Nakon izglasavanja neovisnosti Makedonije od SFRJ 08. rujna 1991. godine, u narednim mjesecima došlo je do povlačenja JNA, koja nije ostavila gotovo ništa od operativne tehnike koja bi mogla poslužiti novoformiranoj državi. Zrakoplovne jedinice s aerodroma Skopski Petrovac, kao i jedinice PZO, prebazirane su u Srbiju.
Makedonske zrakoplovne snage formirane su 10. lipnja 1992., a prvi zrakoplovi – jedan avion za vezu Utva-66 i 4 školske Utve-75 A21 – stigli su iz makedonskog Zrakoplovnog saveza. Prvi pravi vojni zrakoplovi nabavljeni u inozemstvu bili su srednji transportni helikopteri Mi-17-1V, 4 polovna su nabavljena iz Ukrajine u lipnju 1994. Zbog embarga na uvoz naoružanja koji su, nakon početka građanskog rata, uveli Ujedinjeni narodi svim novoformiranim državama nastalim raspadom SFRJ, makedonski Mi-17 bili su obojani u bijelo i nosili su civilne registracije. Tek nakon ukidanja embarga 1996. godine dobili su maskirnu shemu i vojne evidencijske brojeve. Dva helikoptera izgubljena su u nesrećama: jedan se srušio 17. ožujka 2001. tokom sukoba s albanskom tzv. Oslobodilačkom narodnom armijom, a drugi 12. siječnja 2008. vraćajući se iz misije EUFOR u BiH. Oba preostala helikoptera trenutno nisu operativna i čekaju remont.
Nakon nabave Mi-17 uslijedila je kupovina novih čeških školskih zrakoplova Zlin-242L 1995. godine, a 4 Zlina zamijenila su Utve-75. Jedan zrakoplov srušio se 07. travnja 1999., a 2003. su od Direkcije za civilno zrakoplovstvo, zajedno s jednim četverosjedom Zlin-143L, dobivena još 2 Z-242L. Danas 5 zrakoplova leti u sastavu Središta za obuku pilota, formiranom 2010., koji predstavlja privatno poduzeće s udjelom od 50% makedonske kompanije Elmak i 50% izraelskog Elbita. Vojska u slučaju potrebe uvijek može koristiti zrakoplove, a 8 godina nakon formiranja moći će u potpunosti preuzeti upravljanje centrom.
Ratno doba
U istom Središtu lete i 4 helikoptera Bell-206B-3 „Jet Ranger“, koji su rabljeni nabavljeni u razdoblju od 2012.-2013. godine. Najveću ekspanziju makedonske zrakoplovne snage doživjele su 2001. godine, kada su po izbijanju sukoba u naoružanje primili 22 zrakoplova, od toga 18 helikoptera i 4 aviona. Prvo su 20. ožujka od ukrajinskog kontingenta (detašmana) KFOR-a na aerodormu Skopski Petrovac dobivena 4 transportna helikoptera Mi-8MT. Gotovo istovremeno Grčka je iz svojih viškova donirala 2 višenamjenska helikoptera UH-1H „Huey“. Nekoliko dana kasnije iz Ukrajine su stigla 2 desantno-jurišna helikoptera Mi-24V, i to su bili prvi borbeni zrakoplovi makedonske vojske. Isporuke ovih helikoptera su nastavljene, pa je tako do početka rujna iste godine isporučeno čak 10 Mi-24. Naknadno su u prosincu stigla još 2 Mi-24, i to u varijanti za korekturu topničke vatre (Mi-24K).
Uz helikoptere je stigao i kompletni arsenal naoružanja, počevši od lansera nevođenih raketnih zrna UB-32-57 i B-8V-20 za NRZ 57 i 80 mm, preko kontejnera UPK-23-250 s dvocijevnim topovima GŠ-23 23 mm, različitih vrsti nevođenih bombi kalibra 50, 100 i 250 kg, pa sve do protuoklopnih raketa 9M113 „Šturm-V“ (AT-6 Spiral) dometa 6 km s poluautomatskim zapovjednim vođenjem uz upotrebu radio linka.
Borbena moć makedonskog vojnog zrakoplovstva drastično je ojačana 20. lipnja 2001. kada su, također iz Ukrajine, stigla 4 jurišna zrakoplova Su-25, od kojih jedan dvosjed Su-25UB, koji je prvi i sletio na Skopski Petrovac. Prethodno je 25 pilota i tehničara poslanu u Odesu na obuku, koja je provedena tijekom travnja i svibnja te godine. Zrakoplovi su stigli s respektabilnim naoružanjem, koje je uključivalo lansere UB-32M/57 i B-8M1 s NRZ S-5 i S-8 80 mm, lanseri B-13L nevođenih raketa S-13 kalibra 122 mm, nevođene rakete S-24 kalibra 240 mm, laserski samonavođene rakete zrak-zemlja H-25ML i H-29L, kontejnere SPPU-22-01 s dvocijevnim topom GŠ-23L 23 mm, različite vrste bombi kalibra 50, 100, 250 i 500 kg, a stigle su i infracrveno samonavođene rakete zrak-zrak R-60.
Prvi let makedonski Su-25 imao je već 23. lipnja, kada su poletjela dva aviona – u jednosjedu je bio makedonski pilot, a u dvosjedu, uz Makedonca, i jedan Ukrajinac. Izvršena je izviđačka misija iznad područja sela Aračinovo, u kojem su se vodile žestoke borbe. Najpoznatija upotreba zrakoplova Su-25 dogodila se 09. kolovoza, kada je u borbama na području Raduša makedonsko RV upotrijebilo sva 4 Su-25, kao i 6 do 7 Mi-24V i 4 Mi-8MT. Iako je tzv. Nacionalna oslobodilačka armija Albanaca tvrdila da ima lake prenosive raketne sustave PVO „Stinger“, do djelovanja istima nije došlo. Sasvim sigurno je imala protuavionske mitraljeze, kojima je u više navrata djelovala po ciljevima u zraku, ali makedonsko RV nije imalo gubitaka, dok je nekoliko helikoptera lakše oštećeno.
Sva borbena djelovanja prekinuta su 15. kolovoza 2001., a postignut je Ohridski sporazum kojim se poboljšana prava makedonskih Albanaca. Jurišnici Su-25 prizemljeni su 2004. i nikada više nisu poletjeli. Od tada se nalaze parkirani na skopskom aerodromu, prepušteni propadanju na otvorenom. Jedini vojni transportni avion kojim raspolaže makedonska vojska je laki transporter An-2R, koji je u lipnju 2003. dobiven od aero-kluba iz Kumanova. Ovaj zrakoplov remontiran je u razdoblju 2006.-2007. u bugarskom zavodu TEREM-Letec.
Kasnije modernizacije
Dio makedonske vojne helikopterske flote je moderniziran, počevši od prosinca 2003. godine, kada je s izraelskom kompanijom Elbit potpisan ugovor za modernizaciju 3 helikoptera Mi-17 i 2 Mi-24V. U projektu „Jasmin“ helikopteri su dobili NATO kompatibilnu opremu koja je obuhvaćala nove sustave VOR, DME, ILS, zatim sustav za noćno letenje na elektrooptičkom gornjem pokazivaču (HUD), GPS, elektronski umjetni horizont, kao i pokazivače na kacigi pilota. Helikopteri Mi-17 dobili su i bacače infracrvenih mamaca. Naknadno su na ovaj standard modificirana još 2 Mi-8MT i 2 Mi-24V. Iduća modernizacija obuhvatila je još 2 helikoptera Mi-24V, koji su dobili dodatni paket moderne elektronike u modifikaciji nazvanoj „Aleksandar“. Uz sve što je obuhvatio standard „Jasmin“, oni su dobili i dva višenamjenska donja pokazivača u boji (sa sustavom digitalnih mapa), UHV/VHF komunikacijsku opremu, identifikacijski sustav (IFF), digitalni video-snimač i signalizator radarskog ozračenja. Tu je zatim elektrooptička kupola CoMPASS („Compact Multi-purpose Advanced Stabilized System“), koji obuhvaća TV kameru, infracrveni sustav za promatranje prednje polusfere (FLIR), laserski daljinomjer i sustav za automatsko praćenje cilja, dok su upravljanje poboljšale i tzv. HOCAS komande.
Stanje operativne flote makedonskog RV danas nije dobro, ima mnogo letjelica koje čekaju remont. S vremenom se flota helikoptera Mi-24 smanjivala – prvo su 2006. godine iz upotrebe povučena 2 helikoptera Mi-24K, a zatim su prestala letjeti i 2 Mi-24V. Flota je spala na 4 aktivna helikoptera (po 2 „Jasmina“ i „Aleksandra“), dok su 4 ostavljena kao remontna rezerva (od toga 2 „Jasmina“). Nedavne informacije govore o tome da je gotovo cijeloj floti, koja je u posljednje vrijeme bila aktivna, potreban remont, a na slikama se mogu vidjeti i helikopteri bez krakova glavnog rotora, parkirani u hangarima. Dva helikoptera UH-1H ne lete već 5-6 godina, jedan je poslan u Grčku na remont, ali nije vraćen jer nije osiguran novac za plaćanje izvršenih radova. Jedine aktivne vojne helikoptere u Makedoniji trenutno predstavljaju dva srednja transportna Mi-8MT, koji se mogu naoružati. Premalo je to s obzirom na situaciju i na moguće buduće sigurnosne izazove s kojima se može suočiti država Makedonija.
Tekst autora Živojina Bankovića objavljen je na portalu Tango Six (http://tangosix.rs/) 14. svibnja ove godine, a u izvornom obliku može se naći na adresi: http://tangosix.rs/2015/14/05/analiza-sa-cime-raspolaze-makedonsko-ratno-vazduhoplovstvo-danas/
Inače, u spomenutom Središtu za obuku pilota obučavali su se i piloti HRZ-a. Temeljem sporazuma o Tehničkoj suradnji između MORH-a i Ministarstva obrane Republike Makedonije, hrvatski su stručnjaci pregledali i ispitivali helikoptere makedonskog zrakoplovstva, a hrvatska je strana zauzvrat dobila 32 sata leta na simulatoru za Mi-helikoptere u dotičnom središtu. Prema priopćenju OS RH, 9 pripadnika HRZ i PZO (pod vodstvom bojnika Rolanda Rajića iz 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO) upućeni su 03. svibnja ove godine u Republiku Makedoniju na letačku obuku na simulatoru za helikopter Mi-17. Radi se o 6 pilota i 3 tehničara-letača, ukupno tri posade, pripadnika 91. i 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO, koji lete na ovom tipu helikoptera u sastavu HRZ i PZO-a (Mi-171 Sh). U Središtu za obuku pilota u Skopju obuka na simulatoru za helikopter Mi-17 izvodi se po nekoliko “programa”, kao što su: osnovno letenje, IFR (letenje u instrumentalnim uvjetima), NVG (Night Vision Goggles – noćno letenje) – uz uporabu NVG-a, te izvanredni postupci.
Helikopterske posade HRZ i PZO-a u sklopu ove obuke uvježbavale su postupke u izvanrednim situacijama („Emergency Procedures Program“). Ovim su programom obuhvaćene sve izvanredne situacije koje se mogu dogoditi pri uporabi helikoptera Mi-17/171 i njime se posade uvježbavaju za postupke i procedure pri pojedinačnim otkazima sustava helikoptera i kombinaciju više otkaza zajedno. Tako se npr. uvježbavaju situacije otkaza jednog ili oba motora, slijetanja s jednim motorom u radu i bez motora u radu, slijetanja u režimu autorotacije, otkaza sustava komandi leta helikoptera, otkaza različitih sustava helikoptera – elektro sustava, hidrauličnog sustava, sustava auto-pilota, dalje požara motora, reduktora, požara drugih sustava helikoptera, djelomičnog ili potpunog otkaza repnog rotora, sve to u režimu lebdenja, potom i u letu, polijetanju i slijetanju – počevši s pojedinim otkazima i pri kraju obuke s kombinacijom nekoliko otkaza istovremeno. Cilj je uvježbavanje pravilnih procedura i postupaka posade i po mogućnosti izvršenje sigurnog slijetanja helikoptera u svim nastalim situacijama. Obuka na simulatoru za 9 pripadnika HRZ-a okončana je 09. svibnja ove godine.
