Po svemu sudeći, nastavlja se sapunica o borbenim zrakoplovima u Republici Hrvatskoj. Dok se još nedavno i na portalu Obris.org moglo čitati o čudnome postupanju RH u dosadašnjem, nesuđenome postupku “kobajagi” nabave novih borbenih zrakoplova, sada se igra nastavlja u tišini – raspisivanjem Natječaja za remont borbenih zrakoplova MiG-21, u skladu s Uredbom o javnoj nabavi za potrebe obrane i sigurnosti (NN 89/12) – doduše, vjerojatno u skladu s onim dijelom Uredbe kojim se regulira pregovarački postupak javne nabave bez njene prethodne objave.
Pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave
A da je tome tako vidi se – uvidom u Elektronički oglasnik javne nabave Republike Hrvatske, te na internetskim stranicama Ministarstva obrane (dio posvećen javnim nabavama), gdje u oba ova izvora nema ni spomena otpočinjanju postupka javne nabave posla “Višenamjenski borbeni avion (nabava i/ili remont)“. No, kako je već duže dobar običaj – izostanak objave i ikakvog normalnog komuniciranja s javnošću iz redova obrambenoga sustava ne znači ujedno i da je započeti postupak ostao van dosega javnosti. Tako se već danima u pojedinim medijima viđaju naznake otpočinjanja ovog duže najavljivanog javnog posla. Dok se tu prvo radilo o izričito neslužbenim informacijama, postupno se čitava priča počela potkrepljivati i dodatnim podacima, kao i pozivima na izjave službenih osoba iz sustava MORH-a.
Ukratko, postupak je izgleda započet sredinom ovoga tjedna, kada je Ministarstvo obrane RH (kao javni naručitelj) u pisanom obliku istodobno pozvalo gospodarske subjekte s kojima će pregovarati na dostavljanje inicijalnih ponuda za posao. Ovi su pozivi na pregovaranje navodno upućeni u rumunjski zavod Aerostar i ukrajinski zavod Odesaviaremservice. Pozivima je trebala biti priložena dokumentacija za nadmetanje te moguća dodatna dokumentacija, a određen je i datum do kojeg se mora dostaviti inicijalna ponuda. Za to je navodno predviđen rok od mjesec dana od dana započinjanja postupka. Predmet čitave javne nabave je dvojak – kao prvo, navodno se tu radi o pribavljanju usluge remonta sedam aviona MiG-21 iz sastava HRZ-a te, kao drugo, riječ je i o pribavljanju robe, o navodnoj kupovini još pet borbenih zrakoplova MiG-21.
Za ovaj je posao u proračunu za ovu godinu izdvojeno 80 milijuna kuna – prikazanih i u Izmjenama i dopunama plana javnih nabava za 2013. godinu. Time se u kontekstu Uredbe o javnoj nabavi za potrebe obrane i sigurnosti ovdje radi o javnoj nabavi velike vrijednosti – budući da vrijednost kojom se barata pri definiranju posla remonta borbenih zrakoplova MiG-21 uvelike prelazi vrijednost europskog praga, koji je za ugovore o javnoj nabavi roba i ugovore o javnim uslugama definiran na 400 tisuća eura (bez uključenog poreza na dodanu vrijednost).
Element hitnosti u čitavom postupanju
Posljednjih se tjedana u hrvatskim medijim moglo pročitati da će Hrvatsko ratno zrakoplovstvo do ljeta ove godine ostati bez većine svojih operativnih borbenih zrakoplova, budući će do tada isteći 10 godina od provođenja većih zahvata održavanja u rumunjskome Aerostaru i s time povezani resursi letjelica. Za MiG-21 bis s oznakom 110 to će se dogoditi 10. travnja, zatim je na redu MiG-21 UMD oznake 165 (23. travnja), pa MiG-a 21 UMD oznake 164 (28. travnja), 26. svibnja još jedan MiG-a 21 UMD (oznake 166) i onda MiG-a 21 UMD oznake 167, 26. svibnja ove godine. Konačno, u srpnju istječe ciklus i zrakoplovu MiG-21 oznake 117. Sve to već duže nisu bile nepoznanice, a nisu ni neočekivane ili iznenadne stvari.
Ovo je situacija koja je bila jasna još od 2003. godine, iz vremena obavljanja remonta borbenih letjelica u Rumunjskoj. Tada su obnovljeni pojedini zrakoplovi, odabrani navodno prema činjenici da i nisu bili u najboljem stanju – dok se ukupno osam boljih i mlađih (proizvedenih 1980. i 1981. godine) planiralo remontirati i modernizirati 2004. godine, nakon povratka 10 lovaca iz Rumunjske. Do toga nije došlo, a odabrani “pacijenti” za obnovu prvo su se našli prebačeni Zrakoplovno tehnički zavod u Velikoj Gorici, pa potom na Plesu. Ondje su godinama stajali na otvorenom, bez ikakve brige ili održavanja, u grmlju, korišteni tek kao zadnji izvor rezervnih dijelova. I vidi čuda – potpuno su propali. Naravno, za taj praktično pa kriminalan potez unutar HRZ nije odgovarao baš nitko – kao da se sve odigralo “samo od sebe” i spontano.
Šumski grobovi hrvatskih MiG-21 nisu ni na forumima prošli neopazice
Da smijeh bude veći, u više se navrata moglo čuti i svojevrsno objašnjenje ovakvoga razvoja događaja. Naime, pričalo se da druga tura zrakoplova MiG-21 nije slana na modernizaciju jer se u nacrtima Dugoročnog plana razvoja (objavljenog 2006.) nagovještavalo njihovo otpisivanje 2011. godine. A zašto? Pa radi kupovine novih borbenih zrakoplova koja će do tada zasigurno biti obavljena. Kako do toga ipak nije došlo, sada smo opet na početku priče, jedino što smo kao država ostali bez onih novijih te boljih primjeraka MiG-ova, dok se od aktivnih zrakoplova navodno o novoj modernizaciji može razmišljati tek kod nekoliko letjelica proizvedenih nakon 1976. godine. Činjenica propasti barem dijela negdašnje hrvatske flote zrakoplova MiG-21 odražava se i u nedavnim izjavama nadležnih – koji su na pitanje novinara Slobodne Dalmacije o ukupnim mogućnostima remonta za zrakoplove u formalnome posjedu Republike Hrvatske odgovorili tek kratko “Izvješćujemo vas da su samo neki od MiG-ova OS RH neremontabilni, i ti neće biti remontirani“.
Pa ipak, Hrvatska sada dolazi u vrlo neugodnu situaciju. Naime, uz navodno započet postupak javne nabave za remont borbenih zrakoplova, te valjda ujedno i forsiranu kupovinu dodatnih letjelica – ipak ostaje činjenica da čitav taj postupak zasigurno neće biti dovršen u idućih nekoliko mjeseci, do kad (barem prema navodima medija) nastupa prizemljenje većeg broja borbenih letjelica zbog isteka resursa. Time se otvara pitanje makar i formalnog provođenja ikakvog ozbiljnog nadzora hrvatskog zračnog prostora. Naravno, uz to se postavlja i pitanje korištenja preostalih borbenih zrakoplova, koji bi se nestankom doknadnih letjelica lako mogli naći dodatno opterećeni – a time onda gurnuti i ka ubrzanome trošenju svojih preostalih letnih resursa. Dakle, RH se tu najednom nalazi u višestrukom vremenskome tjesnacu.
U žurbi, a nepristojno
Sve se to događa u vrijeme kad Hrvatska ipak nije ni prihvatila, ali ni odbila preostale strane ponude za neku ozbiljniju kupovinu novih ili rabljenih borbenih zrakoplova. Dok tu hrvatske vlasti vole reći da su sve radnje prema stranim ponuđačima ionako bile tek informativnog karaktera (o čemu smo, kao o problemu i nedostatku dobrih poslovnih običaja pisali i na portalu Obris.org), pa zato valjda kao da nisu bile ni jako ozbiljne – ostaje činjenica da su i švedski i ruski ponuđači jednako zbunjujućim i uvredljivima doživjeli pisma koja im se iz hrvatskog obrambenog sustava slalo krajem 2012. godine. Dok je MORH u svome odgovoru dnevnome listu Slobodna Dalmacija naveo da:
“Ono što nazivate ‘odbijenicom’ zapravo je pismo napisano u duhu dobre poslovne prakse, kojim se MORH zahvaljuje na poslanim ponudama, s napomenom da će ista biti razmatrana kad se bude raspravljalo o dugoročnom rješenju za borbeno zrakoplovstvo. Pisma sličnog sadržaja poslana su svim stranama čije su ponude bile u razmatranju, a ne samo Rusima“,
s više se strana čulo da pravo stanje stvari ovdje izgleda upravo obrnuto. Sve to u trenutku kad je idealiziranih očekivanja vezanih uz remont prastarih lovaca sve više, a vremena i zrakoplova spremnih za letenje – sve manje.
