Američki State Department odobrio je moguću prodaju dva helikoptera UH-60M Black Hawk i pripadajuće opreme za Republiku Hrvatsku, objavila je jučer, 30. listopada, Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (Defence Security Cooperation Agency – DSCA). Odmah po odobrenju, DSCA je predala pripadajuću dokumentaciju i odobrenje State Departmenta američkom Kongresu na razmatranje. Prodaja dva nova UH-60M Hrvatskoj realizira se kroz program „Foreign Military Sale“ (FMS). U priopćenju DSCA nadalje stoji:
„Vlada RH tražila je moguću prodaju 2 helikoptera UH-60M Black Hawk u standardnoj konfiguraciji za američke državne korisnike – s određenom jedinostvenom opremom uz standardnu opremu za američke korisnike (Government Furnished Equipment – GFE), i to: do 9 komada motora T700-GE-70 ID, do 9 komada Ugrađene GPS/inercijalne navigacije (Embeded Global Positioning/Inertial Navigation – EGI) tipa H-764GU. Također je uključena i oprema za komunikacijsku sigurnost, uključujući tu AN/APX-123A IFF transponder, AN/ARC-201D RT-1478D, kao i AN/ARC-231 RT-1808A radio uređaje, garanciju za letjelice, potporu za osiguranje letnosti, usluge kalibracije, rezervne dijelove, opremu za podršku, komunikacijsku opremu, naoružanje, streljivo, uređaje za noćno gledanje, publikacije i tehničku dokumentaciju, obuku osoblja i uređaje za obuku, izvid lokacija, alate i testnu opremu, usluge tehničke i logističke potpore Vlade SAD i ugovornih izvršitelja, te druge povezane elemente logističke i programske podrške. Procijenjena ukupna vrijednost programa iznosi 115 milijuna USD“.
Već je ranije ministar obrane RH Damir Krstičević najavio da će primarni korisnik ova dva helikoptera biti Zapovjedništvo specijalnih snaga, dok DSCA u obrazloženju ovoga posla kaže da će „prodaja ovih UH-60 helikoptera Hrvatskoj značajno ojačati njihove sposobnosti za prijevoz snaga, osiguranje sigurnosti granica, provođenje protuterorističkih aktivnosti, medicinske evakuacije, zaštitu i spašavanje, opskrbu/podvjesni prijevoz, te borbenu podršku. Ovi UH-60 helikopteri će omogućiti interoperabilnost sa snagama SAD i NATO pri brzom odgovoru na široku lepezu zadaća, te brzo pozicioniranje snaga s minimalnim helikopterskim resursima“, dok će s druge strane „ova predložena prodaja podupirati vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost SAD kroz pomoć u jačanju sigurnosti konkretnog NATO saveznika“.
Uz napomenu da predložena predaja ovih helikoptera Hrvatskoj neće utjecati na temeljni vojni balans u regiji, kao što neće biti ni negativnog utjecaja na obrambenu spremnost SAD-a, zaključuje se kako Hrvatska neće imati poteškoća pri uključivanju ovih helikoptera u svoje Oružane snage, ali će oni utjecati na modernizaciju OS RH, kao i na hrvatsko „širenje postojeće vojne arhitekture u okviru napora za pružanje višenamjenske potpore u regiji, kao i za borbu protiv terorističkih prijetnji“.
Također, spominje se i konkretni hrvatski partner u ovome poslu, odnosno primarna ugovorna strana iz američke perspektive – to su Sikorsky Aircraft Company (Stratford, Connecticut) i General Electric Aircraft Company (GEAC; Lynn, Massachusetts), te se izričito napominje da „nema nikakvih poznatih sporazuma o uzvratnim poslovima (offset) vezanih uz ovu potencijalnu prodaju“. Osim toga, „provedba ove predložene prodaje može zahtijevati slanje dodatna 3 predstavnika Vlade SAD i 5 predstavnika ugovaratelja u tu zemlju u punom radnom vremenu, ne bi li poduprli isporuku i obuku tijekom otprilike 2 do 5 godina“.
Iako je ministar Krstičević već u nekoliko navrata spominjao kupovinu 2 UH-60M kao sasvim gotovu stvar, DSCA u svom priopćenju izričito napominje formalnu činjenicu kako „ova obavijest o potencijalnoj prodaji ne znači da je posao već zaključen“. Priča o nabavi Black Hawkova vuče se još od 2014. godine, u 2 navrata su SAD organizirale i promotivni dolazak tih helikoptera u 91. ZB na Plesu, kompanija Sikorsky bila je uvelike prisutna na splitskoj vojnoj izložbi „ASDA 2015“, a sada se konačno čini da je potpisivanje ugovora o kupovini dva UH-60M za RH pitanje vremena. S druge strane, kupovina samo 2 ovakva helikoptera ne znači puno – jer organizacija kompletne infrastrukture i osoblja za samo dva Black Hawka gotovo pa predstavlja traćenje vremena i resursa – naravno, ako je ne prati ozbiljna namjera o budućoj nabavi više takvih letjelica.