Vijesti o isporuci sustava obalnog motrenja za Crnu Goru izazvale su u stručnoj javnosti određene nedoumice – kako glede svekolikog integriranog sustava MCSS (Montenegro Coastal Surveillance System), tako i posebice po pitanju njegove ključne komponente, radara Raytheon Pathfinder.
Za početak, osvrnimo se na vježbu koju je američka Ratna mornarica održala prije tri godine, u lipnju 2010. godine, a pod nazivom Trident Warrior 10. Radilo se o vježbi tijekom koje je iskušavana mobilna postaja obalnog motrenja, kao i površinska plovila bez posade. Nositelj vježbe bio je Mornarički ekspedicijski sigurnosni squadron tri (Maritime Expeditionary Security Squadron Three, skraćeno MSRON 3). Cilj vježbe bila je evaluacija sustava Združenog ekspedicijskog zapovijedanja, kontrole i komunikacija (Joint Expeditionary Command, Control, and Communication, skraćeno JEC3). Svekoliki sustav JEC3 integrirala je od manje-više postojećih komponenti kompanija Solipsys (od ožujka 2003. godine pripojena međunarodnoj korporaciji Raytheon), s namjerom da se sačini mobilna obalna motrilačka postaja koja se izmješta u šatorima, a senzori postavljaju na prikolice i jarbole podignute na licu mjesta. Rezultati ove vježbe relevantni su za crnogorsku nabavu upravo stoga je što je kompanija Raytheon Solipsys ujedno i glavni ugovarač te isporučitelj sustava za Crnu Goru.
Vježba Trident Warrior bila je održana na lokalitetu Battery Humphry kraj San Diega u saveznoj državi California. Ovdje nas zanima ponašanje radara Pathfinder u odnosu na sustav JEC3, dok ćemo zapovjedno središte (kao srž sustava JEC3), odnosno besposadna površinska plovila, ostaviti po strani. Ukratko, radar Pathfinder bio je uvezan sa zapovjednim središtem kao komercijalno dostupna komponenta, i sam po sebi nije bio predmetom evaluacije. Isto se odnosi i na sustav za automatsku identifikaciju (Automatic Identification Systems, AIS), a koji je također bio umrežen sa zapovjednim središtem. Napominjemo kako je i sustav AIS dio tehnološke cjeline koju je nabavila Crna Gora.
Tijekom vježbe uočeno je i objavljeno više stvari – jasno u dijelu evaluacije koji nije klasificiran. Ponajprije, očitavanja koja je davao radar Pathfinder i sustavi AIS bila su “konzistentna i pouzdana tijekom cijele vježbe“. To je osobito znakovito, budući da osoblje postrojbe MSRON nije imalo nikakva ranija iskustva s ovim tipom radara, čak ni obuku za rad s njime. K tome, radar Pathfinder bio je uvezan sa zapovjednim središtem preko sustava za procesiranje radarske slike MSTT. Raytheonov sustav MSTT (Marine Small Target Tracker) služi povećanju razlučivosti i također je dio “paketa” koji je naručila Crna Gora. No tijekom vježbe Trident Warrior 10 dogodilo se najmanje jednom da je cilj veličine fregate bio jasno vidljiv na zaslonu radara Pathfinder (kao, uostalom, i vizualno), no njegova radarska slika nije bila proslijeđena u zapovjedno središte – za što je “osumnjičen” softver MSTT-a, podešen na filtraciju određenih veličina ciljeva, vjerojatno na bitno manje ciljeve. Ukratko, radar Pathfinder pouzdano je funkcionirao do udaljenosti od 16 nautičkih milja, do koliko je na vježbi Trident Warrior iskušavan.
Ostaje međutim pitanje: o kojem je modelu Pathfindera riječ? Srećom, stručna nam je javnost ukazala na slike radarske postaje na poluotoku Luštica na ulazu u Boku Kotorsku. Radarska postaja locirana je na Obosniku, najvišem vrhu Luštice (582 metra nad morem), i ondje je jasno vidljiv rešetkasti jarbol s radarskom antenom.
Ukoliko bismo uspoređivali slike radarske postaje na Obosniku s onima s vježbe Trident Warrior 10, mogli bismo zaključiti da se radi o radaru Raytheon Pathfinder Mk2. U tom slučaju, i dalje bi se radilo o komercijalnom navigacijskom radaru, premda vrlo suvremenom. Ovaj radar našao je primjenu i na ratnim brodovima, primjerice kanadskim fregatama klase Halifax ili najnovijim britanskim razaračima Tipa 45, odnosno klase Daring. No budući da za crnogorski sustav i dalje manjka ikakvo službeno priopćenje, možemo samo nagađati.
Jednako tako, u domeni nagađanja ostaje i pitanje koliko su bliski sustav JEC3 (suštinski eksperimentalan), odnosno namjenski sastavljen crnogorski sustav MCSS. Kako oba potječu od istog proizvođača, možemo spekulirati da postoji razvojna sveza između ova dva sustava. Od testiranja sustava JEC3 do crnogorske narudžbe 2012. ipak su prošle dvije godine, pa su iskustva s pokusnim (prototipskim?) sustavom JEC3 najvjerojatnije implementirana pri izradi aktualnog crnogorskog sustava. No, pitanje integracije komponenti i dalje ostaje otvorenim, pa se možemo nadati kako će se odgovori na ova pitanja naći tek ulaskom crnogorskog sustava u operativnu uporabu.