General bojnik Gorančo Koteski već neko vrijeme promišlja vraćanje ročnika u ARM
Nemalu buku podignuo je intervju načelnika Generalštaba Vojske Makedonije, general bojnika Goranča Koteskog, objavljen u zadnjim danima 2012. godine na makedonskom portalu „Bez pardona“. Ničim izazvan, Koteski je u tom svom javnome istupu rekao: „Odluka o uvođenju potpune profesionalizacije u vojsci donijeta je veoma brzo. Razmišljamo da svoje redove popunimo regrutima vraćanjem vojne obveze, nakon čega bi 15 posto aktivnog sastava bili vojni regruti“. Da se u vrhu makedonske vojske (ARM) o tome ozbiljno razmišlja, potvrđuje i razrada te ideje – Koteski tako navodi da bi u tom slučaju vojni rok trajao 3 mjeseca, zbog čega bi se tijekom jedne godine izmijenile 3 generacije regruta. Između svake dvije generacije bila bi jednomjesečna pauza, kako bi se sustavu ostavilo vremena za izvršenje svih potrebnih priprema. Svi vojnici bili bi obučavani u jednom obučnome centru, da bi ih se potom rasporedilo kao dopunu jedinicama s profesionalnim sastavom. Koteski računa da bi na taj način godišnje bilo angažirano između 1500 i 2000 vojnika. Tako bi oko 15 posto aktivnog sastava ARM bilo ponovo popunjeno regrutima. Iako je Makedonija još 2006. napustila koncept ročnoga služenja vojne obveze, kako bi se približila NATO-standardima i izvela profesionalizaciju ARM – Koteski danas, nakon 6 i nešto sitno godina, smatra da bi modificirani vojni rok bitno doprinio sigurnosti države.
Problemi profesionalne vojske u Makedoniji
Generala Koteskog podržao je i prvi načelnik Generalštaba Vojske Makedonije, umirovljeni general Mitre Arsovski, koji je tu ideju već raspravio na dvama stručnim nepolitičnim tijelima – udruzi vojnih veterana i klubu generala. Arsovski priznaje da makedonska Vojska ima problema s popunjavanjem profesionalnog sastava, ali i s nedovoljnim brojem vojnika u rezervi. „Oni su stari. Mi imamo nasušnu potrebu za mladim vojnicima. Ti novi regruti predstavljat će bazu za popunjavanje plaćene vojske“, smatra Arsovski. Prema njemu, i država bi na taj način dobila puno više od same vojske – dobila bi obrazovane ljude koji vole svoju domovinu. Nakon izlaska iz SFRJ, Makedonija je početkom ’90-ih imala oko 13 tisuća vojnika. Nakon ukidanja obaveznog služenja vojnog roka, redovni je sastav zamijenjen s 4700 profesionalnih vojnika angažiranih na ugovor, 1900 dočasnika i 364 civila zaposlenih u vojnim jedinicama. Prema podacima Ministarstva obrane, od 2007. godine pa do danas, za dobrovoljno služenje vojnog roka prijavilo se oko 3 tisuće građana. U takvoj situaciji, bez bitnijeg povećanja broja dobrovoljaca ili barem izmjene sustava angažiranja profesionalnih vojnika, sasvim je opravdana bojazan da bi ARM-u uskoro mogla biti narušena borbena spremnost. Bivši zamjenik načelnika Generalštaba ARM, umirovljeni general bojnik Adil Gazafer, također podržava ideju uvođenja „mekog“ vojnog roka. U izjavi za SETimes, Gazafer tvrdi kako će „osnažena novim ročnicima, vojska biti veće jamstvo teritorijalnog integriteta Makedonije, a također će pružati bolji temelj za provedbu makedonskih obveza prema saveznicima. U isto vrijeme, smanjit će se troškovi potrebni za profesionalne vojnike“.
Makedonski ministar obrane, Albanac Fatmir Besimi, “na terenu”
No s Koteskim i ostalim vojnim profesionalcima ne slaže se ministar obrane Fatmir Besimi. Po njemu, nema nikakve potrebe za povratak regrutacija i popunjavanje jedinica ARM-a: „Za sada nema nikakve analize u Ministarstvu obrane koja bi preporučila takvu promjenu sastava ARM. Inače, to je krupna promjena o kojoj bi odlučivao civilni sektor, odnosno građani preko izabranih zastupnika u Sobranju Republike Makedonije“. Predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov za sada samo prati polemiku i mudro šuti.
Etnička neslaganja u korjenu sukoba
Sukob između Fatmira Besimija i Goranča Koteskog traje već duže vrijeme. Kulminirao je u rujnu prošle godine, kada je načelnik Generalštaba Koteski bojkotirao promociju makedonske Bijele knjige obrane. Koteski je Ministarstvu obrane i njegovu čelnom čovjeku Besimiju javno zamjerio što je taj dokument u startu objavljen na 3 jezika (makedonskom, albanskom i engleskom), umjesto da bude objavljen i prezentiran na službenom jeziku – makedonskom, pa tek potom preveden na ostale jezike. „Nije to turistički vodič. Bijela knjiga je strateški dokument makedonske države“, objašnjavao je razljućeni Koteski. Samo mjesec dana ranije, Koteski je zatražio ispitivanje odgovornosti četvorice časnika koji su pratili ministra obrane Besimija pri polaganju cvijeća na spomenik pripadnika Oslobodilačke nacionalne armije (ONA) u kumanovskom selu Slupčane. Sol na ranu dodao je tada i sam Besimi, pojavivši se tom prilikom u uniformi makedonske vojske, iste one protiv koje je ONA 2001. godine i vodila rat.
Njihova je netrpeljivost slika i prilika dugogodišnjih makedonskih podjela i sukoba, koji s vremena na vrijeme postaju vrlo žestoki, da bi se potom privremeno smirili. Fatmir Besimi je Albanac iz Tetova, trajnoga žarišta albanskih nemira na sjeveru Makedonije. U vladajućoj je koaliciji predstavnik stranke makedonskih Albanaca, Demokratske unije za integraciju (DUI), koja je nakon Ohridskog sporazuma proistekla upravo iz ONA-e. Koteski je, pak, Makedonac obrazovan u JNA, ali blizak desnoj vladajućoj stranci VMRO DPMNE, što je navodno bilo presudno za njegovo postavljenje na čelo Generalštaba 2011. godine.
Jedna od posljednjih prisega negdašnje ročne ARM, prije profesionalizacije 2006. godine
U tom bi političkom grmu mogao ležati i ranije spomenuti regrutni zec. Jer dok Makedonci kao jedan od osnovnih razloga za uvođenje vojnog roka navode jačanje ljubavi prema domovini i teritorijalnog integriteta, makedonskim Albancima (ili barem onom njihovome dijelu koji godinama začinjava makedonski uzavreli lonac) mogućnost da se u trenucima nekog hipotetskog žešćeg sukoba na noge digne vojska takvih ročno obučenih vojnika sklonih teritorijalnom integritetu jedinstvene Makedonije – sigurno ne odgovara.
