General bojnik Alan Geder, zamjenik načelnika Generalštaba Slovenske vojske, do kolovoza prošle godine slovenski vojni predstavnik Slovenije pri NATO i EU, dao je slovenskom portalu Siol.net vrlo zanimljiv i prilično iskren intervju o stanju u Slovenskoj vojsci, o kojem se nedavno vrlo negativno izjasnio i sam NATO savez.

Krajem prošle godine general Geder predvodio je izaslanstvo SV u sklopu redovitih stožernih sastanaka s izaslanstvom OS RH, a zbog zanimljivosti pojedinih izjava, koje bi se lako mogle primijeniti i za OS RH, intervju generala Gedera prenosimo u cijelosti.

———————————

“Malo kome u NATO-u je jasno kako s tim sredstvima uopće preživljavamo i djelujemo. Vjerojatno ima u tome i neke slovenske tvrdoglavosti“, smatra bivši predstavnik Slovenije pri NATO-u, general bojnik Alan Geder.

Iz NATO-a prema Sloveniji dolaze ozbiljna upozorenja, a rasprave o zabrinjavajućem stanju Slovenske vojske postaju sve glasnije i u Sloveniji. S general bojnikom Gederom razgovarali smo o prigovorima iz NATO-a, o uvjetima u kojima rade slovenski vojnici, i o atmosferi u Slovenskoj vojsci.

Sudjelovali ste u rato za osamostaljenje, pomagali graditi Slovensku vojsku, pratite njen razvoj sve do danas. Kakva je razlika između tada i danas? Kakav je napredak?

Godine 1991. znali smo puno manje nego što znamo danas. Na tom području smo jako napredovali. Prvenstveno bih istaknuo vojni školski sustav ovdje i u inozemstvu, kao i naše članstvo u međunarodnim organizacijama, koje je tome značajno pripomoglo. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni iskustvo u međunarodnim operacijama i misijama. Zato je pristup tome „kamo idemo i što želimo“ 1991. godine bio bitno manje realističan nego danas. A 1991. su bila i druga vremena. Okruženje u kojem je tada postojala i djelovala Slovenska vojska je bilo bitno drugačije. U međuvremenu imamo sigurnu Europu, koju smo u dokumentima EU i NATO-a prozvali „safe heaven“. Danas se to „sigurno nebo“ potpuno urušilo i danas je sigurnosno okruženje potpuno drugačije. Bit će potrebno promijeniti razmišljanje i percepciju toga što se događa u našem neposrednom susjedstvu, kao i u Sloveniji.

Govori se o katastrofalnom stanju u Slovenskoj vojsci. Vidite li ga i vi takvim, i što je to što je katastrofalno?

Svi koji pokušavaju upozoravati na zaista ozbiljno stanje u SV, i ja među njima, govore da je položaj katastrofalan. Neki još uvijek navode neke argumente da stanje nije tako loše. Istina je – nije sve loše, ali rado bih odgovorio detaljnije, kako bi razumjeli što je dobro, a što je loše.

SV na temelju zakona i međunarodnih dogovora izvršava više zadaća. Neke se još uvijek mogu provoditi prilično kvalitetno. To su one zadaće koje nazivamo sekundarnim zadaćama Slovenske vojske. Primarna zadaća SV je ipak borba. Tu nam je NATO dao ocjenu nedovoljan. Za te zadaće Slovenska vojska nema odgovarajuću opremu, a i osposobljenost na ovom području je manja zbog financijskih ograničenja. Za razliku od toga, SV je još uvijek u stanju odlično izvršavati sekundarne zadaće – to je npr. pomoć u pri prirodnim nesrećama, ili u operaciji „Migrant“. No uzdržavati vojsku samo za izvršenje sekundardnih i pomoćnih zadaća je preskupo.

Bili ste predstavnik Slovenije pri NATO-u. Kakav je odnos između Saveza i Slovenije?

Jedna smo od 28 članica NATO-a, saveza koji sve svoje članice poštuje jednako. Također ih upozorava ako ne izvršavaju svoje vlastite obveze. Kada govorimo o financiranju, naoružavanju vojske, njenom osposobljavanju da bude sposobna za borbu, to ne radimo samo zbog NATO-a. To radimo prvenstveno zbog Slovenije, da je SV osposobljena za provedbu vojne nacionalne obrane. To je po zakonu prva i osnovna dužnost Slovenske vojske. Te zadaće, kao i ono što od nas traži NATO, u potpunosti se podudaraju. No dojam da SV financira ili gradi neke snage ili sposobnosti isključivo zbog NATO-a apsolutno nije istinit, i takva je percepcija netočna.

Što NATO zamjera Slovenskoj vojsci i Sloveniji?

Glavne zamjerke NATO-a su da se Slovenija ne pridržava obveza o financiranju i izgradnji sposobnosti Slovenske vojske. To su dvije glavne zamjerke. Od 2010. godine do danas je Slovenska vojska izgubila više od 40 posto svojih financijskih sredstava. To znači da obveze, koje smo dogovorno prihvatili, ne ispunjavamo. To znači da druge države-članice moraju preuzimati naše neispunjene obveze, što među članicama dovodi do negodovanja i zamjerki prema Sloveniji. Posljednja zamjerka je da Slovenija ne želi riskirati u izgradnji borbenih jedinica. Rijetki ciljevi snaga koje ispunjavamo su tzv. nišni kapaciteti. To su pomoćne sposobnosti, koje u suštini ne podižu borbenu sposobnost Slovenije. Zato smo sve manje relevantna članica NATO-a, i ne možemo se više, zajedno sa saveznicima, ravnopravno boriti u operacijama visokog intenziteta. Vojska sa zastarjelom opremom i slabijom osposobljenošću predstavlja preveliku opasnost za vlastite saveznike. Zbog toga imamo sve više ograničenja, koja nam takvo ratovanje čine nemogućim.

Možete li predstaviti strukturu proračuna Slovenske vojske? Za što su namijenjena dodatna sredstva, koja su za SV zajamčena u narednim godinama?

Postoji formula za profesionalne vojske. To je 50-30-20. To znači, da bi 50% vojnog proračuna trebalo namijeniti za pripadnike SV, 30% za operativno djelovanje i 20% za razvoj te modernizaciju opreme. Ako su proračunske sredstva preniska, to nije izvedivo. Zbog financijske „pothranjenosti“, naša struktura je najlošija u NATO-savezu. Za razvoj i modernizaciju opreme mi umjesto 20% sredstava izdvajamo samo 0,66 posto. To je najmanje među svim državama-članicama. To znači da u Slovenskoj vojsci nema modernizacije ni razvoja. Ne postoji. Ako kupite vojniku cipele i uniforme (a s čime također imamo velikih poteškoća), to nije modernizacija, već ispunjavanje osnovnih potreba vojnika.

Kamo ide preostalih 99,33 posto?

Preostali dio ide za plaće i operativno djelovanje. Lako bi mogli pomisliti da smo si povećali plaće. Ne, plaće smo smanjili na minimum. Ali ukupna proračunska sredstva koja dobivamo su gotovo prepolovljena. Ljudi je gotovo jednaki broj i zadaće se nisu smanjile, prije bih rekao da su se čak i povećale. No, kad smo počeli štedjeti, najprije se reže razvoj i modernizacija. Sljedeće što se ograničava je novac za operativno djelovanje. To je uzdržavanje materijalno-tehničkih i oružanih sustava, izobrazba i vježbe. I to smo bitno smanjili. Naravno, na kraju se dođe i do smanjivanja plaća pripadnika. U Slovenskoj vojsci smo se i toga latili, i zato smo postali nekonkurentni na tržištu rada te imamo velike teškoće pri privlačenju novog kadra, kao i pri zadržavanju već osposobljenog kadra, u koji smo uložili puno novaca.

Jesu li se smanjila i sredstva za financiranje saveza boraca, veterana rata za Sloveniju i drugih sličnih organizacija?

Ta sredstva su se ove godine povećala za više od 100 posto, na temelju propisa koje su neki drugi usvajali. Slovenskoj vojsci je samo bilo naloženo da ta sredstva moramo osigurati iz našeg proračuna. Lani je to iznosilo 300 tisuća, a ove godine čak 700 tisuća eura.

Dakle, s jedne strane imamo zaoštravanje sigurnosnog stanja, a s druge – smanjivanje sredstava za SV, zbog krize. To je alarmantno.

U posljednje vrijeme u Slovenskoj vojsci sve glasnije govorimo o tome. Sada sigurnog okruženja više nema, nesigurnost je očita. Sigurnosna situacija u svijetu svaki je dan sve lošija, i vrijeme je da svi u državi shvatimo da nešto treba učiniti. Slovenska vojska je već ispod granice kritične stabilnosti. Predsjednik države je već 2014. godine prvi počeo upozoravati da SV djeluje na najnižoj mogućoj kritičnoj granici. Kada ćemo ove godine izvijestiti predsjednika države, taj će izvještaj biti još kritičniji.

Što točno znači takvo stanje?

Naša oprema je u prosjeku starija od 20 godina. Svi razumiju da auto star 22 godine treba mijenjati. Samo u slučaju Slovenske vojske to ne razumiju. Radi se tu o starim oružnim sustavima, koji zahtijevaju zamjenu ili više održavanja, te nešto novijih sustava čije je održavanje skupo. Više ne možemo održavati gotovo ništa. Sve smo manje kompatibilni sa saveznicima, i naši su vojnici sve manje sigurni. Premalo je imati vojsku sa 7.000 motiviranih pripadnika, koji nemaju što uzeti u ruke. Zamislite si: oprema je stara, održavati je ne možemo, novu opremu ne možemo kupiti, izobrazbu i vježbe smanjujemo, a snižavamo i standarde unutar obuke. Vojnici shvaćaju kako su osposobljeni – ako godišnje ispale 5.000 metaka, ili ih ispale samo sto. Obučna razina je tada potpuno drugačija, niža. To naravno utječe na borbenu vrijednost SV, na motiviranost, radni elan…

Kolike su trenutne minimalne zalihe opreme SV?

Minimalnih zaliha Slovenska vojska više nema.

Što to znači za državu?

Danas zalihe doživljavamo  malo drugačije nego nekad. Još za vrijeme bivše države vojska je gradila ogromna skladišta sa velikim količinama opreme i streljiva. To više ne radimo. Ali svejedno moraju postojati minimalne zalihe, koje omogućavaju ratovanje tijekom nekog određenog vremena. To, u suštini, s ovim financijskim sredstvima više ne možemo osigurati, kao ni streljivo koje nam je potrebno za redovitu obuku vojnika.

Službenog izvješća još nema, ali se navodno Sloveniji zamjera prevelika usmjerenost prema Rusiji, a nedovoljna prema NATO-u. Kako to komentirate?

Ako komentiram isključivo situaciju u Slovenskoj vojsci, to nije istina. Slovenskoj vojsci je vrlo jasno tko su naši saveznici, i u koje smo organizacije uključeni. Istina je da su države NATO-a vrlo posvećene savezništvima, uključujući i ona izvan NATO-a. A u tom pogledu Slovenska vojska slijedi politiku NATO-saveza.

O čemu onda govori NATO? Zašto nam zamjera takvu usmjerenost?

To ne znam i kao vojnik to ne mogu komentirati. Vjerojatno se tu radi o nekom općem usmjerenju. Možda bi bilo bolje da se s tim pitanjem obratite Ministarstvu vanjskih poslova, ili političarima.

Po novome su vojnici i na slovensko-hrvatskoj granici, možda će ih biti potrebno još. Ima li SV dovoljno vojnika kako bi izvršavalo sve stalne i te dodatne zadaće?

Broj pripadnika SV je na donjoj granici. S kadrom, koji je trenutno na raspolaganju, ne možemo izvršavati sve zadaće koje su nam zakonom i međunarodnim ugovorima propisane. Zašto je broj tako mali? Zato jer je dotok u Slovensku vojsku, zbog ranije navedenih činjenica, nizak. Da bi se to promijenilo, nije dovoljno samo biti konkurentan na tržištu radne snage, s većom plaćom, već treba stvoriti i takve uvjete, koje država mora osigurati, da se stvore takvi uvjeti u kojima profesionalna vojska može napredovati, a da bi onda i priljev kadra u SV bio veći. To svakako nije podizanje dobne granice vojnika na 45 i više godine, nego osiguravanje sveobuhvatnih sustavnih uvjeta koji bi omogućili da više slovenskih mladića i djevojaka dođe u SV. Put do toga je poznat iz međunarodne prakse. Slovenska vojska može na granicu dovesti 1000, 2000, 3000 vojnika. Vjerojatno ćemo narasti u očima stanovnika Slovenije, jer smo im pomagali, i to je u redu. Ali oni koji će nam to naložiti moraju biti svjesni da zbog toga nešto drugo neće biti napravljeno. Što neće biti napravljeno? One primarne zadaće, za koje nam već i sada NATO zamjera da ih zanemarujemo, ili da ih nismo ispunili.

Rekli ste da je sigurnosna situacija jako zaoštrena. Što to znači?

Ako pogledate sva krizna područja, koja okružuju Europu, i ako shvaćate da je Slovenija dio Europe, dio savezništva, onda je situacija potpuno jasna. Na jednoj strani imamo ukrajinsku krizu. Imamo Rusiju, koja je potpuno promijenila svoju vanjsku politiku i odnos prema NATO-u. S intenzivnim naoružavanjem koje provodi u posljednje vrijeme, i agresivnom politikom, ona predstavlja određenu nesigurnost. Ako se neka država počne preko noći intenzivno naoružavati, to ne radi zato što ne zna kamo bi s novcem, već zato što ima nekih namjera. Potom su tu događanja na sjeveru Afrike, te na Bliskom i Srednjem Istoku, gdje se sukobi ne smiruju, već se proširuju i uzrokuju migrantsku krizu. Ali svako zlo je za neko dobro. To zlo je dobro zato što će Slovenci polako početi shvaćati da se Sloveniju ne brani samo na svojim granicama, nego ipak malo dalje. Uz to, počet ćemo shvaćati zašto SV sudjeluje u operacijama koje nisu u neposrednoj blizini Slovenije. Krizna žarišta na Bliskom i Srednjem Istoku, te u sjevernoj Africi, imaju svakako neposredan utjecaj na našu sigurnost.

Također se mijenja i način ratovanja. Što nas čeka?

Dolaze novi načini ratovanja, koji ugrožavaju sigurnost Europe i Slovenije. To je hibridno i kibernetičko ratovanje. Ratovi u Siriji i Iraku uzrokovali su velike valove izbjeglica, što također može biti oblik hibridnog ratovanja, kojim netko želi destabilizirati Europu iznutra. Točno se to dogodilo. Pogledajte što se događa u europskim državama, koje su još jučer bile pojam stabilnosti i sigurnosti, poput npr. Francuske, Njemačke, Švedske, Danske, Belgije, na koncu i Slovenije.

Vjerojatno je zbog migrantske krize sigurnost i stabilnost „načeta“ i unutar Slovenije, budući da gledamo prosvjednike koji vatreno zagovaraju različita uvjerenja. Unutarnja kohezija, stabilnost, ravnoteža, također su se počele polako urušavati. Je li se to dogodilo slučajno, ili namjerno, ili je to posljedica nekog hibridnog ratovanja, čije je oružje drugačije, neobično…

Sva moguća sredstva za izvođenje hibridnog ratovanja si danas ne možemo ni zamisliti. To nisu samo neki tamo „ljudi u zelenom“, koji se odjednom pojave u nekoj državi s modernim oružjem, vrhunski obučeni, i za koje nitko ne zna čiji su. Hibridno oružje mogu biti i izbjeglice, nesvjesne da su zlouporabljene. Sve to ukazuje na činjenicu da je sigurnosna situacija u Europi potpuno izmijenjena, i da je stabilnost ozbiljno dovedena u pitanje.

Još dok sam radio u NATO-u uvijek smo naglašavali da je naša snaga u jedinstvu. Vojno, nas je konvencionalnim naoružanjem nemoguće poraziti, jer smo najveći vojni savez, no mogu nas ozbiljno ugroziti na drugačiji, hibridni način, kojim bi srušili naše savezništvo, koheziju i partnerstvo. Točno to se danas događa. Netko je našao pravi način kako unijeti razdor u Europu. Sutra će tražiti način kako unijeti razdor u NATO. Tu smo ranjivi. Ako im uspije srušiti naše partnerstvo, postat ćemo još bitno ranjiviji, jer pojedine europske države same za sebe ne predstavljaju dovoljnu vojnu silu.

 

* Tekst pod naslovom „Sigurnosno stanje zaoštreno, Slovenska vojska nema ni za streljivo“, autorice Urške Makovec, objavlje je 12.ožujka na portalu www.siol.net, a u originalnom obliku može ga se naći na adresi: http://www.siol.net/novice/slovenija/2016/03/alan_geder_intervju_stanje_v_slovenski_vojski.aspx