S prvim danom kolovoza u Vojsku Srbije raspoređeno je 10 vojnih svećenika, po prvi puta nakon više od 70 godina. U Generalštab VS raspoređeni su imam, kapelan i jedan pravoslavni svećenik, po jedan pravoslavni svećenik na Vojnu akademiju i na Vojno medicinsku akademiju, dok je preostalih 5 raspoređeno u jedinice Vojske Srbije. Vojni svećenici na dužnosti časnika vjerske službe ne smiju nositi niti upotrebljavati oružje, nemaju zapovjedne ovlasti nego su izravno podčinjeni zapovjednicima svojih jedinica, a duhovnu nadležnost imaju isključivo nad jedinicom kojoj pripadaju. Vjersko ruho smiju nositi samo tijekom obavljanja vjerske službe, piše novinska agencija Tanjug, dok će u svim ostalim prilikama nositi uniformu Vojske Srbije na kojoj će biti jasno istaknuto obilježje vjeroispovijesti. Planirano je da u sustavu obrane RS bude zaposlen po jedan svećenik na 100 do 500 pripadnika jedne vjerske zajednice, po 2 na 500 do 1000 pripadnika, te na svakih sljedećih tisuću pripadnika Vojske Srbije po jedan časnik vjerske službe.
Ideja o ponovnom uvođenju vjerske službe u VS datira iz 2000. godine, a inspirirana je iskustvom drugih međunarodnih vojski. Prvi preduvjet za to ostvaren je tek 7 godina kasnije, u prosincu 2007., usvajanjem Zakona o Vojsci Srbije, kojim se omogućilo organiziranje vjerske službe u oružanim snagama Srbije. No ni nakon toga se ništa nije dogodilo, sve do 24. ožujka 2011. godine, kada je Vlada RS usvojila Uredbu o obavljanju vjerske službe u oružanim snagama, nakon čega je Ministarstvo obrane potpisalo sporazume s predstavnicima 7 tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica. Potom su prošle još gotovo 2 i pol godine dok prvi vojni svećenici zaista nisu raspoređeni u jedinice Vojske Srbije.
Vojni svećenici u Srbiji u potpunosti su uklopljeni u sustav Vojske Srbije, za razliku od sustava kakav je u Republici Hrvatskoj – gdje je Vojni ordinarijat zasebna Vojna biskupija, ustanovljena na temelju “Ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske” (međudržavnoga sporazuma RH i Svete Stolice, sklopljenog 19. prosinca 1996. godine u Zagrebu). Ovakav poseban ustroj zajamčio je Vojnome ordinarijatu u Republici Hrvatskoj izdvojen status, kao i niz povlastica koje se zajedno s ukupnim troškovima ove strukture financira iz državnoga proračuna RH.
Jovan Ćulibrk, vladika i padobranac
Do sada je najpoznatiji pravoslavni svećenik u Vojsci Srbije bio episkop lipljanski Jovan Ćulibrk, vikar patrijarha Irineja, dočasnik i pripadnik rezervnog sastava 63. Padobranske brigade iz Niša. Osim što je episkop Jovan do sada uknjižio više od 176 skokova, beogradski tjednik Vreme proglasio ga je za “Ličnost godine 2012.”, a u svibnju ove godine spominjalo se da će upravo on doći na mjesto vladike Vasilija Kačavende, episkopa zvorničko-tuzlanskog. Kačavendu je Sinod SPC-a razriješio dužnosti nakon skandala sa seksi-snimkama, no Sveti arhijerejski sinod na saboru održanom u lipnju ipak je odlučio vladiku Jovana ne imenovati za Kačavendinog nasljednika. Pri tome im zasigurno nije presudila činjenica da je Jovan Ćulibrk zagrebački student – koji je 1991. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao jugoslavistiku.
