuhvaća oko desetak posto cjelokupnog ljudstva. Civilna se radna snaga, ukupno gledano, tu ne osipa previše – u posljednje vrijeme kontinuirano oko 4 posto godišnje. Pri tome su i vojna ustrojbena mjesta prilično dobro popunjena (oko 86 posto od planova u fiskalnoj godini 2010. i samo postotak manje u fiskalnoj 2011. godini).
Bonusi za znanje stranih jezika civila u sektoru
